Poučna priča: Da li djeca ispaštaju zbog grijeha roditelja

Profesor Muhamed Ahmed Al-Rašid rekao je: ”Jedna od najčudnijih stvari je ta što kazna, često puta, zaobiđe samog počinioca određenog grijeha ili zločina, i što, na osnovu Božanske mudrosti koja je nama nedokučiva, sustigne njegovu djecu.

Naime, za vrijeme boravka u Mekki, Ahmed Džemal el-Hariri, ispričao mi je sljedeće: ‘Sinko moj, mi smo osuđivali iživljavanje nad mrtvim tijelom princa Abdul-Ilaha bin Alija, koje su, u toku antimonarhističke revolucije u Bagdadu, 14. jula, 1958. godine, revolucionari vukli po ulici. Ali, da li misliš da se to dogodilo bez razloga i da tom činu nije ništa prethodilo?

Znaj da sam ja vidio prinčevog oca Aliju u vrijeme Arapske revolucije na čelu sa Lorensom od Arabije (1916) kada je došao pred mekansku tvrđavu ”Edžyad” i tražio od pripadnika Osmanskog garnizona, koji su bili u tvrđavi, da se predaju, a da će im on garantirati sigurnost. Oni su se predali i sišli su iz tvrđave, jer nisu željeli da ratuju u svetom gradu Mekki.

Oslobodili su turske vojnike (bilo ih je oko 400), a onda su naredili da se povežu noge šesnaestorici turskih oficira i da ih svežu za automobil i tako žive vuku po cesti. Dok su ih vukli rulja je trčala za njima, da bi nakon nekoliko stotina metara umrli u mukama. Međutim, oni su nastavili da ih vuku sve do doline El-Batha, između Mekke i Mine, i tu su njihova mrtva tjela objesili na stabla. Gledao sam to vlastitim očima, i smatram da je ono što se desilo sa Alijevim sinom Abdul-Ilahom u Iraku, 1958., kazna zbog zločina njegovog oca u Mekki.”’

Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

saff.ba