Mnogi su uzeli sebi za pravo da tumače snove. Znate li ko ima najistinitije snove?
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vezao je istinitost snoviđenja za iskrenost/istinoljubivost u govoru, i koliko je neko od nas iskren u govoru toliko su njegova snoviđenja istinita. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Najistinitijih snoviđenja su oni, među vama, koji su najiskrenijeg govora.“ (Muslim, 6042)
No i pored toga, neka snoviđenja iskrenih/pobožnih vjernika su, kako ih Kur’an naziva, „adgasu ahlam“, zbrkani, nejasni snovi, i niko, izuzev poslanika, čija su snoviđenja objava od Allaha, ne može imati sve istinite snove. Buharija u svom Sahihu, u formi „ta’lika“ (bez navođenja lanca prenosilaca), bilježi od Ubjede ibn Umejra da je rekao: „Snovi Allahovih vjerovjesnika su objava“, a zatim je proučio ajet iz sure Es-Saffat: „O sinko moj, u snu sam vidio da te trebam zaklati, pa šta ti misliš?“ (Es-Sāffāt, 102)
Rekao je Muhelleb: „Ljudi se u pogledu (istinitosti)snoviđenja mogu podijeliti u tri kategorije: prva, vjerovjesnici – sva njihova snoviđenja su istina, mada se može desiti da neka od tih snoviđenja trebaju tumačenje; druga, čestiti/pobožni vjernici – njihova snoviđenja su, uglavnom, istinita, a za neka od njih nije potrebno tumačenje i treća, svi ostali ljudi – njihova snoviđenja mogu biti istinita a mogu biti nejasni/zbrakani snovi (šejtansko uznemiravanje) (Pogledaj: Fethul-bari, 12/362.)
Zerkani u svom čuvenom komentaru Muvette, 4/562., kaže: „Neki učenjaci smatraju da su snoviđenja pobožnih/iskrenih vjernika, u principu, istinita, ali da njihovi snovi, ponekad, kao odraz duševnog ili mentalnog stanja („govor duše“), mogu imati primjese nejasnih/zbrkanih snova.“
Ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ružne/zbrkane snove doživljavali su krajnje ozbiljno, do te mjere da su, kao posljedica takvih snova, počeli osjećati zdravstvene probleme, i to je trajalo sve dok ih Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije uputio na „nefs“/puhanje na lijevu stranu i „isti‘āzu“/utjecanje Allahu od njihovog zla i zla šejtana, i obavijestio ih da im ružni snovi ne mogu nauditi, što je umirilo njihova srca.
To vidimo iz sljedeće predaje: „Ebu Seleme, radijallahu anhu, pripovijeda: „Znalo se desiti da usnijem ružan san i razbolim se zbog toga, sve dok nisam čuo Ebu Katadu da je i on isto to osjećao dok nije čuo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: „Lijepi snovi su od Allaha. Kada neko od vas usnije lijep san, neka ga ispriča samo onima koje voli i koji ga vole, a ako usnije ružan san, neka se utječe Allahu od njegovog zla i od zla šejtana, neka pljucne/puhne tri puta i nikome ne priča svoj san, i on mu neće nauditi.“ (Buharija, 7044., Muslim, 6040.) U jednoj od Muslimovih verzija ovog hadisa navodi se da je Ebu Seleme rekao: „Neki snovi su mi bili teži od brda Uhud, ali kada sam čuo ovaj hadis, nisam se osvrtao na njih.“
Odgovorio: dr. Muhamed ibn Salih el-Munedžid / Preveo: Semir Imamović
Izvor: https://islamqa.info/ar/240866
