Šejtan stanuje u međi

Nakon rodbine, najbliže osobe čovjeku su njegove komšije.Štaviše, često su komšije čovjeku bliže i od rodbine, jer su oni prvi koji mogu čovjeku priteći u pomoć. Kada bi se desila poplava ili požar, ili kada bismo se povrijedili, komšije su prve koji nam mogu pomoći, jer često rodbina ne živi tako blizu. Stoga je uistinu tačno da kome Allah želi dobro pokloni mu dobrog komšiju. Međutim, danas svakodnevno komšijski odnosi se ugrožavaju zbog materijalističkih razloga i sitnih poriva koji odgovaraju bezobzirnim ljudima. Naročito se komšijski odnosi dovode u pitanje kada je posrijedi linija koja razdvaja našu imovinu od komšijine. U tom kontekstu često nam se ponavlja: “Šejtan stanuje na (u) međi”.

Prenosi se da je Amr ibn el-As jednom zaklao ovcu, pa je nakon toga tri puta upitao: „Da li ste išta dali našem komšiji Jevreju?“, a zatim je rekao: „Čuo sam Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi we selleme, kako kaže: „Džibril mi je konstantno oporučivao lijep odnos prema komšiji da sam pomislio da će on biti nasljednik moga imetka!“

Ako pogledamo kakav je odnos bio prema nemuslimanu komšiji, kakav je tek bio prema muslimanu. Gdje su ashabi, a gdje smo mi… Koliko imamo komšija za čije stanje uopšte ne znamo? A još gore – ako nas ne zanima.

„Tako mi onoga u čijoj ruci je moja duša, rob nije potpunog imana sve dok ne volio svome komšiji – ili je rekao – svome bratu, ono što voli i samome sebi!“, bilježi se hadis kod Muslima.