Sjeti se noći čije će jutro biti Sudnji dan
Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Nakon što je preuzeo hilafet, Omer ibn Abdul Aziz obznanio je sljedeće: ”Ko želi da se druži sa nama, mora se pridržavati sljedećih principa: mora nam iznijeti potrebe onih za čije potrebe ne znamo, mora nas upozoriti i posavjetovati ako odstupimo od Pravog puta, mora nas pomagati u istini, mora u potpunosti izvršavati emanet prema nama i prema narodu i ne smije u našem prisustvu nikoga ogovarati. Ko nije spreman pridržavati se ovih principa neka ne ulazi kod nas.”[1]
Omer ibn Abdul Aziz držao je jednom prilikom hutbu u Šamu na minberi od opeke, pa je zahvalio Allahu, dž.š., a zatim je ljudima uputio tri savjeta, rekavši: ”O ljudi, popravite vašu nutrinu (tajnost), popravit će se i vaša vanjština (java), radite za Ahiret, pa ćete imati i dunjaluk, znajte da ne postoji čovjek a da između njega i praoca Adema ima ijedan predak a da nije smrt okusio. Es-selamu alejkum!”[2]
Govoreći o lijepom ahlaku, Omer ibn Abdul Aziz, rekao je: ”Ništa bolje ne pristaje jedno uz drugo kao blagost uz znanje i opraštanje uz moć.”[3]
Prenosi se da je jedanput kod Omera ibn Abdul Aziza došla delegacija emevijskih prinčeva s ciljem da upozore Omera na pogrešnu i odveć grubu politiku prema uglednoj dinastiji Emevija. Halifu Omera ibn Abdul Aziza naljutilo je njihovo upozorenje, pa im je rekao: ”Od svih dana, ja se bojim samo Sudnjeg dana, jer nisam siguran od zla koje Sudnji dan donosi sa sobom.” A na Sudnji dan i njegove strahote upozorio ga je njegov sluga kojeg je Omer ibn Abdul Aziz jedanput htio udariti zbog neke krivice, pa mu je sluga rekao: ”Omere, sjeti se noći čije će jutro biti Sudnji dan.”[4]
Namjesniku Medine, pisao je: ”Čuvaj se da sjediš samo u svojoj kući! Izađi među narod i trudi se da svi budu jednaki u pravima i obavezama! Nipošto ne dozvoli da kod tebe jedni budu iznad drugih i nikada ne reci: ‘Ovi su članovi porodice muslimanskog vladara’, jer su danas kod mene članovi halifine porodice isti kao i svi drugi ljudi. Draže mi je da članovi halifine porodice budu pobijeđeni kada se parniče sa drugim ljudima.”[5]
Govorio je: ”Allah neće kazniti cijeli narod zbog grijeha pojedinaca, ali ako pojedinci budu javno činili grijehe, onda kaznu zaslužuju svi.”[6]
Govorio je također: ”Teško onome kome je trbuh najveća briga!”[7]
Komandantu muslimanske vojske, Mensuru ibn Galibu, pisao je: ”Znaj, ako naše neprijatelje ne pobijedimo našom istinom, nećemo ih pobijediti ni našm vojskom. Ja se mnogo više plašim grijeha od strane muslimana, nego spletki naših neprijatelja, jer grijesi su čovjekov najveći neprijatelj.”[8]
Svom prijatelju je pisao: ”Dragi brate, ti si prevalio većinu putu, ostalo ti je još malo. Zato se sjeti prelaska preko Sirat ćuprije o kojoj nas je Allah obavijestio u Kur’anu. I ti si sigurno jedan od onih koji će morati preći iznad džehennemske vatre, ali nisi siguran hoćeš li uspjeti preći. Čuvaj se da te dunjaluk ne obmane, jer dunjaluk je dom onome ko doma nema i imetak onome ko imetka nema. Tvoj smrtni čas se približio, pa budi onaj koji će sâm sebe upozoravati i savjetovati, a ne dozvoli da te drugi upozoravaju.”[9] [1] Ibn Abdul Hakem, Siretu Omer ibn Abdul Aziz, str. 40-41.
[2] Hilyetul-evlija, V/265.Saff.ba
