Poučna priča: Svako plače zbog sebe samog

U Basri je bio jedan pobožnjak kojem se približila smrt. Teško je obolio i pao na „smrtnu“ postelju. Oko njega se okupila njegova uža porodica: roditelji, žena i djeca. Svi su plakali i tugovali za njim. Kad ih je vidio uplakane, zamoli ih da ga podignu kako bi sjeo. Kad se namjestio…

upita oca:“Zašto plačeš oče?“ Otac odgovori:“Tvoja smrt i odlazak od mene, podsjetili su me na moju samoću, jer samo sam tebe imao.“ Čovjek se okrenu majki pa i nju upita:“A majko, šta je tebe rasplakalo?“ Ona reče:“Sinko moj, kad se sjetim one težine kada sam te nosila i rađala, a sad odlaziš.“ Onda upita ženu:“A šta je tebe rasplakalo?” A žena odgovori:“Tuga što ću da izgubim tebe i potreba da onda tražim drugog.“ I na kraju upita djecu isto pitanje a oni rekoše:“Postat ćemo siročad poslije tebe i bit ćemo poniženi i siromašni.“

Tada se on okrenu prema njima, pogleda ih pa zaplaka. A oni ga upitaše:“A zašto sad ti plačeš?“ On odgovori:“Plačem, jer vidim da svako od vas plače samo za sebe, niko ne plače zbog mene, da li iko od vas plače što idem na dugo putovanje, što sa sobom ne nosim ništa, da li iko od vas plače zbog moje tjeskobe u kaburu, da li iko od vas plače kako ću da stanem pred Gospodara???“ Zatim je oborio glavu i umro.

Bekir Makić