VRSTE ZAHVALNOSTI

Preveo: mr. Elvedin Huseinbašić

Prema tome od koga zahvalnost dolazi, možemo je podijeliti na dvije vrste:

zahvalnost Uzvišenog Allaha i
zahvalnost stvorenja.

Zahvalnost Uzvišenog Allaha

Uzvišeni Allah za Sebe je rekao da je Zahvalni: “Allah vas neće kazniti ako budete zahvalni i ako budete vjerovali. Allah je zaista Zahvalni i Sveznajući” (En-Nisa, 147), “Zaista Allah mnogo prašta i mnogo je zahvalan” (Eš-Šura, 23), “Zaista On mnogo prašta i zahvalan je” (Fatir, 30), “Allah je zahvalan i blag” (Et-Tegabun, 17).

U tumačenju ovih ajeta, Katada je rekao: “Značenje ovih ajeta jeste da niko nije zahvalniji od Allaha i da niko ne daje više dobra od Allaha.”[1]

Zahvalnost Gospodara i Njegovo strpljenje potpuno se razlikuju od zahvalnosti i strpljenja Njegovih stvorenja i On je najpreči da bude opisan svojstvom zahvalnosti. Štaviše, On je zahvalan u suštini jer Svojim robovima daruje blagodati, a onda ih uputi da Mu budu zahvalni. Zbog činjenice da je On Zahvalni u suštini, On voli od Svojih robova one koji su zahvalni, a prezire Svoje robove koji nemaju tu osobinu i koji postupaju suprotno. To je slučaj sa svim Allahovim imenima i svojstvima. Naime, sve što Allah voli, posljedica je Njegovih imena i svojstava i onoga što podrazumijevaju, a sve što prezire, kosi se sa Njegovim svojstvima.

Rekao je Ibn Kajjim: “Uzvišeni je Allah nazvao sebe Eš-Šākir i Eš-Šekūr, što znači Zahvalni. Svoje zahvalne robove opisao je tim svojstvom, kojim je opisao i Sebe i koje je jedno od Njegovih lijepih imena. To je sasvim dovoljno da pokaže Svoju ljubav prema zahvalnima i njihovu vrijednost.”[2]

Primjeri Gospodarove zahvalnosti

Zahvalnosti Uzvišenog Allaha ništa nije slično, a u narednim redovima navest ćemo samo neke primjere za to.

Nakon što je spomenuo blagodat propisivanja posta, objave Kur’ana, Uzvišeni Allah napomenuo je blagodat olakšanja teškoće u postu, a zatim je rekao: “A onaj koji drage volje uradi kakvo dobro djelo, pa Allah je zahvalan i sve zna.” (El-Bekara, 158)
Kada neko uradi malo djelo i kada udijeli malo imetka, Uzvišeni Allah to ne smatra malim i i ne smatra da ne zaslužuje nagradu. Naprotiv, za jedno dobro djelo On daje deseterostruko, pa i mnogo više u odnosu na ono što je rob uradio. Uzvišeni Allah daje Svome robu da izvršava ona djela kojima će rob najprije priskrbiti dobro sebi, odnosno, Allah je Onaj koji Svome robu daruje da čini dobro i da bude zahvalan. S obzirom na to šta sve daje Svome robu, najpreče je da On bude opisan kao Dobročinitelj. Primjer za to jeste hadis u kojem se kaže: “Neki je čovjek putovao, pa je jako ožednio. Pronašao je bunar, sišao u njega i napio se vode. Kada je izašao iz bunara, ugledao je psa kako dahće i jede zemlju od žeđi. Čovjek tada reče: ‘Ovog je psa snašla žeđ kao što je i mene bila snašla.’ Sišao je u bunar i napunio svoju cipelu vodom, a potom je svojim ustima držao tu cipelu sve dok se nije popeo, a onda je napojio psa. Allah mu je zahvalio tako što mu je oprostio.”[3] U nekim verzijama ovog hadisa navodi se da je psa napojila prostitutka iz naroda Benu Israil, pa joj je Allah zahvalio na tom postupku tako što joj je oprostio. A ima li ljepšeg i divnijeg vida zahvalnosti od onoga čiji su produkt oprost od Allaha i Njegovo zadovoljstvo! Uzvišeni Allah oprostio je čovjeku jer je sklonio bodljikavu granu sa puta kojim su prolazili muslimani. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Idući putem, jedan je čovjek naišao na bodljikavu granu, koju je sklonio s puta. Uzvišeni Allah pohvalio ga je zbog toga i oprostio mu.”[4] Uzvišeni Allah izvest će iz Džehennema sve koji budu uradili trun dobra, ni toliko neće biti izgubljeno i zanema Enes b. Malik, radijallahu anhu, prenosi od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da će Uzvišeni Allah na Sudnjem danu reći: “Idi i izvedi iz Vatre sve koji imaju u srcu trun imana!” Kada to urade, onda će mu reći: “Idi i izvedi iz Vatre sve koji budu imali manje od truna imana!” Uradit će i to, a onda će zamoliti Allaha riječima: “Dozvoli mi da izvedem sve koji su izgovorili la ilahe illallah.” Uzvišeni Allah reći će: “Tako Mi Moje snage, veličanstvenosti, veličine i gordosti, izvest ću iz Vatre sve koji su izgovorili la ilahe illallah!”[5] Uzvišeni Allah Svoje robove nevjernike nagrađuje za dobro koje su učinili na dunjaluku ili će im zbog toga ublažiti patnje na Sudnjem danu. Uglavnom, neće zanemariti nijedno njihovo dobro djelo, iako su Mu oni najmrža stvorenja.[6] Jedan od vidova Allahove zahvalnosti jeste i taj da roba koji zauzme stav s kojim je Allah zadovoljan pohvali pred melekima i pred Svojim robovima vjernicima. Primjer za to nalazimo u slučaju vjernika iz faraonove svite kojeg je Allah pohvalio i Svojim robovima ukazao na njegov stav.[7] Nakon što je Jusuf, alejhis-selam, podnio tegobni boravak u zatvoru, Allah mu je zahvalio tako što mu je dao namjesništvo na zemlji. Rekao je Uzvišeni: “I tako Mi Jusufu dadosmo vlast u zemlji; boravio je ondje gdje je htio; milost Svoju Mi dajemo onome kome hoćemo i ne uništavamo nagradu onima koji dobra djela čine.” (Jusuf, 56) Tako je Allah zamijenio Jusufu, alejhis-selam, teškoću olakšicom, tjeskobu izlazom, strah sigurnošću, zatvor slobodom, poniženje među ljudima visokim položajem. Sve to podario mu je na dunjaluku, “a nagrada na ahiretu bolja je za one koju vjeruju i koji su bogobojazni” (Jusuf, 57). Uzvišeni Allah zahvalio je Jusufu na njegovom strpljenju, vjerovanju i dobročinstvu, tako što mu je nakon iskušenja podario položaj na zemlji i obradovao ga radosnom viješću na ahiretu.[8] Jedan od vidova Allahove zahvalnosti čovjeku jeste i taj da onome koji učini nešto u ime Njega, vrati višestruko, iako je On taj koji ga je uputio na ostavljanje i žrtvu i zahvalio mu i na jednom i na drugom. Šehidi su dali svoja tijela Allahu, tako da su ih neprijatelji uništili, a Allah im je zahvalio na tome tako što im je zamijenio tijela zelenim pticama u Džennetu u kojima je smjestio njihove duše, tako da piju sa džennetskih rijeka i jedu džennetske plodove do Dana proživljenja kada će im vratiti njihova tijela u najpotpunijem i najljepšem obliku.[9] Hasan el-Basri bilježi od Enesa, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kojem god čovjeku Uzvišeni Allah podari neku blagodat, pa Mu se on zahvali na njoj, ono što mu je dao, bit će bolje od onoga što mu je uzeo.”[10] Sulejman, alejhis-selam, jednom je prilikom promatrao rasne konje koji su bili izvedeni pred njega, pa je toliko bio opčinjen ljepotom tog prizora da je zaboravio večernju molitvu i zikr, i kada je shvatio da je propustio namaz zbog promatranja konja, naredio je da se konji zakolju kako mu se isto ne bi ponovo dogodilo, pa mu je Allah konje zamijenio vjetrom koji ga je nosio u daljine.
Allahova zahvalnost manifestira se i time što On Svoga roba pohvaljuje pred melekima uzvišenog društva, i učini da mu stvorenja zahvaljuju i On mu se zahvali na njegovim dobrim djelima. Poslanici, alejhimus-selam, svoju su čast izložili svojim neprijateljima zbog Allaha, pa su uznemiravani i vrijeđani, a Allah im je to nadomjestio Svojim salavatom i salavatom meleka i dao im je najljepši spomen i na nebesima i na zemlji, i odredio lijepo mjesto na ahiretu.
Svima koji ostave nešto u ime Allaha, On im to zamijeni boljim. Primjer za to jesu ashabi koji su ostavili svoje kuće i imetke radi Allahovog zadovoljstva i kojima je to Allah zamijenio tako što ih je učinio vladarima i osvajačima dunjaluka.

Nastaviće se…

______________________

[1] Ed-Durrul-mensur, 1/389.

[2] Tehzibu Medaridžs-salikin, 2/610.

[3] Hadis bilježile Buhari i Muslim od Ebu Hurejre, radijallahu anhu.

[4] Buhari, Sahih, hadis br. 615; Muslim, Sahih, hadis br. 661.

[5] Ovo je dio dužeg hadisa, koji bilježe Buhari, Sahih, hadis br. 6956, i Muslim, Sahih, hadis br. 284.

[6] Primjer za to jeste slučaj Ebu Taliba, Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, amidže. Naime, on je štitio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, svojim tijelom, svojim novcem i porodičnim vezama, ali je umro ispovijedajući vjeru svojih očeva jer se bojao prijekora Kurejšija. Uzvišeni Allah nikome ne čini nepravdu, tako da nije jednako kaznio njega i one koji su kovali zavjere protiv islama i muslimana, već je njemu ublažio kaznu, ali je ostala vječna. To je vid Allahove pravde i zahvalnosti na dobru koje rob uradi. U hadisu koji bilježe Buhari, Sahih, hadis br. 3594, i Muslim, Sahih, hadis br. 308, navodi se da je Abbas b. Abdulmuttalib rekao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: “Allahov Poslaniče, da li si koristio Ebu Talibu? On te je štitio i ljutio se zbog tebe.” Poslanik je rekao: “Da. On je u najplićem dijelu Džehennema. A da nije mene, bio bi u najdubljem dijelu Džehennema.”

[7] Vidjeti: Gafir, 28–45.

[8] Vidjeti: Sejjid Kutb, Fi zilalil-Kur’an, 4/2014.

[9] Buhari, Sahih, hadis br. 3931, bilježi da je Džafer b. Ebu Talib, radijallahu anhu, poginuo kao šehid u Bitki na Mu‘ti nakon herojske borbe. Naime, u borbi je izgubio obje ruke, pa mu je Uzvišeni Allah zahvalio tako što mu je stvorio dva krila pomoću kojih leti po Džennetu. To je posvjedočio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Ibn Omer, radijallahu anhu, pozdravljao bi Džaferovog sina riječima: “Es-selamu alejke, sine čovjeka s krilima!”

[10] Ibn Madža, Sunen, hadis br. 3795.

MINBER.BA