Znamo li šta govorimo: Akšam hajrulah
Još ćemo spomenuti jedan naš lijepi pozdrav. Kada se obnoć susretnemo imamo običaj kazati jedni drugima ”Akšam hajrullah!”, što bi u slobodnijem prijevodu značilo ”Allah ti u ovo akšamsko vrijeme dao Svoje dobro!”. Kako samo ovi naši islamski pozdravi imaju snažnu poruku i težinu!? Ali, zašto baš akšam i akšamsko vrijeme? Kakva mudrost leži u tome?
Akšam je za muslimane specifično vrijeme: s nastupom akšamskog vremena, prema lunarnom kalendaru nastupa novi dan (tako je noć uoči petka zapravo petak po lunarnom kalendaru), akšamski vakat je naznačen kao onaj u kome će nastupiti Sudnji dan a ujedno, to je i vrijeme kada se dunjalukom rasprostiru šejtani te je preporučljivo ne puštati djecu iz kuće dok noć potpuno ne padne.
No, i pored toga jako je primjetna pojava velikog kretanja ljudi ili igranja djece u akšamsko vrijeme. Naši stariji su puno više vodili računa o tome. Tačno se znalo kada se kuća zaključava, kada je večera, te da onome ko ne klanja akšam i nema večere. To su neke od naših lijepih praksi koje novije generacije, nažalost, zapostavljaju. U akšam treba biti oprezan i izbjegavati boravak van kuće, posebno ako se radi o prljavim i neurednim mjestima. I da se opet vratimo gornjem pozdravu. Sada kada znamo nešto više o akšamu, tek sada nam je jasno koliko je lijep i važan pozdrav ”Akšam hajrullah!”. U tako osjetljivim trenucima Allahova pomoć i Njegov hajr su nešto što je čovjeku najpotrebnije, a to je ono što se ovim pozdravom, ili slobodno možemo reći ovom kratkom dovom i priželjkuje. Naravno, i pozdrav ”Sabah hajrullah” ima isto značenje s tim što se odnosi na rane jutarnje sahate u kojima leži Allahov bereket koga ovim riječima dodatno prizivamo.
Neki od zaključaka se sami od sebe nameću. Najprije valja istaći da u značajnoj mjeri ne poznajemo značenja i poruke nekih od gore pobrojanih riječi i rečenica koje često koristimo. Nažalost, još češće smo u prilici da, svjesno ili nesvjesno, pribjegavamo alternativama čija vrijednost se ni u kom slučaju ne može mjeriti sa njima. Razlog tome leži u činjenici što navedene fraze, kako smo vidjeli iz kraćih objašnjenja, istinski odišu idejom dobra i uveliko promovišu jednu značajnu i, u islamu hvale vrijednu vjerničku praksu koja neminovno rezultira smirenošću srca a to je spominjanje Allaha ili zikr (“a srca se doista, kad se Allah pomene smiruju!”, Er-Ra’d, 28).
Naravno, ovo je samo mali djelić jedne široke teme kojom se, svakako, treba detaljnije pozabaviti radi nas samih i boljeg razumijevanja naše vjere.
Preporod, Safet Pozder
