Priča o dužniku: Moja garancija je Poslanik, a.s.

Korisna je sa mnogo aspekata i veliki je podstrek za donošenje salavata na našeg voljenog Poslanika Muhammeda, alejhis-selam. Budući da je Poslanikov rođendan bio prekjuče, 23. decembra 2015. godine, a da bismo se što češće sjećali Allahova miljenika i uzimali ga za permanentni uzor, odlučio sam da je zajednički podijelimo, doživimo i drugima prenosimo. Ako Bog da, fajde će biti za sve. Događaj je iz ranijih vremena, kada su ljudi držali do vjere, poštenja i datog obećanja. Većina džematlija će je danas prvi put čuti i, nadam se, uživati.

To je priča o čovjeku koji je iskušan bremenom duga. Imao je mnogo dugova i nije mogao da ih vrati. Ljudi kojima je bio dužan su navaljivali i tražili povrat novca. Otišao je jednom trgovcu i od njega pozajmio 500 dinara. To je u to doba bio veliki iznos, dovoljan da vrati sve dugove. Naravno, dogovorili su se o datumu vraćanja duga.

Uzeo je novac i podijelio ga onima kojima je dugovao. Njemu ništa nije ostalo i bio je u još težoj situaciji. Došlo je vrijeme vraćanja duga, a on nije ima ništa kod sebe. Vlasnik duga je došao i rekao da je vrijeme da mu vrati novac, a on reče: “Tako mi Allaha, ja nemam ništa!” Zajmodavac ga tuži kadiji. Na kadijino pitanje zašto ne vrati dug, on i njemu reče: “Allaha mi, kadija, nemam ništa!” Kadija naredi da ga zatvore sve dok ne vrati dug.

Dužnik reče: “Dozvoli mi, kadija, da odem i oprostim se sa porodicom, sutra ću se vratiti.” Kadija reče: “Osuđen si, pa kakva je garancija da ćeš se vratiti?” Dužnik i osuđenik je trenutak šutio a onda rekao: “Moja garancija je Allahov Poslanik, s.a.v.s. Ako ne dođem, kadija, posvjedoči da ne pripadam ummetu Muhammeda, s.a.v.s.” Budući da je kadija bio pobožan čovjek, znao je vrijednost ovih riječi i pustio ga je.

Čovjek je otišao svojoj supruzi i rekao joj da ga je kadija osudio na zatvor dok dug ne vrati. Ona ga upita: “A kako te je pustio?” On reče: “Pušten sam uz garanciju Poslanika, s.a.v.s.” Pošto mu je žena bila vrlo pobožna i čestita, nadahnućem od Allaha je rekla: “Ako je Poslanik, s.a.v.s., tvoja garancija, hajde da učimo salavate na njega.” Vidite, žena nije paničila ni tugovala, a ni on. Tražili su samo najbolje rješenje za stanje u kojem su se našli. Nipošto nisu htjeli da osramote Poslanika, s.a.v.s. Bili su zahvalni Allahu, dž.š., i Poslaniku, s.a.v.s., i razmišljali su kako da se oslobode tereta duga.

Uzvišeni Allah nam je bliži od žile kucavice, a i Poslanikov blagoslov, ali smo se mi od njih udaljili svojim postupcima i srca nam nisu čista. Malo učimo zikr i malo učimo salavate. Od svakog tražimo pomoć, a najmanje od Allaha, dž.š. Samo mehanički izgovaramo: “Ijjake na’budu ve ijjake neste’in” “Samo Tebi robujemo i samo od Tebe pomoć tražimo.” (El-Fatiha, 4) Umjesto od Allaha, mi uglavnom pomoć tražimo od drugih. Zaboravili smo i istigfar, koji je lijek i rješenje za sve potrebe. (Vidi Nuh, 10-12) I od učenja salavata na Poslanika, s.a.v.s., može biti fajde ahiretske, ali i dunjalučke.

I tako su muž i supruga zaspali učeći salavate na Poslanika, s.a.v.s. I muž, dužnik i osuđenik na zatvor, u snu je vidio Poslanika, s.a.v.s. Tim snom, pak, mogu biti počašćeni samo pobožni i odabrani Allahovi robovi. To je velika čast i privilegija iskrenih mu’mina. Poznato vam je da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ko me vidi u snu, zaista me je i vidio.” Ovo je dokaz da smrti nema i da duše živih i mrtvih komuniciraju.

Znajući za njegove probleme, Poslanik, s.a.v.s., mu je u snu rekao: “Ujutro otiđi valiji/namjesniku i reci mu neka vrati tvoj dug. Prenesi mu moj selam i reci da ti je Poslanik, s.a.v.s., naredio da podmiriš moj dug tome i tome čovjeku. Ako ti valija ne povjeruje, reci mu da imaš dva dokaza.” ”A kakvi su to dokazi, Allahov Poslaniče”, upita čovjek. “Reci mu: “Valija, ti svako veče donosiš 1.000 salavata na Poslanika, s.a.v.s. Zadnje veče si pogriješio u brojanju, ali je stiglo i primljeno u potpunosti.” Allahu ekber!

Iz ovoga se razumije da se tadašnja vlast brinula za siromašne i da su u blagajni imali određena sredstva za izmirenje njihovih dugova. Naravno, ovdje se ne radi o dugu onih koji imaju nekretnine, kao ni dugu onih koji su neracionalno uzimali kredite, već o onima koji su uzimali dug da prežive. Ovo također svjedoči da je dug ozbiljna stvar i da se mora vratiti što prije i na bilo koji način. Duga nisu oslobođeni čak ni šehidi. Kaže se u jednom hadisu da će Allah, dželle šanuhu, šehidu oprostiti sve grijehe osim duga.

Važno je napomenuti da obaveza duga ne prestaje sa smrću dužnika. Njegov dug mora izmiriti njegova porodica. Ni na hadž se ne može otići prije izmirenja duga. Zato, neka imami vode računa kada nesvjesno pitaju: “Ako je umrli imao dugova, hoćete li mu halaliti?” Za uvrede i druge propuste se može tražiti halala, ali za dug treba reći da se obrate njegovoj porodici da izmire. Poslanik, s.a.v.s., nije htio ni dženazu klanjati dužniku dok se dug ne izmiri. Da budemo jasni: dug ne briše ni vrijeme, ni zakon, ni smrt, ni šehadet. Dug je trajna obaveza. Teško li se onima koji umru pod dugom!

Dužnik i osuđenik se probudio, ujutro otišao valiji i rekao mu: “Poslanik, s.a.v.s., te salami i poručuje ti da vratiš moj dug.” Valija upita: “A kako da znam da govoriš istinu?” On odgovori: “Ti svako veče donosiš hiljadu salavata na Poslanika, s.a.v.s. Zadnje veče si pogriješio u brojanju, a on kaže da je stiglo u potpunosti.” Valija tada zaplaka, dade mu 500 dinara iz Bejtul-mala, a 2.500 dinara iz svoje kase. Allahu ekber! Znao je valija da je to siromašan ali imanom bogat čovjek, i na većoj deredži od njega. Dao mu je, dakle, 500 dinara za dug i od sebe još pet puta toliko.

Tada mu reče da ode kadiji, koji ga je s nestrpljenjem očekivao. Kadija mu reče: “Dođi! Tvojim berićetom sam vidio Poslanika, s.a.v.s.” I kadija mu dade 500 dinara pa reče: “Uzmi ovo i vrati svoj dug. Vidio sam Poslanika, s.a.v.s., koji mi je rekao: ‘Ako vratiš dug za ovog čovjeka, mi ćemo se pobrinuti za tvoj dug na Sudnjem danu.’”

Tada neko zakuca na vrata. Bijaše to vlasnik duga (zajmodavac), koji poče ljubiti čovjeka i govoriti mu: “Tvojim berićetom sam vidio Poslanika, s.a.v.s., koji mi je rekao: ‘Ako oprostiš ovom čovjeku, i tebi će biti oprošteno na Sudnjem danu!’ Evo ti još 500 dinara. Halal ti bilo.”

Eto šta znači pravi iman, iskrena bogobojaznost, čestitost, poštenje, pridržavanje obećanja, donošenje salavata na Poslanika, s.a.v.s. Sve spomenuto pomaže čovjeku da izađe iz krize i oslobodi se svih nedaća i da bude opskrbljen odakle se i ne nada. Naravno, čovjek treba da se, pored dova, istigfara i salavata, i fizički potrudi i dobro umori pa da se dobru nada.

Došao je, dakle, čovjek dužan 500 dinara i osuđen na zatvor dok ne vrati dug, da se oprosti sa suprugom, a sada se kući vraća bez duga i sa još 4.000 dinara! Allahu ekber! Isplati se salavate učiti. Ima fajde i na ovome svijetu, pored ahiretske nagrade, za koju samo Allah, dž.š., zna. A rekao je Poslanik, s.a.v.s: “Ko na mene donese salavat jedanput, na njega meleki donesu salvat deset puta.” Pa, trudimo se i salavate svakodnevno donosimo na našeg voljenog Poslanika Muhammeda, s.a.v.s.

PRIJEDLOG: Bilo bi vrlo korisno da poslije svakog namaza izgovorimo 100 puta estagfirillah i donesemo 50 salavata na Poslanika Muhammeda, s.a.v.s. Za tu vrstu ibadeta i discipline potrebno je samo dva minuta. Ako Bog da, fajda će biti velika.

Uzvišeni Allahu, ukabuli našu hutbu, oprosti nam grijehe, popravi naše stanje, neka nam je uzor Poslanik, s.a.v.s., uputi našu djecu, povećaj nam korisno znanje, učini nas odgovornim u svim dunjalučkim poslovima, povećaj ljubav i toleranciju među ljudima, oslobodi nas tereta duga i uvedi nas u Džennet sa Tvojim miljenicima i odabranicima.

Preporod, Abdullah Hodžić