Vjernik i ogledalo

Kojih je sve masa dio bilo vaše lice, za kojim je stolom sjedilo i s kakvim se ljudima družilo? Kojim su putevima lutali pogledi tih očiju, kakvog su okusa bile riječi sišle s tih usana i do kojih su vrata glasom hodala? Gledajte svoj izraz lica, uočite tugu ili radost na njemu. Kažu, ako čovjek dugo svog vremena provede u ljutnji, znak se nje vidi na naboru kože između njegovih obrva. Uočili ste sebe, poslušali ste što vam imaju reći organi koji će na Sudnjem danu progovoriti i tako biti uz vas ili protiv vas.

Uočili ste, poslušali ste, a sada razmislite o sebi jer nam Allah pitanje slične esencije postavlja u Kur’anu: „…a zašto oni ne razmisle sami o sebi?” (sura Er-Rum, 8) Koliko je u vama osviješten ajet u kojem nas Allah, subhanehu we te’ala, obaviještava i time upućuje da obratimo pažnju na ono što se spominje u ajetu: ” I sluh, i vid, i razum, za sve to će se, zaista, odgovarati.”

Koliko obraćate pažnju na pogled, a On zna poglede koji kriomice u ono što je zabranjeno gledaju (sura Al-Mu’min, 19)? Kakav zvuk dopire do vaših ušiju? I ne zaboravite da ste od onih kojima se Uzvišeni Allah obraća izrazom „ razumom obdareni” kao što je to slučaj u 29. ajetu sure Sad: Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o riječima njezinim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili.”

U Kur’anu se na preko 500 mjesta spominje „akl” što znači razum, dok se „kalb”, srce, spominje na preko 400. Pitajte to lice koje vam je dato, primate li pouku, je l’ razmišljate o riječima časnog Kur’ana ili više razmišljate o tome kako ćete danas provesti dan, gdje morate ići, što morate obaviti? Rekao je jedan učenjak: „Hoćete ahiret, učite Kur’an, hoće dunjaluk, učite Kur’an.”

Bolesti našeg tijela u smislu za što koristimo ono što nam je dato izviru iz našeg srca. Promatrajmo to na primjeru pranja posuđa. Ukoliko redovno ne peremo posuđe koje isprljamo, iz dana u dan, osim što će nam se povećati količina posuđa, isto tako će i prljavštinu sa njih biti teže očistiti. Isto je sa srcem.

Ukoliko ga redovno ne „čistimo”, ono će postati grubo, bit će poput zahrđalog metala na Suncu i mi nećemo osjećati kad činimo grijeh, naši pogledi neće biti oboreni, naše uši slušat će ogovaranja i razne druge stvari, a naše usne izgovarat će riječi neprimjerene vjerniku.

Kada Allah, azze we dželle, opisuje nevjernike, za njih kaže da su gluhi, nijemi i slijepi, nikako da se osvijeste (sura Al-Baqara, 18). Mi muslimani moramo biti od onih koji su svjesni! Moramo biti barjaktari Allahove knjige i poslušati ono što nam se objavljuje kao opomena, kao pouka, za ispravan dunjaluk i uspješan ahiret! U suri El-Maide, Allah, džellešanuhu, nam kaže: „O, vjernici, brinite se o sebi…”Brinemo li se? Ili smo se prepustili?

Nemojte dopustiti nikome da vam pokvari ahiret, kao što reče jedan daija, nikome, a svi ćemo, poštovana braćo i drage sestre, sami stajati pred Allahom i odgovarati za svoja djela. Sada možete prestati gledati svoj odraz u ogledalu. Znate kako izgledate, ali niste svjesnih izgleda vaših pogleda i riječi, vaših djela. Okrenite se prema sebi samom, porazgovarajte sa sobom i donesite čvršću odluku.

Već ste to odlučili čim ste muslimani, ali nikad nam nije na odmet ponoviti si određene stvari. To je jedna odluka, ali ona od koje vam ahiret zavisi: „Ja ću biti od onih kojima je Allah zadovoljan, od onih koji razmišljaju i pouku primaju, a neću biti od onih koji zamjenjuju Njegove riječi za ono što malo vrijedi!”

„…Svojski prihvatite ono što smo vam dali i neka vam je na umu ono što je u Knjizi, da biste se kazne sačuvali!” (Al-Baqara, 63)

Piše: Nermina Piragić

(Islammylife.tv)