Muž neće da razgovara sa mnom, zašto me onda oženio
On skoro sve vrijeme presjedi pred televizorom ili se bavi svojim hobijem. A ja kao da i ne postojim. Ponekad se pitam, ako me niti vidi niti čuje, pa zašto se onda sa mnom oženio!?”, žali se Suada na svog muža.
Suada je počela osjećati da se njen muž udaljio od nje. Ili na nju ne obraća pažnju, ili je agresivan i grub prema njoj. Ona se i dalje nada da će susret s njim, naveče kada se vrati, biti prijatan. Pokušava s njim sjediti i razgovarati o proteklom danu i pažljivo saslušati šta je sve tog dana doživio. Ali, on više voli da bude sam kada se vrati kući. Želi da se odmori. Stalno ponavlja svoje poznate riječi: “Sad me svi ostavite na miru!”
Isti taj muž uporno tvrdi kako stalno razgovara sa svojom ženom, ali da ga ti razgovori uzrujavaju jer ona uvijek govori o temama koje on ne voli. Žali se tvrdeći da ga žena zapravo i ne sluša kada joj govori o stvarima koje njega zanimaju. Žena je uzrujana i zbog toga što se muž s njom ne savjetuje nego samostalno donosi odluke i tvrdi da njoj ne bi ni palo na pamet da nešto slično učini njemu. On opet smatra da bi ga to što ona traži sputavalo i da bi njegova sloboda bila ograničena. Tvrdi da ona tako ispoljava svoju težnju da ga drži pod kontrolomi i da ne može dopustiti da traži od nje dozvolu za svaki svoj potez”.
Ovaj problem još više povećava neugodno saznanje da ni jedno ni drugo nisu nešto ovakvo očekivali prije stupanja u brak. Oni još uvijek nose lijepe uspomene na sva maštanja i očekivanja obojena ljubavlju, pažnjom i razumijevanjem. Sada, naprotiv, osjećaju napetost, bol i ožiljke rana koje su jedno drugome nanijeli. Oboje su poraženi saznanjem da im je život ispunjen svađama i diskusijama.
Razumijevanje bračnih drugova
Ženu najviše uznemirava to što muž nakon svake svađe koja ga uznemiri pribjegne šutnji. On ovako objašnjava razloge šutnje: “Sada nema nikakve koristi od razgovora s njom. Ljuta je i ne može shvatiti šta joj govorim”. Oboje osjećaju beznađe.
Ova razilaženja ne moraju biti negativna. Razlike većinom imaju i pozitivnu, lijepu stranu. One su prirodna pojava u životu, samo treba zauzeti pravilan stav prema njima. Ono što karakteriše čovjeka, ono zbog čega ga drugi vole i traže nj egovo društvo, upravo su različitosti koje on posjeduje u odnosu na druge ljude. Ukazujući supružnicima na međusobne različitosti u ovoj fazi braka, daje im se mogućnost uspostavljanja objektivnog razumijevanja. Jedino tako njihova ljubav može da sazrije.
Supružnici se, naravno, pitaju: “Ako su naša razilaženja u biti dobra i pozitivna, zašto se prijateljska veza pretvorila u zategnutu vezu unakaženu uzrujavanjem? Zašto sada oboje osjećamo da je nekadašnja ljubav nestala?”
Nema sumnje, za sve postoji objašnjenje. Jedan od razloga su OČEKIVANJA.
Na primjer, supruga očekuje da će svaki put dugo razgovarati sa mužem kad se on vrati kući s posla. Muž, s druge strane, očekuje da će žena žrtvovati sve što može kako bi ga njegovala kada se razboli ili prehladi. Žena očekuje putovanja na svakom godišnjem odmoru. Muž očekuje da će se prvo dijete roditi na kraju prve godine braka. Svaki od supružnika očekuje da će njegov bračni drug u svemu biti identičan njemu: će voljet će iste stvari, razmišljat će na isti način.
Problemi i teškoće u braku pojavljuju upravo zato što se ova očekivanja ne ostvaruju.
Naša kultura, a naročito mediji vrše jak utjecaj na formiranje naših očekivanja i ideja. Mediji imaju naročito veliku ulogu u formiranju vizije braka kao i očekivanja vezanih za brak. Osim medijskih sadržaja i svakodnevni razgovori koje ljudi vode na ovu temu daju velik doprinos formiranju očekivanja i predodžbi o braku. Ta očekivanja ponekad su jako daleko od životne svakodnevnice. Zato će čovjeka koji ima nerealna očekivanja obuzeti beznađe kada shvati da se nije ostvarilo ono što je predočio sebi prepuštajući se utjecaju medija. Najuvrježenije očekivanje je ono da se i nastavak braka mora odvijati potpuno skladno kao u toku medenog mjeseca, bez razmirica i razilaženja. Ovakva i slična neobjektivna očekivanja pogubna su za stabilnost braka.
Mnogi supružnici ne shvataju da je razilaženje u mišljenju potpuno prirodna stvar u svim međuljudskim odnosima. Razilaženje u mišljenju nije znak odumiranja bračne veze već je, naprotiv znak da je bračna veza živa, spremna da se razvija i buja. Supružnici moraju naučiti da su ovakve promjene očekivane. Trebaju biti spremni da se s njima suoče kad za to dođe vrijeme. Moraju se naoružati znanjem, mudrošću i prilagodljivošću.
Autor: dr. Me’mun Mubejjed
Za Akos.ba priredio: Nedim Botić
