6 VRSTA ŽENA KOJE TREBA IZBJEGAVATI OŽENITI

Na pitanje o tome kakvom se zenom muskarac treba ozeniti, arapski mudrac je odgovorio:

«Izbjegavaj sest vrsta zena:

annahah (ona koja se uvijek zali i jadikuje),
mannanah (koja neprestano podsjeca mukarca na svoja prava),
haddaqah (koja uvijek gleda u ono sto imaju drugi),
barraqah (koja uvijek pretjeruje u svome sminkanju) i
shaddaqah (koja uvijek prica bez razmisljanja)»

‘Licno sam zadivljen ovom izrekom zbog sirine njene percepcije, elokventnoscu i dubokom mudrošcu koja pociva u njoj.

‘Annanah’, ona koja se neprestano na nesto zali, imala ili nemala razloga za to, ona se zali neprestano. Zali se na sve i svakoga i neprestano kao da oplakuje svoje sudbinu. Prezadovoljna je kad ljudi primjete to njeno jadikovanje i upitaju je sta je razlog tome. Ona tad pocne da im objasnjava razloge i tajne svoje zalosti i tako velike depresije u kojoj se nalazi i prica im o tome kako njen zivot je nista vise nego poluprazna casa.
Brak sa takvom zenom znaci agoniju i neprekidni nemir. Takva narav koja upravlja njenim postupcima navodi je da ignorise svaki pokusaj muza i da podcjenjuje njegova nastojanja da joj udovolji uprkos svemu, jer od nje ce naici samo na nezahvalnost i nezadovoljstvo onim sto joj on nudi.
Pitanje koje bih ja uputio takvoj zeni bilo bi: »Sta je tvoj cilj? Sta zelis postici tim svojim ponasanjem? Da li zelis samo privuci paznju i sazaljene ljudi na sebe? Da li je to ispravan cilj i gdje je tu ponos i cast koju bi trebala imati jedna muslimanka? Ko ti je rekao da takvo ponasanje treba izazvati sazaljenju drugih ili posebno tvoga muza? i ljudi i tvoj muz ce se zamoriti od tog tvog ponasanja koje nece izazvati njihovo zaljenje za tobom, vec, naprotiv, njihovu dosadu i ljutnju.
‘Annanah’ na zna da komunicira sa drustvom, pa ni sa svojim muzem. Prema njemu se ponasa tako da se postepeno samo udaljava od njega i biva ubrzo odbacena s njegove strane.
Mannnah’ je ona koja covjeka podsjeca na svoje prohtjeve. To znaci da kad god muzu ucini neko dobro ili pak svojoj djeci, nakon toga ona ga obavezno uvijek podsjeca na svoje potrebe i na to da on sad treba da bude velikodusan prema njoj, jer ona je njemu, navodno, ucinila nesto sto on uopste i ne zasluzuje. Pošto se vec udala za njega, ona ce ga stalno podjecati na to da je odbila bolju priliku zbog svoga muza, nekoga bogatijeg, ljepseg i viseg staleza od njega. Ako sama vodi brigu o domacinstvu, uvijek ce ga podsjecati na sav svoj trud i porediti se sa zenama koje imaju spremacice u kucama i na to kako te zene samo odmaraju i drugima naredjuju sta da se radi.

Ona sputava bracnu ljubav, a zauzvrat nudi samo gomilu zahtjeva. Kao da biljezi sve sto radi na veoma materijalisticki nacin tako da uzdize sebe iznad svoga supruga i pojacava njegov osjecaj da joj mozda nije pruzio dovoljno i nije ispunio svoju duznost prema njoj. Zenini zahtjevi i stalna prigovaranja, pa bilo to u svadji ili ne, veoma su ruzan cin. Kod muza to stvara osjecaj nesigurnosti, nesposobnosti da uziva u tome kad ona nesto ucini za njega jer uvijek mu je na umu da ce to ona opet iskoristiti i on kaze tad samome sebi: »Naravno, ona ce me opet podsjetiti na ovo kad god joj se prohtje, o hoce…zaista hoce!»

‘Hannanah’ bi se mogla opisati kao ona koja zali za svojom mamom, a neki kazu i za svojim bivsim suprugom.
Bez obzira na to, evo da kazem u cemu lezi problem. Ona koja stalno zali sa svojom majkom vise nego sto bi trebala nije izgradjena kao samostalna licnost. Muskarac koji se ozeni sa zenom tipa ‘hannanah’ kao da se ozenio sa dvije zene: suprugom i sa njenom majkom. Njena majka se uvijek efektivno mijesa u njen brak, bez obzira zivjela ona sa njom ili u svom vlastitom domu. Takva zena uvijek izvjestava majku o detaljima svog bracnog zivota i prica joj sve o svome muzu. Majku pita o svemu, trazi njene savjete, u svemu je slusa, telefonira joj tako cesto da to postaje iritirajuce, gotovo non-stop je u kuci svoje majke i kao da uvijek govori: »Mamice! Mamice! Mamice!»

Nadam se da me niste pogresno shvatili i razumjeli da se zalazem da se kcer potpuno odvoji od svoje majke. Nikad! Protiv toga nemam nista reci i nije svrha ovoga o cemu pricam.

Ispunjavati svoje duznosti prema svojoj majci nikako ne znaci da zena treba da ugrozava svetost i privatnost bracnog zivota nje i njenog muza i izloziti ga tako otvoreno javnosti gdje ce se uvijek naci neko da kaze svoje misljenje o tome.
Allahov Poslanik Muhammed sallallahu alejhi ve sellem je na to strogo upozorio kad je rekao: »Nema nista gore od toga kad se covjek povjerava svojoj zeni ili ona njemu, a ujutro svako od njih otkrije drugima tajne .»

Zar se moze reci da je to zahvalnost muzu, ako ‘hannanah’ otkriva drugima sta se desava izmedju nje i njenog bracnog druga? Covjek koji ozeni ovakvu zenu postaje veoma povucen, tih, postaje veoma nervozan i osjeca da nije vise u stanju da komunicira sa svojom zenom i psihicki i fizicki. Osjeca da je uvijek pod kontrolom i da njegov svaki pokret neko iz vana prati i zapisuje.
Takodje shvata da njegova supruga nije osoba koja u zivotu moze sama donostiti ikakve odluke. Zavisna je od drugih i nema samopouzdanje. Njena reakcije na bilo sta sto joj se desi je: »Moram prvo o tome pitati mamu. »U njihovom bracnom zivotu sve se odlaze do daljnjeg dok ona o tome prvo ne upita mamu. A ova mama je osoba koja je brinula i odlucivala o tome sta ce njena djeca obuci, u koju ce skolu ici, s kim bi se trebali druziti, ko ce im biti ljekar, itd. U ovome slucaju, muz je kao u mrezi i moze uraditi samo jednu od dvije stvari: Da lupi sakom o sto i direktno se obrati «mamici», ili da se i dalje pravi glup i samo suti «mami» i svima drugima. Da li je to upravo ono sto ‘ hannanah’ zeli? To ona treba sama odgovoriti!