Neko vas je uvrijedio? Ne očajavajte, nego pročitajte ovu priču
Putem je naišla grupica razuzdanih seoskih mladića. Ugledavši prosjaka, naumili su sebi prirediti zabavu. Opkoliše ga i počeše častiti psovkama i ružnim riječima. Podrugivali su se njegovoj odjeći, tome što je bio bosonog, i što je bio prosjak. Izvikivali su najpogrdnija imena za takvu vrstu ljudi.
Buda se nimalo nije uznemirio. Sa smiješkom je slušao izljeve pogrda na svoj račun. Naslonio se na jedan kamen, i kao da je uživao u predstavi. To je još više razbjesnilo mladiće. Sipali su na njega otrov svih mogućih uvreda. Buda nije odgovarao na riječi. Sjeo je na kamen, i spokojno se smiješio.
Naposlijetku se mladići umoriše. Potrošiše svu zalihu ružnih riječi. Gledali su Budu, čekajući da i on nešto kaže. On ih upita:
„Jeste li se zadovoljili? Je li vam vrijeđanje mene pričinilo zadovoljstvo? Ako jeste, onda sam i ja zadovoljan.“
Psovači su se zbunili. Očekivali su sve drugo osim ovakvoga stava. Htjeli su izmamiti iz Bude neku riječ napada, ili bar odbrane. Upitaše ga:
„Šta, zar se ne osjećaš ismijanim, pogođenim, popljuvanim? Zar ti ništa nije zasmetalo i zar te ništa nije uvrijedilo za posljednjih pola sata?“
„Objasnit ću vam zašto me niste uvrijedili“, mirno će Buda. „No, najprije mi odgovorite na pitanje: šta biva s pismom, koje je upućeno određenoj osobi, a ta ga osoba ne želi primiti?“
„Kako, šta biva?“ – zažagoriše mladići. „Pismo se vraća onome ko ga je poslao.“
„Izvjesnoj osobi neko je donio dar, ali dar je dotična osoba otklonila. Recite mi, šta biva s darom, koji osoba odbije da primi?“, nastavi Buda.
„Glupog li pitanja!“, naljutiše se mladići. „Dar u tome slučaju ostaje darovatelju, kome li drugome?“
„Na isti način biva i s riječima, koje ti neko uputi, a ti ih ne primiš: one se vraćaju pošiljaocu. Ja nisam prihvatio vaše riječi. One su se zbog toga vratile vama.“
(Hayat.ba)
