Zabranjeno je proklinjanje

Sabit b. Dahhak, radijallahu anhu, pripovijeda sljedeće Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Čovjek se ne može zavjetovati u pogledu onog nad čime nema vlast. Ko prokune vjernika, kao da ga je ubio. Ko počini samoubistvo, bit će na isti takav način mučen na Sudnjem danu. Ko bude iznosio lažne tvrdnje kako bi na osnovu njih zaradio imetak, Allah će dati da bude samo na gubitku.”[1]

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom kazao: “Allahu odani vjernik ne treba nikoga proklinjati.”[2]

Zejd b. Eslem pripovijeda da je Abdulmelik b. Mervan jedne noći htio poslati Ummud-Derdi nešto svog namještaja pa je pozvao slugu koji je oklijevao, i Abdulmelik ga je prokleo. Kada je svanulo, Ummud-Derda reče Abdulmeliku: “Čula sam te sinoć da proklinješ slugu! Ebud-Derda mi je ispričao sljedeći hadis: ‘Oni koji proklinju neće biti zagovornici ni svjedoci na Kijametskom danu.’”[3]

Imran b. Husajn, radijallahu anhu, kazuje: “Dok je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio na nekom putovanju, jedna je ensarijka proklela svoju devu jer je mnogo rikala. Čuvši to, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Skinite sve što se nalazi na njoj i ostavite je, ona je prokleta!’ Kao da upravo sada gledam onu devu: slobodno se kreće i niko je ne želi uzeti.”[4]

Ebu Berza el-Eslemi, radijallahu anhu, prenosi da je neka robinja jahala devu na kojoj je bilo nešto robe, pa je ugledala Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem. Međutim, planina im je stijesnila put, te se ona naljuti i povika svojoj devi: “Allah te prokleo!” Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, na to reče:“Ne može u našem karavanu putovati deva koja je prokleta!”[5]

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, pripovijeda da je neko tražio od Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da moli Allaha protiv mnogobožaca, a on mu odgovori: “Ja nisam poslan da proklinjem, nego sam poslan kao milost.”[6]

Semura b. Džundub, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ne prizivajte jedni na druge Allahovo prokletstvo, Njegovu srdžbu ni Vatru.”[7]

Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:“Vjernik ne vrijeđa, ne proklinje, nije bezobrazan ni prost.”[8]

Ebud-Derda, radijallahu anhu, pripovijeda da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem rekao sljedeće:“Kada čovjek nešto prokune, to se prokletstvo uzdiže na nebesa i nebeske se kapije zatvore, pa se vraća na Zemlju. Kada isto to prokletstvo dođe do zemaljskih kapija i vidi da su i ona zatvorena, tada ide desno-lijevo, ali ni tamo nema izlaza. Potom se vraća onome što je prokleto, a ako ista ta stvar ne zaslužuje prokletstvo, ono se vraća onome ko ga je izgovorio.”[9]

Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, pripovijedao je: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, pošao je na musalu za Kurbanski, ili Ramazanski bajram, pa je prošao pored žena i rekao im: ‘O žene, udjeljujte milostinju, vidio sam da ste vi najbrojnije u Vatri.’ ‘A zašto, Allahov Poslaniče?’, upitaše, na šta on odgovori: ‘Jer mnogo proklinjete i poričete muževo dobročinstvo. Nisam vidio da neko manjkavog razuma i vjere može zbuniti odlučnog čovjeka kao vi.’ Upitaše: ‘Allahov Poslaniče, u čemu se ogleda manjkavost naše vjere i razuma?’ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upita ih: ‘Zar svjedočenje muškaraca nije ravno svjedočenju dvije žene?’ ‘Jeste’, odgovoriše, pa im reče: ‘U tome se ogleda krnjavost razuma; a klanja li i posti li za vrijeme mjesečnog pranja?’ ‘Ne klanja i ne posti’, odgovoriše, pa on zaključi: ‘Eto u tome se ogleda manjkavost u vjeri.’”[10]

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, muslimanima je zabranjeno da jedni druge proklinju, jer je prizvati prokletstvo na muslimana (težinom grijeha) jednako njegovom ubistvu.

Drugo, ko ima naviku da proklinje nije potpuni vjernik i ne prepušta sve Allahu.

Treće, ljudi koji proklinju neće imati pravo zagovaranja niti će se prihvatiti njihovo svjedočenje na Sudnjem danu, jer svjedok i zagovornik moraju biti pravedni, a nikako raskalašeni, nepravedni i drski.

Četvrto, zabranjeno je međusobno prizivati Allahovo prokletstvo, Njegovu srdžbu i Vatru.

Peto, ukoliko čovjek nekoga nepravedno prokune, prokletstvo se vraća na njega.

Šesto, nije dopušteno proklinjati životinje, neživu prirodu, biljke…

Sedmo, žene su u Ebu Seidovom predanju posebno spomenute jer često proklinju, a to ih, ne daj Bože, može uvesti u Vatru.

Knjiga: Enciklopedija zabrana u islamu 1.

Autor: Selim el-Hilali

Prevodilac: Abdurrahman Kuduzović

Minber.ba