JESTE LI SVJESNI DA SMO TO MI: Blago onome ko je vjerovao u moje poslanstvo, a nije me vidio

Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Prenosi se od Enesa, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Blago onome ko me je vidio i povjerovao u moje poslanstvo, a sedam puta blago onome ko je povjerovao u moje poslanstvo, a nije me vidio.” (Ahmed, Ibn Hibban, Hakim; šejh Albani je ovaj hadis ocijenio vjerodostojnim)

Kada biste većinu muslimana, koji ne govore arapskim jezikom, upitali da vam nabroje arapske nazive mjeseci, oni to ne bi znali, ali vjerovatno nema ni jednog muslimana na zemaljskoj kugli koji ne zna za mjesec rebiul-evvel, mjesec u kojem je rođen Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, posljedni i najodabraniji Allahov poslanik, najveća ličnost i najbolji čovjek u povijesti ljudskog roda.

Teško je u jednom tekstu nabrojati sve vrline i odlike Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa ćemo se ovom prilikom usredsrediti na one najbitnije.

Odlike Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem

Prije svega treba kazati da je Allah, dželle šanuhu, odlikovao Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, toliko da je pokornost njemu učinio jednakom pokornosti Allahu, kao što je došlo u ajetu: ”Onaj ko se pokorava Poslaniku pokorava se i Allahu; a onaj ko glavu okreće – pa, Mi te nismo poslali da im čuvar budeš.” (En-Nisa’, 80.)

Zatim, iako je on posljednji Allahov poslanik, Allah ga je među prvima spomenuo u Kur’anu, objavivši: ”Mi smo od vjerovjesnika zavjet njihov uzeli, i od tebe, i od Nuha, i od Ibrahima, i od Musaa, i od Isaa, sina Merjemina, smo čvrst zavjet uzeli.” (El-Ahzab, 7.)

Njegova odabranost i njegov stepen kod Allaha su toliki, da će stanovnici vatre poželjeti da su ga slijedili, i dok se budu pržili u njoj, govorit će: “Kamo sreće da smo se Allahu pokoravali i da smo Poslanika slušali!” (El-Ahzab, 66.)

Ako je Allah učinio da Musau, alejhi selam, iz kamena poteku izvori, pa to nije čudnije od toga da je Allah dao da Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, poteče voda iz njegovih prsta. I to se nije desilo jedanput, već više puta, a te predaje bilježe Buharija i Muslim, zatim sakupljači Sunena i autori sirâ.

Ako je Allah potčinio Sulejmanu, alejhi selam, vjetar koji ga je nosio i pomoću kojeg je prevaljivao udaljenost od mjesec dana hoda, zar je to čudnije od Allahove počasti Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, kad mu je poslao Buraka na kojem ga je uzdigao na nebesa, i na tom putovanju došao je do Sidretul-munteha’a, do mjesta gdje je čuo škripu pera koja pišu sudbine.

Zatim, kada govorimo o odlikama Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, moramo imati na umu da je to čovjek čijim se životom (zbog njegove iznimne vrijednosti) Allah zaklinje u Kur’anu i kaže: ”A života Mi tvoga, oni su u pijanstvu svome lutali.” (El-Hidžr, 72.)

Prenosi se od Ibn Abbasa, radijallahu anhu, da je rekao: ”Ja ne znam da se Allah zaklinje nečijim drugim životom osim Muhammedovim, sallallahu alejhi ve sellem, životom.”

Moramo također imati na umu da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, prvi koji će biti proživljen na Sudnjem danu i koji će nositi zastavu hamda ili zastavu zahvale Allahu, dželle šanuhu, čovjek zbog kojeg Allah neće početi obračun na Sudnjem danu dok se Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, ne bude zauzimao za ljude grješnike, i niko neće ući u Džennet prije njega, i niko neće napajati ljude na Danu najvećeg straha, patnje i žeđi, osim njega.

Ne treba se onda čuditi hazreti Omeru koji je, kako dolazi u jednoj predaji, gorko plakao nakon smrti Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, govoreći: ”Allahov Poslaniče, ti si mi umjesto oca i majke! Panj sa kojeg si držao hutbu, plakao je i jecao nakon što su ti napravili novi mimber, pa si ti stavio svoju mubarek ruku na panj i on se smirio i ušutio. Allahov Poslaniče, tvoj ummet je preči od tog panja da plače i jeca, nakon što si ga napustio.”

I shodno veličini Muhammedove, sallallahu alejhi ve sellem, poslaničke ličnosti mora biti i naša pažnja prema njegovom časnom životu i njegovom Sunnetu, jer je svaki trenutak njegovog poslaničkog života za nas bitan i važan.

Poslat sam da usavršim moral kod ljudi

Kada govorimo o Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, onda također moramo imati na umu da govorimo o čovjeku za kojega je Uzvišeni Allah u Kur’anu rekao: ”Ti si, zaista, najljepše ćudi.” (El-Kalem, 4.)

Upitana o ahlaku Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, naša majka Aiša, radijallahu anha, rekla je: ”Njegov ahlak bio je Kur’an.”

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je povezan sa Kur’anom dušom i tijelom. Kur’an je bio duša i srce koje kuca u njegovim grudima, bio mu je jezik koji progovara istinom i uputom.

I Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, silno je želio i nastojao da ahlak njegovog ummeta također bude Kur’an i na tome je radio tokom cijelog svog poslaničkog života.

Jer, izgradnja i usavršavanje ahlaka je cilj Muhammedovog, sallallahu alejhi ve sellem, poslanstva, kao što je došlo u hadisu od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, u kojem je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Poslat sam da usavršim moral kod ljudi.” (El-Bezzar)

U svojoj knjizi Vahjul-kalem, islamski mislilac El-Rafi’i, rekao je: ”Kada bih bio upitan da sažmem kompletnu filozofiju islama u dvije riječi, ja bih rekao da je to: afirmacija morala. I kada bi najveće filozofe na svijetu upitali da sažmu lijek za ljudsku prirodu ili narav u dvije riječi, nema sumnje da bi rekli da je to afirmacija morala.”

Dokaz i potvrda gornjeg hadisa je i ajet: ”Mi smo te, Muhammede, poslali kao milost svjetovima.” (El-Enbija’, 107.)

Zašto je ovaj ajet dokaz da je izgradnja i usavršavanje ahlaka cilj poslanstva? Pa, zato kada u društvu caruje prevara, laž, mito i kurpucija, izdaja emaneta, nemoral – kao što je to danas -, zar se može kazati da u tom društvu ima milosti? Kakva je to milost ako smo spremni da varamo u trgovini, da potvaramo jedni druge, da lažemo, da uzimamo mito, da ogovaramo, da bezdušno napadamo na tuđu čast i slično?! Naravno da tu nema ni traga od milosti.

Na osnovu spomenutog mogli bismo reći da je islamski ahlak važan kao i ibadet, jer je cilj ibadeta izgradnja ahlaka, pa ako ibadetom ne ostvarujemo taj cilj onda je on samo puka forma, mehanika i rutina.

Danas je, nažalost, kod nas muslimana primjetan veliki raskorak između ahlaka i ibadeta, mnogi muslimani u džamiji izgledaju pobožno, ali kada izađu iz džamije, u svakodnevnom životu, ne odaju sliku pobožnih i bogobojaznih ljudi.

Zbog čega je još bitan ahlak? Zbog toga što je on potvrda našeg vjerovanja i dokaz da nismo od onih koji samo pričaju lijepo o islamu, koji samo riječima iskazuju svoju ljubav prema Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i koji ga se sjete u mjesecu njegovog rođenja ili mevluda, već živi primjer lijepog ahlaka i dosljednog slijeđenja Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, sunneta.

Nije bilo pobožnijeg, ni darežljivijeg čovjeka, nije bilo čovjeka sa više namaza, sedžde, posta, itd., od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, međutim, Allah, dželle šanuhu, ističe jednu njegovu osobinu koja sublimira u sebi sve ostale: ”Ti si, zaista, najljepše ćudi.”

Osim što je ahlak potvrda našeg imana, on je i ključ do ljudskih srca. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je svojim ahlakom plijenio pažnju, pa su ljudi preko njegovog ahlaka zavolili i ibadet. Zašto? Zato što je lijep ahlak posljedica iskrenog ibadeta. Ibadet i ahlak su poput stabla i njegovog ploda. Kada dobiješ ukusan plod nekog voća, ti automatski zavoliš i njegovo stablo. Ibadet simbolizira stablo, a ahlak je plod tog stabla.

U predaji je došlo: ”Nećete ljude pridobiti imetkom, već osmijehom i lijepim ahlakom.” (El-Hejsemi)

Jedan šejh spomenuo je u svom predavanju istinit događaj vezan za pobožnog i učenog čovjeka iz Maroka koji je tri noći zaredom sanjao Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako mu govori da je taj i taj čovjek, koji živi u Mekki, džennetlija. I on je otišao u Mekku da obavi umru raspitujući se za njega, i našao ga je u jednom starom naselju u Mekki. Pitao je njegove komšije o njemu, pa su mu – pošto im je po svom vanjskom izgledu odavao pobožnog čovjeka -, rekli: ”Šta će ti on, otkud tako pobožan čovjek da traži tog pokvarenjaka i griješnika?!” Međutim, kad ga je ugledao, vidio je da je to čovjek iz njegovog sna. Nakon što mu je ispričao zašto je došao da ga traži i kako ga je sanjao, ovaj je počeo plakati. ”Otkud ja u Džennetu a Ka’ba mi pred nosom. Ja u haremu Kabe nisam klanjao namaz ima toliko i toliko vremena”, govorio je kroz suze. Nezvani gost je insistirao da se sjeti nekog svog dobrog djela, pa je čovjek rekao: ”Moj komšija je umro i ostavio je iza sebe ženu i djecu. Otkako je on umro ja svoju platu dijelim sa njima.” Tada mu je pobožni čovjek rekao: ”Allaha mi, to je djelo zbog kojeg mi je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u snu rekao da si džennetlija.”

Antiislamska kampanja u mjesecu rebiul-evvelu

Svjedoci smo da su bjelosvjetski licemjeri, islamofobi i neprijatelji islama i muslimana, poput francuskog predsjednika Macrona i njemu sličnih, upravo u mjesecu rebiul-evvelu pokrenuli pravu ofanzivu i kampanju protiv islama i Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pokušavajući ocrniti i iskriviti sliku islama, kao i lik i djelo našeg voljenog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, opisujući ih na najodvratniji način, nastojeći time zaustaviti islamsku davu i poziv u islam milionima ljudi čije duše i srca čeznu za istinom.

Treba li uopće spominjati da je vrijeđanje islama i Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nova stara praksa kojoj pribjegava svako srce koje je ogrezlo u zabludi i u kojem stanuje šejtan, svaki bestidnik i maloumni bogohulnik čije srce je prekriveno tminama nevjerstva i neznaboštva. No, Allah, dželle šanuhu, zaštitio je i sačuvao Svoga poslanika i miljenika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, uzvisio ga i podigao spomen na njega, a onima koji ga vrijeđaju pripremio je i odredio poniženje i bolnu patnju na oba svijeta.

I između ”Ti javno ispovijedaj ono što ti se naređuje i mnogobožaca se okani, Mi ćemo te osloboditi onih koji se rugaju” (El-Hidžr, 94.-95.), i ”Mi smo ti, uistinu, mnogo dobro dali, zato se Gospodaru svome moli i kurban kolji, onaj koji tebe mrzi sigurno će on bez spomena ostati.” (El-Kevser, 1.-3.), vidljiva je i očigledna Allahova briga o Muhammedu, salllallahu alejhi ve sellem, ali i Njegova osveta i kazna onima koji ga mrze.

Iako je svima jasno da političari i islamofobi kao što je Macron ne trebaju poseban povod za vrijeđanje našeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i islama, iako znamo da oni i na taj način pokušavaju ubrati jeftine političke poene, mi se ipak moramo zapitati da li smo, i koliko, mi doprinijeli njihovoj mržnji prema islamu i Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, našom nedosljednošću u vjeri, našim lošim ahlakom i ponašanjem, našim međusobnim sukobima i međusobnim prolijevanjem krvi, našim sektaštvom i stranaštvom, jer je očigledno da je danas među muslimanima prisutno zastrašujuće i zabrinjavajuće nejedinstvo, tako da je teško naći dvije muslimanske zemlje a da nisu u međusobnim sukobima i graničnim sporovima. I nije čudo što su muslimani postali ovisni o drugima i što muslimanske zemlje sklapaju prijateljstva i saveze sa svojim dušmanima, da bi ratovali protiv drugih muslimanskih država. Pa onda nemuslimani gledaju na islam i zauzimaju stav o islamu i Poslaniku islama kroz nas i naše loše ponašanje.

Upravo na to nas je upozorio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u jednoj od svojih posljednjih oporuka ummetu na Oprosnom hadžu, u kojoj je, između ostaloga, rekao: ”Ja ću prije vas stići do svoga Havda i hvalit ću se vašom brojnošću pred drugim narodima (tj. pred sljedbenicima drugih Allahovih poslanika), pa me nemojte osramotiti. Ja ću izbaviti neke ljude, a neki ljudi će biti udaljeni od mene, pa ću ja reći: ‘Gospodaru, moji ashabi!’ I bit će mi rečeno: ‘Ti ne znaš šta su oni uradili nakon tebe.”’ (Ibn Madže)

A u hadisu koji prenosi Sehl ibn Sa’d, radijallahu anhu, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Ja ću prije vas stići do Havda. Ko dođe do mene napit će se vode sa moga Havda, a ko se napije njegove vode, nikada više neće ožednjeti. Doći će i neki ljudi koje ja poznajem i koji mene poznaju, a zatim će oni biti udaljeni od mene, pa ću ja povikati: ‘Gospodaru, to su moji sljedbenici, oni su od moga ummeta!’ Tada će mi biti rečeno: ‘Ti ne znaš šta su oni radili poslije tebe (kakve su novotarije uvodili u vjeru).’ Ja ću na to reći: ‘Daleko, daleko bio onaj ko je mijenjao moju vjeru!”’ (Buharija)

Zašto će doći do razdvajanja ove skupine i njihovog udaljavanja od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i to pred njegovim Havdom? Zato što su ovi ljudi, pripadnici Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, ummeta, ljubav prema Allahovom Poslaniku shvatili kao puke riječi, pohvale i hvalospjeve o njemu, a bili su daleko od primjene njegovog sunneta, širenja njegove vjere i slijeđenja njegovog ponašanja i njegovog ahlaka.

Stoga smo dužni upozoriti na to da mi našu ljubav prema Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, moramo dokazati i potvrditi prije svega čvrstim vjerovanjem (imanom), dosljednim slijeđenjem sunneta Allahovog Poslanika, istinskim moralom, lijepim i uzoritim ponašanjem, dobrim djelima, žrtvom radi islama, pozivanjem ljudi u islam na najljepši način, jačanjem naših bratskih veza, čuvanjem naših života i časti, odgajanjem i izgradnjom novih generacija na principima Kur’ana i Sunneta, na principima istinske ljubavi prema Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, odbacivanjem sektaštva, fanatizma, međusobnih podjela i sukoba, a nakon toga, čežnjom za susretom sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, na njegovom Havdu na Sudnjem danu.

Samo na taj način možemo potvrditi našu iskrenu ljubav prema Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i nadati se da se i na nas odnose riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ”Ljudi iz mog ummeta koji će me najviše voljeti su oni koji će doći poslije mene: svaki od njih žrtvovao bi sav svoj imetak i svoju familiju samo da me je mogao vidjeti.” (Muslim)

Pa, neka sjećanje na dan rođenja Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bude polazna tačka za našu istinsku tevbu, preporod i promjenu naših navika i ponašanja, te dosljednog slijeđenja Kur’ana i Sunneta i ustrajavanja u dobrim djelima koja će nam donijeti dobro i na ovome i na budućem svijetu i omogućiti susret sa voljenim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, na njegovom Havdu.

SAFF