Pročitajte poruke sure Asr i zapitajte se kako vi provodite vrijeme

Tako Mi vremena!
Čovjek je, zaista, na gubitku –
osim onih koji vjeruju, čine dobra djela,
jedni drugima preporučuju Istinu
i jedni drugima preporučuju strpljenje!

Jedna od karakteristika i mu’džiza Allahovog govora jeste da je on neiscrpan i da ljudi iz Kur’ana nikada ne mogu izvući sve pouke i poruke koje se u njemu kriju. A one su od izuzetne važnosti, kako za ljude u cjelini tako i za pojedince. Zato su islamski učenjaci – posebno mufessiri – napisali ogroman broj kompletnih ili djelimičnih tumačenja kur’anskog teksta. Posebno interesantna disciplina u njihovim komentarima Kur’ana jeste izvođenje pouka i poruka koje se nalaze u Kur’anu. Nekada su one vidljive na prvi pogled, a nekada treba „zaroniti“ u dubinu kur’anskog teksta da bi se do njih došlo. Neki mufessiri u svojim tefsirima stavljaju akcenat na tu oblast, što je od posebne koristi za njihove čitaoce koji se žele okoristiti kur’anskim porukama u praktičnom životu.
Sura El-Asr jedna je od najkraćih kur’anskih sura, ali je zbog pouka i poruka koje se u njoj nalaze izuzetno značajna. Tako Bejheqi u djelu Šu’abu-l-iman navodi predaju u kojoj stoji da bi dva ashaba, kada bi se rastajali, obavezno jedan drugom učili ovu suru, nakon čega bi se selamili. Također se navodi da je Šafija za nju rekao: „Da je Allah objavio samo ovu suru, ljudima bila bi dovoljna!“ (Safvetu-t-tefasir)

Dakle, u suri El-Asr mogu se pronaći brojne pouke i poruke, koje nam mogu pomoći u našem svakodnevnom životu. Evo nekih od tih pouka i poruka:

Vrijeme je velika blagodat našeg Gospodara. Allah, dž.š., u Kur’anu koristi razne zakletve. Budući da su Mu vjernici dužni vjerovati sve što kaže, te zakletve On ne koristi da bi nas uvjerio u nešto, nego da bi nam ukazao na važnost onoga čime se zaklinje i poruke koja slijedi nakon zakletve. Tako nam naš Gospodar zaklinjanjem vremenom ukazuje na izuzetnu vrijednost i važnost te blagodati, da bismo je iskoristili na odgovarajući način. Cijeli naš život je, u stvari, vrijeme koje trebamo paziti kako i u čemu ga provesti. U tom smislu Muhammed,sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Iskoristi pet stvari prije drugih pet: mladost prije starosti, zdravlje prije bolesti, bogatstvo prije siromaštva, slobodno vrijeme prije zauzetosti i život prije smrti!“ (Hakim, Nesai, Bejheki) Koliko naše omladine, nažalost, vrijeme provodi u besposlici, štetnim i zabranjenim djelima? Koliko ljudi dozvoli da im prođe sabah, podne, ili bilo koji drugi namaz? Koliko ima onih koji se nakon određenog perioda pokaju i vrate vjeri i onda žale što dotadašnje vrijeme nisu bolje iskoristili? A ima i onih koji se kaju kada nastupi smrt, ali tada je kajanje prekasno! Zato trebamo dobro voditi računa o tome u čemu provodimo podareno nam vrijeme. Trebamo što prije odbaciti od sebe haram postupke, kloniti se čak i besposlica, te se truditi da što više živimo u skladu sa voljom našeg Gospodara. Na taj način ćemo postići sreću i zadovoljstvo na oba svijeta.

Sura El-Asr objašnjava put istinske sreće i zadovoljstva.Svi ljudi žele da budu sretni i zadovoljni. Međutim, mnogo je različitih mišljenja kako doći do sreće i zadovoljstva. Tako jedni misle da je sredstvo dolaska do toga novac, drugi misle da je to moć, treći da je to položaj, četvrti ugled, peti zdravlje, šesti razuzdan život i td. Mnogi su probali ostvariti sreću i zadovoljstvo uz pomoć nekih od tih sredstava, ali su se uvjerili da na taj način mogu doći samo do kratkotrajne sreće i zadovoljstva. Koliko je onih koji su se u potpunosti odali uživanjima i strastima, ali sreće i zadovoljstva nisu našli?! Koliko je onih koji su, nakon što bi iskusili sve što bi mogli – skončali svoj život samoubistvom?!

Put ostvarenja prave sreće i trajnog zadovoljstva zacrtan je upravo u ovoj suri. Poputno i trajno sretni i zadovoljni mogu biti samo oni koji vjeruju u sve što im je Gospodar objavio, koji rade u skladu sa time, koji drugima prenose istinu koju su spoznali i koji pomažu drugima u nevolji, između ostalog, savjetujući im strpljenje. Ko krene tim putem ubrzo će – uz Allahovu pomoć – doživjeti pozitivnu promjenu i bit će sretniji i zadovoljniji nego prije. A poslije će mu se sreća i zadovoljstvo povećavati…Iako sura El-Asr ima samo tri ajeta, ona je važna za svakog čovjeka, jer se odnosi na cjelokupno čovječanstvo. Bilo koji čovjek koji ne posluša poruke ove sure bit će nesretan i kajat će se ili na oba, ili makar na onom, vječnom svijetu. Isto tako, ko god prihvati te poruke i ponaša se u skladu sa njima, to će mu biti razlogom sreći i zadovoljstvu na oba svijeta, te sigurnom uživanju donekle na ovom svijetu (neko manje neko više), a maksimalno na ahiretu. Zato tu suru treba što češće učiti sa razumijevanjem, nadahnjivati se njenim poukama i porukama, imati ih stalno na umu i primjenjivati ih u životu. Pored toga, za samo učenje te sure – kao i za ostale sure – nagrada je velika, deset sevapa za svaki harf! Čovjek bez vjere je gubitnik, a sa vjerom rješava mnoge probleme.Onaj ko ne priznaje svoga Svemogućeg Stvoritelja i Gospodara može biti donekle uspješan, ali samo na ovom svijetu! Uzvišeni Allah u Kur’anu na nekoliko mjesta kaže da će nevjernici za svoja dobra djela imati nagradu na ovom svijetu, npr. u lagodnom životu, ali na ahiretu od toga neće imati ništa! Nepriznavanje svoga Gospodara morat će plaćati vječnom kaznom na ahiretu, a mnogi zbog toga budu kažnjavani još i na ovom svijetu.

A vjerniku – iskrenom i praktičnom vjerniku – osigurana je vječna sreća i uživanje na ahiretu, te sreća i određen nivo uživanja i na ovom svijetu, što zavisi od njegovih djela. Pored toga, čovjek sa jakom vjerom lakše podnosi sve probleme i poteškoće sa kojima se tokom života susreće. Također, vjera čovjeku nudi i konkretne savjete kako se odnositi prema iskušenjima i životnim problemima, kako se postaviti prema njima i kako ih rješavati da nas jačaju a ne da nas čine slabijim. Nije dovoljno samo vjerovati, nego vjerovanje treba i djelima potvrđivati. Koliko ima onih koji čine harame i malo se pridržavaju islamskih propisa, pa kada im se skrene pažnja na to, kažu: Važno je srcem vjerovati i biti dobre duše, a ostalo će Bog oprostiti! Ova sura takve demantuje i poručuje im da samo vjerovanje bez praktičnih dobrih djela nije dovoljno! Jer, onaj ko istinski vjeruje on će i raditi u skladu sa svojim vjerovanjem. Tako npr. onaj ko vjeruje da mu njegov Gospodar zabranjuje alkohol a naređuje namaz, on se neće dvoumiti, nego će izbjegavati alkoholna pića a nastojat će da redovno klanja sve namaze, kako bi stekao zadovoljstvo svoga Gospodara. Za razliku od takvog, onaj ko vjeru ima samo u srcu ili na jeziku misli da je to ispravno i dovoljno za sreću na oba svijeta, a nije svjestan da živi u velikoj zabludi. Obično takvi ljudi nikada ozbiljno nisu ni razmišljali o svojim postupcima, odnosno o tome šta im stavlja u obavezu Onaj u koga kažu da vjerujuIstinu moramo prenositi na druge.Dakle, prema ovoj suri, ne samo da smo uz vjerovanje dužni činiti dobra djela (a kloniti se loših), nego nas naš Gospodar obavezuje i da Istinu koju smo spoznali prenosimo na druge. To je sasvim logično, jer onaj ko nađe pravi put i sreću ne može biti zadovoljan sa tim da to samo on posjeduje, nego će se u njemu javiti želja da na to ukaže i drugima, kako bi i oni bili na pravom putu, sretni i zadovoljni. Kako god vjernik ne smije biti sebičan u materijalnim, pogotovu to ne smije biti u duhovnim i stvarima koje se tiču života na oba svijeta. Treba naglasiti da se riječima „jedni drugima preporučuju Istinu“ misli – prije svega – na Istinu u smislu spoznaje Uzvišenog Gospodara i pravog puta, ali se time ukazuje i na sve ostalo što se može nazvati istinom i što je dobro i pozitivno općenito za ljude. Dakle, to podrazumijeva i davanje savjeta u vezi sa svakodnevnim životom, poslovima, obavezama, problemima i nedaćama i td. Život nosi brojne probleme, pa je strpljenje neophodno.Allah je dao da život na ovome svijetu bude neodvojiv od problema. Svi ljudi na dunjaluku moraju imati problema i poteškoća, s tom razlikom što ih jedni imaju manje a drugi više. S obzirom na to, ova sura (a i mnoge druge) nas uči da moramo biti spremni na životna iskušenja i probleme, a jedan od načina je da jedni druge upozoravamo na neophodnost posjedovanja te osobine. Tako ćemo biti spremniji na iskušenja i probleme i lakše ćemo ih prebroditi svaki put kada nas zadese. Uz to, treba reći da riječ sabur (sabr) u arapskom jeziku ne znači samo strpljenje, nego i upornost, ustrajnost i izdržljivost. To znači da sabur ne treba shvatati samo kao trpljenje – što donekle ima negativnu konotaciju, nego i kao upornost i ustrajnost – što daje pozitivnu i afirmativnu dimenziju značenja riječi sabur. Dakle, ne radi se samo o trpljenju da belaj prođe, nego i o upornosti i ustrajnosti u činjenju dobrih djela. U tome slučaju lakše je podnositi probleme i ustrajati u dobrim djelima, te očekivati odgovarajuće rezultate i Allahovu nagradu na oba svijeta.

Autor: Dr. Ahmed Adilović

akos.ba