Kako će čovjek postupiti ukoliko mu Poslanik, a.s., naredi nešto u snu?

Čak, reći ću i više od toga: Ukoliko čovjek usnije Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da mu nešto naređuje, nešto zabranjuje, iskazuje ljubav prema nekome, nečemu ili nekoj skupini, ili prezir i srdžbu prema nekome drugom, ili iznosi svoj stav ili nešto čini – ništa od toga se ne prihvata i na osnovu toga se ne uspostavlja šerijatski propis koji iziskuje obaveznost nečega, zabranu, poželjnost, ljubav ili mržnju.

Sve to se stavlja na vagu jasnog i bezgrešnog šerijata, pa ako je u skladu s njime, onda se po njemu i postupa i to je Allahova blagodat. Pravi i istinski argument je šerijat, a snovi su tu samo kao podsticaj.

Ukoliko nije u skladu sa šerijatom, onda se bez sumnje odbacuje. Ono čime nas je Uzvišeni Allah zadužio, kao što su akaid i djelovanje, onda je to Uzvišeni Allah objavio Svome Poslaniku dok je on bio još živ. To ne može dolaziti u snovima nakon njegove smrti. Uzvišeni Allah je uzeo dušu Poslaniku, s.a.v.s., tek nakon što je usavršio ovu vjeru i upotpunio Svoju blagodat. Ostavio je ummet na bijeloj i jasnoj stazi, čija noć je jednako jasna i svijetla kao i dan i sa nje može skrenuti samo istinski propalica.

Ibn Hazm u svome djelu El-Muhalla spominje da su neki učenjaci zabranili poljubac postaču u toku dana zbog predanja u kojem Ibn Omer spominje: Omer je kazao: „U snu sam vidio Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i on me nije gledao. Upitao sam ga: ‘Allahov Poslaniče, šta je sa mnom?’ On reče: ‘Zar nisi ljubio ženu dok si postio?’

Tada sam rekao: ‘Tako mi Onoga ko te je poslao sa istinom, neću je više ljubiti dok postim.’

Muhammed b. Hazm je to prokomentarisao: „Šerijat se ne temelji na snovima, naročito ukoliko je Allahov Poslanik, s.a.v.s., drugačiji propis iskazao Omeru dok je bio budan dozvolivši mu poljubac u vrijeme posta. Neprihvatljivo je da to derogira nakon smrti, da nas Allah sačuva toga.”[1]

Ibn Hazm ovdje navodi i predanje koje bilježi Ebu Davud od Džabira da je Omer b. el-Hattab, r.a., da je rekao: Poljubio sam ženu dok sam postio, pa sam kazao: Allahov Poslaniče, danas sam učinio krupnu stvar. Poljubio sam ženu a postio sam.

Poslanik, s.a.v.s., reče: Misliš li da ima problema ako ispereš usta dok postiš?

Nema problema – rekoh.

Poslanik reče: Pa šta je sada?[2]

Allahov Poslanik,s.a.v.s., je u ovom slučaju pojasnio Omeru da je poljubac u odnosu na zabranjeni spolni odnos u toku posta kao i ispiranje usta u toku posta kada je zabranjeno piti vodu. Ni jedno ni drugo ne kvare post i na osnovu ovog hadisa učenjaci spominju dozvolu analogije, jer je Allahov Poslanik, s.a.v.s., analogijom došao do rješenja na ovo pitanje.

Što se tiče Poslanikovih, s.a.v.s., riječi: Ko me vidi u snu, taj me je i vidio, jer šejtan se ne može uobličiti u moj lik, ovaj hadis je vjerodostojan, bilježi ga imam Buhari od Enesa, r.a., a poput njega je i hadis koji prenosi Ebu Se’id: Ko me vidi u snu, taj me je istinski vidio, jer šejtan se ne može u mene uobličiti.

Kao i hadis koji prenosi Katade: Šejtan se ne može prikazati u mom liku.

Ebu Hurejre, r.a., također prenosi: Šejtan se ne može uobličiti u mene, ili: Šejtan se ne može uobličiti u moj lik.

Sva ova predanja bilježi imam Buhari i u njih nema nikakve sumnje.

Također, Muslim i Ibn Madže bilježe hadis od Džabira gdje stoji: Ne priliči šejtanu da se uobliči u moj lik.

Značenje svih ovih verzija hadisa jeste u tome da je Uzvišeni Allah počastio Svoga Poslanika, kao i njegov ummet tako što je zabranio šejtanu da se javlja u liku Poslanika, s.a.v.s. Onaj ko vidi Poslanika, s.a.v.s., u snu, taj ga je stvarno i vidio, ili vidio je istinu, kao što se u vjerodostojnim predanjima i bilježi. Ono što je vidio nisu obični snovi niti šejtanska došaptavanja.

Jedna grupa uleme ističe da su ti snovi istiniti ukoliko ga čovjek usnije sa onim svojstvima i osobinama kako je bio i opisan za vrijeme života, a ne u svojstvima koja su u suprotnosti s tim. Ukoliko ga usnije drugačije, onda to nisu istinski snovi već ih je potrebno tumačiti.

Ovo je podstaklo najboljeg tumača snova, imama među njima Muhammeda b. Sirina, da prokomentariše ovaj hadis riječima: „Ovo je onda kada ga usnije u njegovom pravom obliku.” Kako to od njega navodi Buhari.

Hafiz u Fethu spominje da je Ejjub rekao: Kada bi Ibn Sirinu neko ispričao da je u snu vidio Allahovog Poslanika, s.a.v.s., on bi mu rekao: Opiši mi to što si sanjao. Kada bi mu opisao nešto što nije znao za Poslanika, s.a.v.s., on bi mu rekao: Nisi njega usnio.”

Hafiz kaže da je sened ovog predanja vjerodostojan i da je pronašao ono što ga pojačava. Hakim prenosi preko Asima b. Kulejba kako mu je kazivao njegov otac, kako je rekao Ibn Abbasu: „Vidio sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u snu.” On mu reče: „Opiši mi ga.” On odgovori: „Spomenuo sam da sliči Hasanu b. Aliji, r.a.” Na to mu je ovaj odgovorio: „Vidio si ga.” Sened ovog hadisa je dobar.[3]

Ovo je stav Ibn Abbasa, r.a., koji je bio iz generacije ashaba, a i Ibn Sirina koji je bio iz generacije tabi’ina. Ovaj njihov stav ukazuje na to da nije svaka osoba koja sanja neku osobu za koju pretpostavi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., stvarno usnila i vidjela Allahovog Poslanika.

Na osnovu tih mišljenja učenjaci koji se bave tumačenjem snova navode da ukoliko neznalica kaže da je usnio Allahovog Poslanika, s.a.v.s., bit će upitan o osobinama lika kojeg je vidio u snu. Ukoliko je njegov opis u skladu sa onim što se u sirama prenosi o Poslanikovom izgledu, onda je to uredu, a ukoliko ne, onda se ne prihvata.[4]

S druge strane, osoba koja spava nije odgovorna za snove, jer nije sigurno da će sve što je usnila precizno zapamtiti,[5] te se zbog toga ono što kaže nakon buđenja iz sna ne uzima kao argument.

Na osnovu svega ovoga, shvatamo da osobe koje su skrenule s pravog puta i prepustile se novotarijama a koje smatraju snove argumentima na koje se oslanjaju, zapravo nemaju nikakvih argumenata za to. Oni tako opravdavaju svoje devijacije i novotarije, o čemu Uzvišeni Allah ništa nije objavio.

Imam Ebu Ishak eš-Šatibi je odgovorio ovim novotarima i te njegove riječi predstavljaju vrhunac onoga što je o ovome kazano, te ga zbog toga, zbog jačine njegovih argumenata i jasnoće metodologije, ovdje i prenosimo.

[1] El-Muhalla, 507/6.

[2] Ebu davud u poglavlju o postu, br.2385, Ibn Huzejme u svome Sahihu, br. 1999, Ibn Hibban kao što stoji u El-Mevaridu i Hakim u Mustedreku, ocijenivši ga vjerodostojnim, a sa njime se slaže i Zehebi, 431/1.

[3] Fethu-l-Bari, 38/16.

[4] Prethodni izvor, str.42.

[5] Pogledaj: Iršadu-l-fuhul, od Ševkanija, str.249.

Piše: Šejh dr. Jusuf el-Karadavi

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba