Dova pri teškoćama ili?

Jedini efektivni način rješavanja problema u životu jeste moliti Uzvišenog Allaha za pomoć u rješavanju tih problema! Rad, sam po sebi, može ali i ne mora biti razlogom izlaska iz teškoća koje su nas zadesile. Naime, kader može biti i drugačiji od naših htijenja. Argument više jeste i činjenica da čak i nereligiozni ljudi imaju potrebu izreći svoje probleme, odnosno tražiti pomoć u teškoćama. Nereligiozni to obično čine kod psihologa ili savjetnika svakojakih vrsta, dok vjernici traže od Uzvišenog Allaha. Ako je to tako, odkud ovoliki problemi i ovolike poteškoće kod velikog broja ljudi? Ovdje ćemo pomenuti tri moguća razloga.

Prvi razlog je zanemarivanje dove! Moderni čovjek je pod uticajem materijalističke i konzumerističke filozofije, pa smatra da sve probleme i nedaće može i mora sam rješavati! Ovo se obično kod našeg naroda vidi u onoj oholoj izreci „to sam sām (ili to ću sām) sa svojih deset prstiju…“ Ovo nije kritika rada niti se poziva na lijenost. Rad moramo osigurati dovom, kako bismo dobili prihvatljiva rješenja. Nadalje, neprirodni stid od Uzvišenog Allaha je još jedan od uzroka zanemarivanja dove. Naime, sretao sam ljude koji su, i pored ogromnih problema, stidili se iskreno obratiti Uzvišenom Allahu dovom, a zbog svojih grijeha kojih su bili bolno svjesni, ali nisu bili voljni povodom toga ništa učiniti. Naravno, ovakav stid je sve no dobar, i takav stid najviše raduje šejtana. Uzvišeni Allah kaže:

وَقَالَ رَبُّكُمُ ادْعُونِي أَسْتَجِبْ لَكُمْ ۚ إِنَّ الَّذِينَ يَسْتَكْبِرُونَ عَنْ عِبَادَتِي سَيَدْخُلُونَ جَهَنَّمَ دَاخِرِينَ

„Gospodar je vaš rekao: ‘Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati! Zbilja, oni koji se ohole pred time da Mi robuju ući će, sigurno, u Džehenem poniženi.’“ (Kur’an, Gafir, 60)

Ibn Kesir u komentaru ovog ajeta navodi predaju koju prenosi Ebu Hurejre r.a. da kaže da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: „Allah se ljuti na onoga ko Ga ne moli.“ (Ibn Kesir, Tefsir, 40/66/1224; Buhari u Edebul Mufredu, 651; Tirmizi, 3373; Ibn Madže, 3827, Ebu Jala, 12/10) Također, u hadisu Enesa r.a. se prenosi da je Allahov poslanik s.a.v.s. rekao: „Nemojte prestati s dovom, jer Allah neće uništiti nikoga sve dok Ga moli.“ (Ibn Hadžer u Tergib ve Terhib, sažetak, 554 od Ibn Hibbana i Hakima) Iz ovog ajeta i dva hadisa je sasvim jasno da onaj koji nije spreman moliti Allaha za rješavanja svojih problema, uprkos svome radu i eventualnom uspjehu i ne rješava svoje probleme! No, kako se to u životu realizira? Vidjet ćemo pri kraju trećeg razloga.

Drugi razlog je moliti Uzvišenog Allaha samo pri teškoćama. Ovdje je na djelu lijenost i umišljenost modernog čovjeka! Kada ga nešto uznemiri spreman je moliti za rahatluk, ali kada mu je u životu sve po taman, on sām je centar cijelog univerzuma i nema potrebe a ni volje da se nekome, pa čak ni Uzvišenom Allahu obraća. Ovo je bila mušrička karakteristika, odnosno džahilijetski običaj! Uzvišeni Allah kaže:

حَتَّىٰ إِذَا كُنتُمْ فِي الْفُلْكِ وَجَرَيْنَ بِهِم بِرِيحٍ طَيِّبَةٍ وَفَرِحُوا بِهَا جَاءَتْهَا رِيحٌ عَاصِفٌ وَجَاءَهُمُ الْمَوْجُ مِن كُلِّ مَكَانٍ وَظَنُّوا أَنَّهُمْ أُحِيطَ بِهِمْ ۙ دَعَوُا اللَّهَ مُخْلِصِينَ لَهُ الدِّينَ لَئِنْ أَنجَيْتَنَا مِنْ هَٰذِهِ لَنَكُونَنَّ مِنَ الشَّاكِرِينَ

„ …Pa kad ste u lađama i kad one uz blag povjetarac zaplove s putnicima, te se oni obraduju tome, naiđe silan vjetar i valovi navale na njih sa svih strana, i oni se uvjere da će nastradati, iskreno se mole Allahu: ‘Ako nas iz ovoga izbaviš, sigurno ćemo biti zahvalni!’“ (Kur’an, Junus, 22) Ako su mušrici molili Uzvišenog Allaha samo u teškoćama, kako se odrediti prema modernima koji to isto čine? Da je ovakav odnos prema Uzvišenom Allahu i dovi pogrešan, svjedoče i hadis Ebu Hurejre r.a. koji prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: „Koga raduje da mu se Allah odazove u teškoćama neka mnogo čini dovu kad je u izobilju.“ (Hakim od Selmana r.a. i Tirmizi, 3382; Darusselam – hasen) Kada je u pitanju dova, ovaj hadis uvodi pravilo: rješavajmo svoje probleme prije nego se dogode! A to ćemo postići samo učestalom dovom Uzvišenom Allahu. Ovome svjedoči i hadis Aiše r.a. koja prenosi da je Allahov poslanik s.a.v.s. rekao: „Oprez ne može spriječiti kader, a dova koristi onome što se desilo i što će se desiti. Nesreću koja se spusti dočeka dova, pa se oni bore sve do Sudnjeg dana.“ (Ibn Hadžer u Tergib ve Terhib, sažetak, 556 od Bezzara, Taberanija i Hakima; Hakim – sahih) Naravno, ovo ne znači i da će nam svaka dova biti kabul.

Treći razlog je umišljenost pri dovi. Ovdje treba izuzeti ono što je pomenuto u hadisu Ebu Hurejre r.a.: „Molite Allaha uvjereni da će vam se odazvati, i znajte da Allah neće primiti dovu od nemarnog, odsutnog srca.“ (Tirmizi, 3479; Hakim u Mustedreku; hadis je daif) U ovome hadisu je riječ o oslanjanju, tevekulu na Uzvišenog Allaha. Umišljenost u dovi se nalazi u riječima pojedinaca: „Nisam ništa zamolio Allaha a da mi nije dao!“ Ova rečenica je višestruko problematična! Ni najboljem među nama, Allahovom poslaniku Muhamedu s.a.v.s., Uzvišeni Allah nije ukabulio sve dove. Možda najpoznatiji primjer je dova za amidžu Ebu Taliba, Allahov odgovor je bio: „Ti, doista, ne možeš uputiti na Pravi put onoga koga ti želiš uputiti – Allah ukazuje na Pravi put onome kome On hoće…“ (Kur’an, Kasas, 56). Također i ajeti: „Molio ti oprosta za njih ili ne molio, molio čak i sedamdeset puta, Allah im neće oprostiti – zato što u Allaha i Njegova Poslanika ne vjeruju…“ (Kur’an, Tevbe, 80); „Od tebe ne zavisi da li će On pokajanje njihovo primiti ili će ih na muke staviti, jer oni su zaista nasilnici.“ (Kur’an, Ali Imran, 128). Oni koji su se našli u situaciji da im Allah ne odbija dovu, trebaju iz predostrožnosti doviti Allahu da ih ne uvrsti među one koje je pomenuo Allahov poslanik s.a.v.s u hadisu Enesa r.a.: „Kada nevjernik uradi dobro djelo, on se za njega nagradi dunjalučkim užitkom…“ (Muslim, 2808) Iz ovog hadisa je jasno da oni koji dobivaju sve što požele na dunjaluku i ne rješavaju svoje probleme. Njihovi problemi ih tek čekaju na Ahiretu. Ovo je ujedno i odgovor na postavljeno pitanje s kraja prvog razloga.

Kada se dova prima je druga tema, a koje se dove primaju je sasvim treća. No za kraj opomena iz hadisa Ebu Hurejre r.a. koji prenosi da je Allahov poslanik s.a.v.s. rekao: „Dova se čovjeku uslišava sve dok ne bude požurivao govoreći: ‘Tražio sam, ali mi se nije udovoljilo.’“ (Buhari, 6340; Muslim, 2735; Ebu Davud, 1484; Ibn Madže 3853; Tirmizi, 3387)

Molim Uzvišenog Allaha da nas učini od onih koji će Mu stalno upućivati dove i čije dove će biti kabul. Amin.

Haris ef. Hasičić