Naučila sam da plačem u tišini

Naučila sam da plačem u tišini
da niko ne primjeti
ni onaj što sa mnom jede za istom sofrom
ni trepavica namazana maskarom
ni ruka koja me je zagrlila
dok mi rebro jeca pod njom.

Naučila sam da patim u tišini
da niko ne primjeti
ni u obrazu mi razliveno sivilo
ni vrisak ugušen u osmijehu
ni srce koje vjeruje da sam srećna
pa me čvrsto uz sebe privilo.

Naučila sam da šutim u tišini
bez riječi, bez slova, bez broja
da sama žvaćem svaku svoju bol
ispljunem je, šutnem i ustanem
– ta borba je samo moja.

(Sapat zenske suze, Sara Sabri, drugo izdanje, Sarajevo 2014.)