Čudo Allahovog stvaranja: Kako nastaje i čemu služi snijeg?

Snijeg je oborina koja nastaje pri niskim temperaturama. Vodena para u oblacima se smrzava direktno u sitne ledene kristaliće, koji se tada vežu u snježne pahuljice.

Snježni kristali pri nastajanju poprimaju oblik šesterokuta, tj. heksagonalni oblik, no kako se čini svaki od tih kristalića je različit. Tijekom padanja iz oblaka prema tlu, kristalići se međusobno sudaraju, spajaju, razbijaju, djelomično tope ili spajaju s kišnim kapima pa to sve utječe na konačan oblik snježne pahuljice.

Kristali su sami po sebi veoma mali – promjera oko 1 mm, dok snježne pahuljice mogu biti velike od 1 pa sve do 5 cm i više dok njihov oblik zavisi od temperature i vlažnosti zraka na kojoj se formiraju. Padom na tlo, započinje preobrazba, a kvalitetu i strukturu snijega utječu određeni čimbenici kao što su temperatura zraka, jačina i pravac vjetra, sunčeva radijacija, izloženost padine te zemljopisni položaj.
ZAŠTO JE SNIJEG BIJELE BOJE?

Vidljiva sunčeva svjetlost je bijele boje. Većina tvari u prirodi upijaju (apsorbiraju) dio sunčeve svjetlosti koja im daje njihovu boju. Snijeg, međutim, odbija (reflektira) većinu sunčevog svjetla. Složena struktura snježnih kristala rezultira time da snijeg ima bezbroj malih površinica s kojih se sunčeva svjetlost uspješno odbija (poput bezbroj malih zrcala). Ono malo svjetla što se ipak uspije upiti upija se ravnomjerno u vidljivom dijelu spektra što rezultira time da snijeg dobija bijelu boju.
ZAŠTO SNIJEG ŠKRIPI (PUCKETA) KAD HODAMO PO NJEMU?

Snijeg je sastavljen od ledenih kristala heksagonalnog oblika. Jedna pahuljica može imati više spojenih kristala. Između kristala i pahuljica nalaze se praznine ispunjene zrakom. Kad snijeg padne na tlo zrak ostaje zarobljen između ledenih kristala. Vjerojatno ste primijetili kad stanete na netaknuti snijeg da se on skupi, stlači. Zrak biva izguran iz snijega i ostanu samo kristali, mogli bismo reći da ostane samo snijeg. Zvuk koji se čuje kad gazimo po netaknutom snijegu dolazi od loma ledenih kristala kroz koje onda izlazi zrak. Pokušajte napraviti pokus s kockicama leda. Kad ih razbijete i one će proizvesti zvuk loma – pucketanje.

Također, za sunčanog dana površina snijega se može otopiti. Ako temperatura opet padne, otopljeni sloj se smrzne i pretvori se u tanki sloj leda. Ako nagazite na njega, slomit ćete ledenu koru i proizvest ćete opet sličan zvuk loma. Zvuk ovisi o temperaturi, ali i o strukturi snijega. Što je snijeg na tlu stariji, to je ledeniji.

Allah dž.š je učinio snijeg korisnim.

Nije slucajno bijele boje. Njegova funkcija je mnogostruko blagotvorna, ako izuzmemo muke koje izaziva u saobracaju.

Kao toplotni izolator služi za zaštitu usjeva od niskih temperatura. Smanjuje potrosnju energije za zagrijavanje kuca (i u ovom slucaju snijeg takodje sluzi kao izolator).

Cisti vazduh. Svaka pahuljica prolaskom kroz atmosferu vezuje molekule cadji i prasine za sebe i talozi ih na zemlju. Zanimljiva je i njegova funcija kao zvucnog izolatora.

Zvukovi, u snijeznom ambijentu se ne odbijaju od glatkih povrsina, vec ih snijeg upija.

Samim tim oni postaju tisi, prijatniji.

Odrzava higijenu drveca. Snijeg natalozen na granama , skida prasinu sa njih i drvecu olaksava zivot.

Da ne govorim o dekorativnom efektu. Kalemegdan, na primer, kao najljepsi i najuredjeniji dio grada izgleda jos ljepse prekriven snijegom. Narocito uvece, kad se upali rasvijeta, dobije jedan romanticno idilicni ton. Koristim svaku priliku da sa klincima provedem vrijeme na snijeznim brezuljcima Kalemegdana. Kao na Kopaoniku, ali potpuno besplatno.

Najvece cudo koje nam snijeg radi je razelektrisanje atmosfere. Ne mogu o tome da govorim sa strucne strane, ali samo po sebi je logicno da su pahuljice dobri elektricni kondenzatori koji za sebe vezuju elektromagnetske naboje svih vrsta.

S obzirom na cinjenicu da je mozak receptor za sve vrste elektromagnetnih talasa, snijeg omogucuje mozgu da bar na kratko odmori od istih. Ili bar od ovih lokalnih , nezeljenih frekvencija.

Zvjezdano nebo, nakon obilnih snijeznih padavina, omogucuje da mozak lakse primi neke druge, vaznije, kosmicke frekvencije.

Za novihorizonti.ba pripremio Amir Beširević