Prilikom pokajanja: Kako zaraditi oprost grijeha

Prisutna kriza u svijetu, brojna iskušenja i nesreće koje pogađaju narode su posljedica njihove pohlepe, gramzljivosti, griješenja i pretjerane ljubavi prema ovozemnom životu. U takvom, dosta haotičnom i neizvjesnom stanju čovječanstva, vjernici pokušavaju spasiti sebe i porodice svoje, osloboditi se vlastitih grijeha i mahana i ući u okrilje Allahove milosti i zaštite.

Nema insana na Zemlji koji ne griješi, makar on bio učen i pobožan i makar ga ljudi smatrali dobrim. Samo su poslanici bili oslobođeni i sačuvani od grijeha. Čovjek dok progovori, već je pogriješio, kako se u narodu kaže. Allah, dž.š., je učinio griješnim robove Svoje, da bi se oni kajali, oprosta tražili, kako bi im On ukazao Svoju milost. Grijeha ima velikih i malih, znanih i zaboravljenih, svjesnih i nesvjesnih. Vjernici to znaju i zato sa puno nade čine tevbu i uče dove da im Allah oprosti. Nastoje da što manje griješe u preostalom dijelu svoga ovozemnog života.

U ovom svijetu punom izazova i raznih primamljivih užitaka i naslada zadaća vjernika da opstanu nije nimalo lahka. Međutim, biti u svojoj vjeri i živjeti poštenim životom je velika blagodat i na dunjaluku, a posebno radi spasa i trajne nagrade na Ahiretu. Kako to postići i u tome uspjeti tema je ovog kazivanja.

Grijehe prašta samo Uzvišeni Allah

Grijehe prašta i Svojom milošću obuhvata Svoje robove njihov Stvoritelj i Gospodar Allah, dž.š. Griješni Allahov rob neposredno se obraća svome Stvoritelju i uzda se u Njegov magfiret – oprost. Allah, dž.š., je to obećao svojim dobrim robovima: „Gospodar tvoj mnogo prašta i neizmjerno je milostiv;…“ (sura Kehf, 58. ajet) „Reci: O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će sigurno, sve grijehe oprostiti. On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.“ (sura Zumer, 53. ajet)

Iskrenim vjernicima koji rade dobra djela Allah, dž.š., je obećao oprost i najljepšu, trajnu nagradu: „Onima koji vjeruju i dobra djela čine preći ćemo sigurno preko hrđavih postupaka njihovih, i za ono što su radili, doista, ćemo ih najljepšom nagradom nagraditi.“ (sura Ankebut, 7. ajet) Svojim čvrstim imanom vjernik gaji ljubav prema svom Gospodaru i slijedi Poslanika, s.a.v.s., pa i na taj način postiže Allahovu ljubav i pažnju i oprost grijeha: „Reci: Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti! – a Allah prašta i samilostan je.“ (sura Ali-Imran, 31. ajet)

Za vjernika je osobito važno da ne ustrajava u griješenju, i da se nakon učinjenog grijeha i straha od kazne svoga Gospodara sjeti i tevbu – pokajanje učini: „I za one koji se, kada grijeh počine ili kad se prema sebi ogriješe, Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole – a ko će oprostiti grijehe ako ne Allah? – i koji svjesno u grijehu ne ustraju. Njih čeka nagrada – oprost od Gospodara njihova i džennetske bašte kroz koje će rijeke teći…“ (sura Ali-Imran, 135.-136. ajet)

Vjernika krasi bogobojaznost – takvaluk, iskrenost – sidk i on uvijek govori i drugima preporučuje samo istinu. Sa ovim i drugim plemenitim svojstvima i djelima on postiže nagradu i oprost: „O vjernici, bojte se Allaha i govorite samo istinu. On će vas za vaša dobra djela nagraditi i grijehe vam vaše oprostiti…“ (sura Ahzab, 70.-71. ajet) Vjernik se trudi da ne čini velike grijehe pa će tako lakše postići oprost za brojne manje propuste i grijehe. Uzvišeni Allah kaže: „Ako se budete klonili velikih grijeha, onih koji su vam zabranjeni, Mi ćemo preći preko manjih ispada vaših i uvešćemo vas u divno mjesto.“ (sura Nisa’, 31. ajet)

Allah, dž.š., traži od vjernika da tevbu čine i oprost traže

Allah, dž.š., najbolje zna stanje svojih griješnih robova, i zato ih poziva da čine tevbu – pokajanje i da oprost za grijehe zatraže, da ne gube nadu i ne očajavaju: „O vi koji vjerujete, učinite pokajanje Allahu iskreno, da bi Gospodar vaš preko ružnih postupaka vaših prešao i da bi vas u džennetske bašte, kroz koje će rijeke reći, uveo…“ (sura Tahrim, 8. ajet) „I zamoli oprost od Allaha, – Allah, uistinu oprašta i samilostan je.“ (sura Nisa’, 106. ajet)

Poslanik, s.a.v.s., kojem su oprošteni grijesi i prije i poslije, kaže: „Tako mi Allaha ja dnevno po sedamdeset i više puta zatražim oprost od Allaha i pokajem se riječima: Estagfirullahe ve etubu ilejh – Od Allaha oprost tražim i Njemu se kajem.“ (Buharija) Poslanik, s.a.v.s., je također govorio: „Pokajnik od grijeha je kao onaj koji nema grijeha.“ (Ibnu Madže – hasen) „Kajanje briše grijehe, a da vi ne griješite, Allah bi stvorio i doveo druge ljude koji bi griješili (i iskreno se kajali), da bi im On te grijehe opraštao.“ (Taberani, Ahmed – hasen)

Za tevbu – pokajanje nikad nije kasno, pa i za najveće griješnike. U hadisu se kaže: „Ko se pokaje i obrati Allahu zbog nekog grijeha prije smrtnog časa, Allah će mu primiti njegovo pokajanje.“ (Hakim – sahih) Tevbu treba činiti svakodnevno, kao što se i svakodnevno griješi. Allah, dž.š., je rekao: „Onaj ko kakvo zlo učini ili se prema sebi ogriješi pa poslije zamoli Allaha da mu oprosti – naći će da Allah prašta i da je milostiv.“ (sura Nisa’, 110. ajet) Muhammed, s.a.v.s., je rekao: „Uzvišeni Allah pruža Svoju milost i prima pokajanje svake noći od griješnika koji su danju griješili, kao što pruža oprost svakog dana griješnicima koji su noću griješili. To će tako trajati sve dok se Sunce ne pojavi sa zapada.“ (Muslim i Ahmed – sahih)

Kome Allah neće oprostiti

Allah neće oprostiti onima koji obožavaju druge mimo Njega, njima se obraćaju i od njih pomoć traže, tj. onima koji čine širk. Allah neće oprostiti licemjerima i nevjernicima, koji se ne pokaju i u vjeru vrate. Širk je od najvećih grijeha koji se pojavljuje u raznim vidovima od pridavanja značaja običnim predmetima, stvarima i životima, do obožavanja i veličanja medijskih ličnosti, vladara i gospodara i osoba koje sebe drže neprikosnovenim i bezgriješnim, pa tako zavode naivne. Allah, dž.š., je rekao: „Allah neće oprostiti da Mu se neko smatra ravnim, a oprostiće manje grijehe od toga kome On hoće. A onaj ko drugog smatra Allahu ravnim čini, izmišljajući laž, grijeh veliki.“ (sura Nisa’, 48. ajet)

Nevjerovanje i licemjerstvo su zulum – nasilje prema Allahu najveći, i koji u tome ustraju, oprosta im nema: „Onima koji ne vjeruju i od Allahova puta odvraćaju, pa kao nevjernici umiru, Allah, zaista, neće oprostiti.“ (sura Muhammed, 34. ajet)

Redovni ibadeti i druga dobra djela potiru grijehe

Propisane islamske dužnosti donose brojne koristi vjernicima koji ih redovno izvršavaju. Oni ih sprječavaju od ružnih i pokuđenih djela i brišu učinjene grijehe.

Redovnim obavljanjem namaza vjernik postiže samodisciplinu i urednost, zahvalnost i pokornost svome Stvoritelju, duhovnu i fizičku čistoću, zaštitu od ružnih dijela i na kraju oprost grijeha. Poslanik, s.a.v.s., je govorio: „Pet dnevnih namaza i džuma namaz do slijedeće džume, brišu grijehe koji se učine između ovih namaskih vremena, ukoliko čovjek pored tih ne učini velike grijehe.“ (Muslim, Tirmizi) „Šta mislite, kad bi neko od vas imao pred vratima rijeku, pa se u njoj, svaki dan, pet puta kupao, da li bi na njemu ostalo nečistoće? Prisutni odgovoriše: Ne bi, Allahov Poslaniče! On će na to: Tako je i sa pet dnevnih namaza. Allah njima potire vaše grijehe.“ (Buharija i Muslim) Uvjet za valjanost namaza je uzeti abdest. A evo kako Poslanik, s.a.v.s., slikovito pojašnjava kako pranje pojedinih dijelova tijela, tokom uzimanja abdesta, odnosi grijehe: „Kad se rob abdesti i ispere usta, iz njih iziđu grijesi. Kad opere nos, iz njega iziđu grijesi. Kad opere svoje lice, s njega padnu grijesi, čak i oni ispod očnih kapaka. Kad opere svoje ruke, s njih spadnu grijesi, pa čak i oni ispod nokata. Kad potare svoju glavu, iz nje izađu svi grijesi, pa čak i oni iz ušiju. Kad opere svoje noge, s njih spadnu svi grijesi, pa čak iziđu oni ispod nožnih nokata. Zatim će se njegov odlazak u džamiju i njegov namaz pisati kao dodatak.“ (Malik, Nesai, Ibnu Madže i Hakim)

Mubarek ramazan i post u njemu, sa svojim ljepotama i fadiletima, vjernicima također donosi oprost grijeha. Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Onome, ko iz čvrstog vjerovanja, u ime Allaha, bude postio ramazan, biće oprošteni grijesi koje je prethodno počinio.“ (Ahmed – sahih) U mubarek ramazanu je najodabranija noć u godini za muslimane za koju je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Ko u ibadetu provede noć Lejletul-kadr, nadajući se Allahovoj nagradi, biće mu oprošteni raniji grijesi.“ (Buharija) Najbolja dova u noći Lejletul-kadr je upravo dova kojom se traži oprost grijeha: „Aiša r.a. je pitala Poslanika, s.a.v.s.,: Allahov Poslaniče, ako bih ja znala koja je noć Lejletul – kadr šta mi je najbolje da u njoj učim? Poslanik joj reče: Uči dovu: Allahumme inneke afuvvun tuhibbul-afve fa’fu anni! O Allahu Ti si Onaj Koji mnogo prašta, Ti voliš opraštati, pa oprosti mi. (Ahmed, Ibnu Madže, Tirmizi-sahih) I u dovi za iftar svaki postač moli Allaha za oprost: „Allahumme inni es’eluke bi rahmetikelleti vesiat kulle šej’in en tagfire li. (Allahu, molim Te Tvojom milošću koja obuhvata sve, oprosti mi.)“ (Ibnu Madže-hasen) Za one koji propuste ramazan i njegove ibadete Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Propao je i ponižen onaj koga prođe ramazan a ne bude mu oprošteno.“ (Hakim-sahih)

Hadž je obaveza jednom u životu za one koji su u mogućnosti. Hadž iziskuje velike materijalne troškove, veliki trud i strpljenje, tokom puta i obavljanja obreda hadža, ali su zato nagrade velike. To je oprost grijeha, i džennetska nagrada. Poslanik, s.a.v.s., je govorio: „Ko, u ime Allaha, obavi hadž i ne bude činio propuste i grijehe (tokom hadža) vraća se kući (čist od grijeha) kao na dan kada ga je majka rodila.“ (Buharija)

I druge obaveze i davanja materijalne naravi, kao što su zekat, sadekai fitr, klanje kurbana, čiste i osiguravaju imovinu vjernika, čuvaju ga od škrtosti, egoizma i drugih mahana, čine ga velikodušnim i plemenitim i naravno, brišu određene grijehe. Uzvišeni Allah je rekao: „Uzmi od dobara njihovih zekat, da ih njime očistiš i blagoslovljenim ih učiniš,…“ (sura Tevbe, 103. ajet)

Svakodnevno učenje zikrova i dova podsjećaju roba na Gospodara Uzvišenog povećavaju mu dobra djela i brišu grijehe. Poslanik, s.a.v.s., je govorio: „Ko prouči svaki dan sto putasubhanallahi ve bi hamdihi (neka je slavljen i hvaljen Allah), biće mu oprošteni grijesi, pa makar ih imao ko morske pjene.“ „Ibnu Omer prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., dok je sjedio po sto puta zamolio Allaha za oprost riječima Rabbigfir li ve tub alejje verhamni inneke entettevvaburrahim. (Gospodaru oprosti mi, primi moje pokajanje i smiluj mi se, jer Ti primaš pokajanja i neizmjerno Si milostiv).“ (Ebu Davud, Tirmizi, Ibnu Madže)

Važno je da se poslije svakog učinjenog grijeha učini tevba i istigfar a potom dobro djelo koje bi neutralisalo taj grijeh. U hadisu se prenosi slučaj ashaba koji je počinio očiti grijeh i pokajnički se obratio Poslaniku šta da čini. Poslanik mu nije odmah odgovorio dok nije objavljen ajet povodom njegovog slučaja: „I obavljaj namaz početkom i krajem dana i u prvim časovima noći! Dobra djela zaista poništavaju hrđava…“ (sura Hud, 114. ajet) Tada mu Poslanik reče da zatraži oprost i klanja dva rekata nafile namaza. Naredni hadis to pojašnjava: „Svakom vjerniku koji učini grijeh, pa potom uzme lijepo abdest, klanja dva rekata namaza i zamoli Allaha za oprost, Allah će oprostiti učinjeni grijeh.“ (Ebu Davud, Tirmizi-sahih)

Nekada samo jedno dobro djelo, koje u našim očima i nije toliko veliko, ali je učinjeno iskreno u ime Allaha, bude uzrokom oprosta grijeha. Poslanik, s.a.v.s, navodi ovaj primjer: „Jedan čovjek je išao putem i naišao na jednu bodljikavu granu, pa je uklonio s puta, pa mu se Allah, dž.š., zahvalio tako što mu je oprostio njegove grijehe.“ (Buharija i Muslim)

Završavam ovo kazivanje kur’anskim dovama da i nama bude oprošteno i da budemo sa dobrim i plemenitim Allahovim robovima:

„Gospodaru naš, ne stavljaj nam u dužnost ono što ne možemo podnijeti, pobriši grijehe naše, oprosti nam i smiluj nam se. Ti si Gospodar naš pa nam pomozi protiv naroda koji ne vjeruje!“(sura El-Bekare, 206. ajet)

„Gospodaru naš, oprosti nam grijehe naše i pređi preko hrđavih postupaka naših i učini da poslije smrti budemo sa onima dobrima.“ (sura Ali-Imran, 193. ajet)

Ishak Sedić, Preporod