“Bolestan sam! Mogu li da ne klanjam namaz?”

Ima ljudi koji zbog proste bolesti izostavljaju namaze. Ali s druge strane ima ljudi koji čak i na intenzivnoj njezi nastavljaju s klanjanjem.Da li tokom bolesti ostavljamo dunjalučke poslove? Mnogo je ljudi koji čak i u bolesti ne napuštaju svoje poslove. Mnogo puta smo čuli riječi: “Nikada nisam vidio da taj i taj direktor bar jedan dan izostane s posla.” Zar taj čovjek nikada nije bio bolestan? Znači, za poslove kojima pridajemo značaj ne poznajemo nikakve prepreke.Jednom sam bolovao od veoma teškog gripa. Tada sam se bavio trgovinom pa sam morao otvoriti dućan i raditi. Klanjao bih jaciju i rano bih lijegao, tako bih se odmarao i uz nekoliko tableta protiv bolova i vitamina “preležah” bolest na nogama. Da nisam imao svoj posao ili da sam našao neko drugo rješenje, možda bih ležao dok ne ozdravim. Dakle, zbog bolesti nisam izostavljao dunjalučki posao, zašto bih onda izostavio namaz?Najzad, s vremena na vrijeme uhvate me, što velike što male razne bolesti, ali nikada nisam napustio svoj namaz, jer on nema nikakvu težinu. Ionako naša vjera dozvoljava onima, koji su toliko bolesni da ne mogu stajati na nogama, da klanjaju sjedeći. Štaviše, dozvoljeno je klanjati i opruženih nogu kao i ležeći. Postoji mogućnost i da bolesni ci spoje dva namaza. Ne klanjati namaz, i pored ovih olakšica, isto je što i ne okoristiti se o veliku riznicu.

Prije mnogo godina trebao sam se podvrgnuti jednoj operaciji tako da mi je najveća briga bila kako ću klanjati namaz. Pojedini namaski vaktovi mogu proći u toku operaci je ili u sobi za intenzivnu njegu. Iz islamskog ilmihala ponovo sam pročitao poglavlja o obavljanju namaza tokom bolesti i o tejemnnunu. Čak i da znate otprije, pošto vam se nikako nije dešavalo, možete zaboraviti. Zato sam osvježio ranija znanja. U trenutku kada nisam mogao uzeti abdest, uzevši tejemmum mogao sam klanjati namaz na mjestu na kojem sam sjedio. Iz bolničkog dvorišta uzeo sam jedan čist komad cigle. Uz tejemmum, nekoliko namaskih vaktova klanjao sam u krevetu za intenzivnu njegu. Nisam osjetio nikakvu tjeskobu i poteškoću. Rasteretile su me olakšice koje nam nudi naša vjera u abdestu i namazu. Da nisam brinuo o namazu i da sam razmišljao “kako god da bude, bolestan sam i operisan”, ušao bih u grijeh i bio bih odgovoran.

Spominjanje Allaha, okretanje ka Njemu i utvrđivanje naše veze sa Njim, pedstavljaju srž namaza. Ako nemamo snage da uzmemo abdest i uradimo to na nogama, sa olakšicama koje nam nudi naša vjera možemo postići isti cilj. Dovoljno je da ne zaboravimo našega Gospodara i da činimo ibadet.

Izvor: knjiga „Kako ustati na sabah-namaz“ autora Džemila Tokpinara Za Akos.ba priredio: Nedim Botić