Djevojka čiju bolest liječnici nisu mogli izliječiti

Došao mi je njen otac i rekao: “Iznenada se razboljela od padavice. Već dva mjeseca je u tom stanju. Ona čuje ali ne može govoriti niti jesti niti pomjeriti bilo koji dio tijela. Trenutno se nalazi u bolnici “Asir”. Ljekar mi je rako da su joj svi nalazi uredni i oni ne znaju od čega boluje. Sve što su mogli uraditi to je da su joj napravili otvor u grlu da bi mogla disati, a kroz nos su joj uvukli crijevo preko kojeg je hrane kako bi preživljavala već odbrojane dane svog života, u tom krevetu i takvom stanju.”

Inače mi nije običaj da idem kod pacijenata da ih liječim o kakvom god slučaju se radilo. Ovdje sam napravio izuztak zato što mi je jedan daija i drag prijatelj – Šejh Se’id ibn mufsir El-Kahtani, Allah ga sačuvao, poslao usmenu poruku i zamolio da odem do nje. Zatražili su za mene dozvolu od bolničkih vlasti da uđem u vrijeme kada je posjeta zabranjena da bih je liječio. I stvarno našao sam je klonulu na krevetu u stanju samo Allah zna kakvom. Bila je jako slaba i iznurena. Imala je snage da lagano pomakne glavu, da čuje i vidi, i ništa više. Pitao sam je za simptome njene bolesti. Odmahnula je glavom. Nisam razumio šta joj je. Otišli smo da klanjamo akšam. Prvo sam molio za nju na namazu. Vratili smo se. Stavio sam ruku na njenu glavu i proučio suru El-Felek i dovu:”Allahumme Rabben-nasi ezbihil be’se vešfi enteš-Šafi la šifae illa šifauke šifaen la jugadiru sekamen.” Na to je djevojka – Allahovom, dželle šanuhu, voljom progovorila. Okrenuo sam se i vidio oca i braću kako plaču od radosti. Otac je ustao da me poljubi u glavu na što sam mu rekao: “Nemoj misliti da je ovo ljudskom zaslugom. Vjeruj da je to od Allaha, dželle šanuhu. Allah je htio da ona ozdravi u ovom času, a lijek joj je došao preko jednog Allahovog roba.” Djevojka je rekla: “Hvala Allahu, vodite me iz bolnice.”

Vehid Abdusselam Bali