PET PITANJA I ODGOVORA: ULAZAK NEPOKRIVENE MUSLIMANKE U DŽENET?

1. Hoće li nepokrivena muslimanka ući u Džennet

Pitanje: S obzirom da sam jako mlada, zanima me dali žena može ući u Džennet ako nije bila pokrivena naravno podrazumijeva se da je obavljala druge islamske šarte itd., jedino što nije bila pokrivena??
ODGOVOR: Žena koja izvršava islamske i vjeruje u imanske šarte, a pri tome nije bila pokrivena, te umre na tome, ući će u Džennet sa Allahovom dozvolom nakon što iskusi džehennemsku kaznu grijeha nepokrivanja osim ako joj Uzvišeni oprosti taj grijeh te je ne kazni zbog toga. U svakom slučaju ona će ući u Džennet kad tad jer je umrla na tevhidu. Ono što Uzvišeni ne oprašta mu’minima je širk a sve drugo ako hoće oprostit će im a ako im ne oprosti iskusiće džehennemsku kaznu zbog tih grijeha.

Kaže Uzvišeni: “Allah neće oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostiće manje grijehove od toga kome On hoće. A onaj ko drugog smatra Allahu ravnim čini, izmišljajući laž, grijeh veliki“. (En-Nisa, 48), a u drugom ajetu iste sure: “Allah, sigurno, neće oprostiti da Njemu druge smatraju ravnim, a oprostiće kome hoće ono što je manje od toga. A daleko je zalutao onaj ko smatra da je Allahu neko ravan“. (En-Nisa, 116) Zato musliman mora naučiti šta je širk i znati njeove oblike i manifestacije da bi ga se sačuvao.

To da će svaki musliman koji umre na tevhidu kad tad ući Džennet, ali ovo ne treba da zavede i zavara, jer najblaža kazna džehennemska, kako je došlo u vjerodostojnom hadisu, je da stopala budu u vatri a od nje da ključa mozak.
___________________________________________

2. Mijenjanje prezimena

Pitanje:

Eselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!
Prije dvije godine sam prešao na islam i odlučio da, pored svih osnovnih obaveza koje islam nalaže, promijenim ime – ali i prezime. Ukratko ću objasniti razlog. Mene je majka ostavila pri rođenju i rođen sam kao pravoslavac.

Međutim, kako nisam nikad živio sa svojim biološkim roditeljima (otac nepoznat ), nemam nikakvih osjećanja prema njima niti kontakt sa majkom, čije djevojačko prezime nosim. Želim promijeniti ime prvenstveno zbog islama, kao i zbog nacionalističkih ideologija svih naroda u BiH prema kojima sam ja „Srbin“, „Četnik“ itd., ali i zbog „brisanja“ svog pravog porijekla. Obzirom da sam živio po različitim ustanovama gdje su me drugi ljudi – elhamdulillah – odgojili, zavolio sam jednu odgajateljicu-muslimanku i smatram je svojom majkom.

Od te žene želim uzeti prezime i ona u potpunosti podržava moju odluku, jer time želim zauvijek, zbog svih prilika i neprilika, izbrisati svoj pravi identitet. Moje pitanje glasi: Da li je po islamu dozvoljeno, pod ovim okolnostima, mijenjati pored imena i svoje prezime? Allah dž.š. vas nagradio…

ODGOVOR:

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Nije dozvoljeno da uzmeš prezime od te žene odgajateljice, niti od bilo koga drugog čije je porijeklo poznato jer je zabranjeno bilo kome da pripisuje svoje porijeklo nekome drugom mimo njegovog stvarnog oca. U vjerodostojnim hadisima je namjerno pripisivanje porijekla nekome mimo stvarnog oca nazvano kufrom a njegovom počiniocu je učinjen Džennet zabranjenim.

Pa tako u hadisu od Ebu Zerra, radijallahu anhu, je došlo: “Nema čovjeka koji pripiše svoje porijeklo nekome mimo svoga oca, a on to zna, a da nije učinio djelo kufra, ko se pripiše porodici kojoj po porijeklu ne pripada, neka sebi pripremi mjesto u Vatri”. Hadis je muttefekun alejhi (tj. bilježe ga Buharija i Muslim). Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, se prenosi hadis u kojem je došlo: “Ne odvraćajte se od vaših očeva (pripisujući svoje porijeklo nekom drugom), ko se odvrati od svoga oca taj je učinio kufr”. Hadis također bilježe Buharija i Muslim.

A od S’ad ibn Ebi Vekksa i Ebu Bekrete, radijallahu anhum, se prenosi hadis u kojem stoji: “Ko pripiše svoje porijeklo nekome mimo svoga oca, a zna da mu on nije otac, Džennet mu je zabranjen”. Hadis je kao i prethodni muttefekun alejhi.

Međutim, dozvoljeno ti je da uradiš jednu od sljedeći tri stvari:

Prvo: da tvoje novo prezime bude izvedene iz imena koja u sebi sadrže spoj između dvije riječi, prve rob a druge neko ime od imena Allaha, dželle še’nuhu, poput imena Abdullah, Abdulaziz ili Abdurrahman i slično. Pošto kod nas prezimena završavaju uglavnom na IĆ treba naći odgovarajuće ime na koje se može dodati IĆ. U primjerima koje sam naveo odgovara samo ime Abdurrahmanović, za razliku Abdullahić i Abdulazizović koja nisu uvriježena u praksi.

Sa uzimanjem prezima na primjer Abdurrahmanović ti si svoje porijeklo pripisao nekome ko je rob Rahmana (Milostivog) u što ulazi tvoj otac, ma ko on bio. Ujedno je ovo i dokaz da je ovo dozvoljeno jer predstavlja izuzetak od gore spomenute zabrane.

Drugo: da tvoje prezime bude izvedeno iz mjesta u kom živiš ili iz kojeg potičeš, poput Fočak za onoga ko je iz Foče, Mostarac za onoga ko je iz Mostara, Sarajlić za onoga ko je iz Sarajeva, Zeničak za onoga ko je iz Zenice. Naravno, može to biti i neko manje mjesto, selo ili brdo, kraj, ravnica i tako dalje. Ovo izlazi iz zabrane jer se ti ovako ne pripisuješ nekoj osobi ili porodici, nego se pripisuješ sredini ili mjestu odakle potičeš ili živiš, što je izuzetak iz gore spomenute zabrane.

Treće: da tvoje prezime bude izvedeno iz zanimanja kojim se baviš, poput kožar – kožarić, ako se baviš kožarstvom, stolarić ili nedžarić ako se baviš stolarstvom, kovač ako se baviš kovanjem i tome slično. Naravno, i ovakav vid uzimanja prezimena izlazi iz zabrane jer se u suštini ne pripisuješ određenoj porodici nego zanimanju kojim se baviš. Ve billahi tevfik.
_____________________________________

3. Odgovornost za grijeh opsihirene osobe

Pitanje:

Moje pitanje ako opsihirena osoba čini neka loša dijela ko će za njih odgovarati on ili onaj ko ga je opsihirio? I ako šejtan prokleti upravlja čovjekom ko će tu odgovarati za nedjela pred Svevišnjim.

ODGOVOR:

Ako opsihirena osoba nema kontrole nad sobom, tj. grijehe i loša djela radi mimo svoje volje, za ta djela će odgovarati osoba koja je napravila sihr. A sa tom osobom takođe može odgovarati i osoba koja posreduje u tom sihru, poput toga da je naručila sihr, kupila ga ili postavila ga, iako nije ona napravila taj sihr ali je učestvovala u njemu.

Ovo je u slučaju kada opsihirena osoba nema apsolutno kontrole nad svojim djelima, za razliku od opsihirene osobe koja u određeno vrijeme vlada sobom, zna šta radi i može da utiče na svoje ponašanje, takva osoba će sama odgovarati za grijehe i loša djela koja je radila u periodu kada sihr nema uticaja na nju.

A što ste tiče šejtana, treba da znati da on ne može upravljati čovjekom i da nema vlasti nad njim, njegova uloga je navođenje, zavođenje i podsticanje na grijeh. A čovjek se odaziva ili to odbija.

Dokaz da je to tako su riječi Uzvišenog: “I kada bude sve riješeno, šejtan će reći: “Allah vam je prâvō obećanje dao, a ja sam svoja obećanja iznevjerio; ali, ja nisam nikakve vlasti nad vama imao, samo sam vas pozivao i vi ste mi se odazivali; zato ne korite mene, već sami sebe, niti ja mogu vama pomoći niti vi možete pomoći meni. Ja nemam ništa s tim što ste me prije smatrali Njemu ravnim.” Nevjernike sigurno čeka bolna patnja” (Ibrahim, 22).

A u drugom ajetu je došlo: “Vi ste nas varali.” “Nismo” – odgovoriće – “nego vi niste htjeli vjerovati, a nikakve vlasti nad vama nismo imali, obijestan narod ste bili” (Es-Safat, 28-30). Ve billahi tevfik.
________________________________________

4. Težak život – kazna ili iskušenje

Pitanje:

Težak život na ovome svijetu da li je to kazna od Allaha s.w.t. ili iskušenje??? Ponekad se može čuti a i pročitati: kaznio ga Allah s.w.t. na ovom svijetu. Ako je to tako onda je to nepravedno da se jedni kažnjavaju i na ovom i na onom svijetu a drugi ne, mada ja znam da Dragi Allah s.w.t. nikome nepravde ni koliko zrno neće učiniti.

ODGOVOR:

Život na ovom svijetu svejedno bio težak ili lagan, u siromaštvu ili bogatstvu, u uživanju ili patnji i tome slično, je iskušenje u svim njegovim oblicima. Kaže Uzvišeni: “Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote i ljetine. A ti obraduj izdržljive” (El-Bekara, 155) i kaže: “Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru i Nama ćete se vratiti” (El-Enbija, 35).

Pa onome kome Allah da siromaštvo On ga time iskušava da li će saburati na tome i zahvalan Allahu biti na onome što mu je dato, tako isto onaj kome je dato bogastvo i izobilje time ga Allah iskušava da vidi hoće li davati zekat, udjeljivati na Allahovom putu, da li će trošiti na ono što je halal ili na ono što je haram, hoće li biti zahvalan Allahu.

Pogrešno je shvatanje da Allah iskušava samo one ljude koje učini siromašnim, bolesnim, slabim, kojima da težak dunjalučki život, kojima oduzme najmilije i tome slično. A da onome ko lijepo živi na dunjaluku, u bogatstvu, rahatluku, bez problema da ga Allah voli, da mu je ukazao počasti na dunjaluku i da mu želi dobro.

Ovakvo rezonovanje Uzvišeni negira u sljedećim ajetima kada kaže: “Čovjek, kada Gospodar njegov hoće da ga iskuša pa mu počast ukaže i blagodatima ga obaspe, rekne: “Gospodar moj je prema meni plemenito postupio! A kad mu, da bi ga iskušao, opskrbu njegovu oskudnom učini, onda rekne: “Gospodar moj me je napustio! A nije tako!” (El-Fedžr, 15-17).

Kaže Uzvišeni “A nije tako”, odnosno obasipanje sa blagodatima na dunjaluku je iskušenje za čovjeka kao što je iskušenje da se nekome opskrba oskudnom učini na dunjaluku, u oba slučaja Uzvišeni hoće da vidi kako će se Njegov rob ponašati. A ovo značenje je došlo u drugim kur’anskim ajetima gdje kaže Uzvišeni: “Onaj koji je dao smrt i život da bi iskušao koji od vas će bolje postupati” (El, Mulk, 1), “Mi ćemo vas provjeravati sve dok ne ukažemo na borce i postojane među vama, a i vijesti o vama provjeravaćemo” (Muhammed, 31).

A što se tiče kažnjavanja na dunjaluku, treba znati da Uzvišeni Allah neke svoje robove do kjafira kazni na ovom svijetu a kazniće ih i na drugom, dok će neke kazniti samo na Ahiretu. Naravno, njihovo kažnjavanje na dunjaluku ne izlazi iz okvira pravednosti Uzvišenog a smisao toga da se neki kazne i na dunjaluku je u tome da budu ibret za ostale. Od primjera onih koje je Allah kaznio na dunjaluku i još teže će ih kazniti na Ahiretu je slučaj Karuna, kaže Uzvišeni: “I Mi smo i njega i dvorac njegov u zemlju utjerali, i niko ga od Allahove kazne nije mogao odbraniti, a ni sam sebi nije mogao pomoći” (El-Kasas, 81).

A dokaz da će Allah neke kjafire kažnjavati i na dunjaluku mimo Ahireta je sljedeći ajet: “I tako ćemo Mi kazniti sve one koji se pohotama previše odaju i u dokaze Gospodara svoga ne vjeruju. A patnja na onome svijetu biće, uistinu, bolnija i vječna” (Ta ha, 127).

A što se tiče vjernika, njihovo kažnjavanje na dunjaluku i sva vrsta iskušenja kojima budu izloženi je samo za njihovu dobrobit. Uzvišeni Allah time briše njihove grijehe i umanjuje ih, naravno ako su strpljivi na tome i ako su zadovoljni Allahovom odredbom.

Dokaz za ovo je hadis kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Aiše, radijallahu anha, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nema musibeta (nevolje i iskušenja) koji zadesi muslimana a da Allah, dželle še’nuhu, sa njim ne briše njegove grijehe, pa čak i sa trnom koji ga ubode“. Takođe, u hadisu kojeg bilježi Buharija u svom Sahihu od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neće muslimana zadesiti umor, niti bolest, niti briga, niti tuga, niti neprijatnost, niti tjeskoba, čak da ga trn ubode a da Allah neće time brisati njegove grijehe“.

Prema tome, težak život na ovom svijetu je u svakom slučaju iskušenje, a mu’minu je to čišćenje od grijeha. A Uzvišeni Allah nikome ne čini nepravdu kao što je došlo u ajetu: “Gospodar tvoj neće nikome nepravdu učiniti” (El-kehf, 49), ni kjafiru ni muslimanu. Ve billahi tevfik.
_________________________________________

5. Pojasnjenje hadisa

Pitanje:

Selam alejkum,

ako možete molim vas da mi pojasnite ovo sto je Muhamed a.s. rekao, o čemu se tu tačno radi “Ko mi garantuje za ono sto je među njegovim vilicama i za ono što je među njegovim nogama, ja mu garantujem Džennet“.

ODGOVOR:

Alejkumusselam.

Navedeni hadis se prenosi od Sehla ibn S’ada, radijallahu anhu, a bilježe ga Buharija i Muslim u svojim Sahihima da Posalnika, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko mi garantuje za ono sto je među njegovim vilicama i za ono što je među njegovim nogama, ja mu garantujem Džennet”. Hadis znači da onaj ko garantuje da neće činiti grijehe jezikom i polnim organom da mu se garantuje Džennet.

Odnosno, to ukazuje da se najviše grijeha čini sa ova dva tjelesna organa te da zbog toga musliman treba da posebnu pažnju vodi o čuvanju ta dva organa. Jezikom čovjek laže, ogovara, potvara, zavađa, psuje, vrijeđa, krivotvori i tako dalje, a sve ovo su veliki grijesi. Takođe, zbog polnog organa čovjek laže, vara, radi prljave radnje da bi zadovoljio potrebu polnog organa, gleda haram, sluša haram, ide prema haramu i čini ga tijelom (sve zbog polnog organa) i tako dalje.

Za ova dva tjelesna organa je vezana većina velikih grijeha zbog toga ko ih sačuva, tj. drži ih pod kontrolom i ne radi sa njima osim ono što je dozovljeno, s pravom se može reći da će ući u Džennet uz Allahovu dozvolu.

Naravno, u hadisu kada se kaže da će ući u Džennet, misli se bez kažnjavanja džehennemskom vatrom, jer u osnovi svaki musliman koji umre na tevhidu, tj. na LA ILAHE ILLELLAH, a nije činio širk, ma kakve velike grijhe da je činio (izuzev onih što izvode iz vjere) ući će u Džennet kad tad iako bude odveden u Džehennem radi kažnjavanja zbog nekih gijeha na kraju će biti vraćen u Džennet. Ve billahi tevfik.

Na pitanja odgovorio dr. Zijad Ljakić