Zlo koje mi je uništilo porodicu

Subhanallah, riječima se ne može opisati koliko je ova priča potresna

Napravili smo plan i izasli iz kuce. Poveo sam sestru do prijatelja, kad smo dosli sjeli smo u njegov stan. Zatrazio je da odem u setnju dok on ne zavrsi sa njom. Otisao sam i sada prizivam Allahovo proklestvo na sebe, svoju dusu, druga, sejtane, drogu, narkomane i dilere. Dosao sam za sat vremena i zatekao je polugolu…

Ja sam mladic dobrog materijalnog stanja, poticem iz porodice kojoj je Allah dao lijepu nafaku. U nasoj porodicnoj kuci je uvijek bilo srece, prijateljstva i ljubavi. Zivimo skupa: otac, majka, oceva majka, sestorica brace i sestra. Ja sam najstariji od brace, a sestra starija od mene godinu dana. Bio sam druga glava porodice. Cesto su mi se obracali u teskim trenucima. Bio sam u drugom razredu srednje skole, a sestra u trecem. I ostala braca su krenula nasim putem. Zelio sam biti inzinjer, majka se protivila i nagovarala me da postanem pilot, otac je zelio da budem akdemski radnik. Sestra je htjela da bude ucitejica kako bi mlade generacije ucila vjeri i odgoju. Ali, to su bili snovi i puste zelje. Koliko je samo ljudi prekinulo zivot prije nego je ostvarilo zelje, a koliko ih je ostvarilo snove. Ali, nasi snovi su prekinuti na drugaciji nacin, kako niko nije mogao pojmiti, niti jedan covjek zamisliti – razuman ni lud. To ne bi nikome palo na um.

U skoli sam stekao prijatelje, rijeci i postupci su im bili poput meda, cak ljepsi i sladji. Nekoliko puta sam krisom od porodice s njima izlazio. Skolovanje mi je dobro islo, bio sam u najboljem redu. Trudio sam se biti s prijateljima i u isto vrijeme ostvariti dobar uspijeh, to sam i uspio u prvom polugodistu. Poceo je raspust, eh kakav raspust, molim Allaha da ne ponovi nijedan trenutak tog mog raspusta.

Otac je primjetio da su izlasci ucestali, a da se briga o kuci smanjila. I on i majka su me korili, ali me je sestra branila, puno me je voljela. Bojala se da me otac ne udari jer je bio dosta grub. Dani i noci odmora su prolazili, da sam znao sta me na kraju ceka, ubio bih se. Cak bih isjekao tijelo komad po komad, ali to je Allahova volja. Jedne noci sam s prijateljima krenuo jednom drugu koji nas je pozvao da gledamo filmove. Kod njega smo ostali od aksama do jedanaest sati kada je u to vrijeme bio termin mog povratka kuci, ali domacin je zatrazio da ostanemo jos pola sata, poslije cemo svi zajedno kucama. Znate li cime sam platio tih pola sata? Cijelim zivotom!! Ne samo mojim, vec zivotom moga oca, majke i citave porodice.

Znam da sam se prvi probudio, a poslije nas je domacin korio i kritizirao. Nismo znali sta se dogodilo i zbog cega se sve to dogodilo. Prekorili smo momka koji je spremao caj, a on je odgovorio: “To je bila sala”. Poslije smo se ocistili, pocistili mjesto i otisli kucama. Usao sam u kucu s cvrkutom vrabaca. Svi, osim sestre, su spavali, ona me je pozvala u sobu, savjetovala i zaprijetila da ce ovo biti zadnji put da zakasnim, a da me ona sakriva. Obecao sam joj da vise necu kasniti. Nakon nekoliko dana ponovo smo se sastali, zeljeli smo piti istu smjesu. Drug nam je rekao da se ona prodaje, pa smo sakupili novac i kupili nekoliko kapsula. Mislim da znate o cemu je rijec. Bila je to droga. Donio je caj pomijesan sa drogom, a mi nismo znali. Tako smo platili svoju propast kupujuci drogu. Dogovorili smo se da ovo ponavljamo svake dvije nedelje, a kapsule smo kupovali zajednickim novcem.Da, tih pola sata su bili cijena nasih zivota, cijena naseg puta iz srece u nesrecu. Tih pola sata su bili priprema za odlazak u rasplamsalu vatru u koju ulazi samo nesretnik…izvinjavam se sto sam skrenuo s teme…. Jedan prijatelj donio je posudu s cajem kako bismo skratili vrijeme, razgovarali smo i salili se cistim primjernim salama. Ali kada smo popili caj, poceli smo se smijati, ljuljati i povracati. Svi! Nismo znali sta se dogodilo.

Vremenom sam oslabio u skoli, pa me je otac prebacio u pripremnu skolu ne bih li bar okoncao srednju skolu. Propali su moji, ocevi i majcini snovi o mom pilotiranju, kakvo pilotiranje i kakav inzinjer se moze ocekivati od mene? Tako mi Allaha, to nije bila moja krivica, niti sam sta znao – da mi je sve izlozeno odbio bih i ostavio drustvo, ali sam sve ovo shvacao kao salu. Neka je Allahovo prokletstvo na onoga ko se i dalje sali sa muslimanskom omaldinom. Dani su prolazili a mi smo i dalje bili u ovom prljavom dogovoru, niko nije znao niti osjecao sta se dogadja. Dosao sam u situaciju da ne mogu ostaviti to zlo niti prijatelje. Stigi su i rezultati na kraju godine koji su bili porazavajuci za citavu porodicu, olaksanje je bilo sto je sestra polozila sa najboljim uspjehom. Uprkos svemu sto me je pogadjalao iskreno sam joj cestitao. To sam joj rekao i prvi i posljednji put iz dubine duse osjetio radost. Pitao sam je sta zeli da joj povodom ispita kupim. Znate sta mi je rekla? Kao da me je vidjela sa drustvom. Kazala mi je: “Brate, zelim da obratis paznju na sebe, jer si ti moj ponos i utjeha nakon Allaha.”

Toga dana kada ih je izgovorila za mene su bile samo obicne rijeci. Nije znala da ce mi sjecanje na njih biti teze i bolnije od metka. Kamo srece da nista nije rekla i da je nista nisam pitao. Kakav oslonac i kakvu utjehu od mene ocekujes? Kakav oslonac i utjehu od mene zelis? Dovoljan mi je Allah, divan je On zastitnik. Sestra se upisala na Institut za uciteljice, trudila se i borila. Ja sam isao iz zla u zlo, iz zablude u zabludu, iz mraka u mrak, iz losijeg u losije…Moja porodica nista nije znala.

Moje drustvo i ja smo sve vise i vise tonuli, svaka dva dana smo morali kupovati tablete. Jednom mi je, ne prijatelj, vec prokleti neprijatelj rekao: “Postoji i skuplja, ali, bolja droga – daje duzi osjecaj srece”. Nasli smo je, i skupo smo je platili. Sve smo placali novcem roditelja, koji nisu ni slutili da placaju nasu propast. Da li oni imaju tereta i grijeha?

Jednom, kada sam se vratio kuci, sestra je primjetila o cemu se radi, pozalila me je, ostavila da spavam ali je dosla sutra ujutru. Prijetila mi je da ce me otkriti ukoliko joj ne kazem potpunu istinu. Majka je u tom trenutku usla i prekinuli smo razgovor. Poslala me je za nesto. Od tada sam bjezao od sestre bojeci se da ne otkrije tajnu koju skrivam vise od godinu. Sreo sam jednog prijatelja i otisli smo drugom. Uzeo sam ovaj dio grijeha – ispricao sam im sta se dogodilo. Pobojali smo se da se nasa tajna ne otkrije i tako budemo osramoceni. Razmislajli smo…zapravo razmisljali su nasi sejtani. Jedan od nas rece: “Imam resjenje”!

Znate li kakavo? Tako mi Allaha da smo pitali sejtana ne bi mu to palo na um. Znate li sta je rekao? Da li je rekao da je ubijemo? Kamo srece… Rekao je teze rijeci. Da li je rekao da joj odsecemo jezik ili iskopamo oci? Ne, vec nesto teze. Da li je rekao da je zapalimo ?Ne, rekao je nesto jos jezivije. Dovoljan mi je Allah i divan je On zastitnik. Dovoljan mi je Allah protiv nasilnika. Dovoljan mi je Allah protiv dilera i svih narkomana. Dovoljan mi je Allah protiv tog prijatelja. Dovoljan mi je Allah protiv moje proklete duse. Dovoljan mi je Allah, divan je On zastitnik. Allah mu kosti rastavio, ocni vid oduzeo i nenasao uspijeha na ovom i buducem svijetu.

Znate li sta je rekao? Rekao je ruzne rijeci, nepravdu i neprijateljstvo – rekao je da je najbolje da i nju ukljucimo, odnosno da joj damo kapsule droge. Tako nas nikada nece obrukati. Odbio sam jer je ona moja cestita, plemenita, draga i blaga sestra! Ona je moja sestra! Poceli su me uvjeravati: “Nece nista izgbiti, ti ces to uraditi u vasoj kuci i ona ce ostati postovana i dostojanstvena – to nece na nju imati nikakav utjecaj.” Uslijed djelovanja droge i pred nasrtajima njihovih i mog sejtana, pristao sam. Sve smo utanacili.

Vratio sam se kuci, a ona me je docekala. Rekao sam joj da spremi caj i da cu joj sve priznati. Jadnica zbog mene se obradovala. Cijela nada joj je bila da rijesi moj problem. U glavi mi je bilo hiljadu sejtana, a glavna briga unistiti njen zivot. Donijela je caj. Zatrazo sam joj da mi donese jednu casu vode. Ustala je, soba se smracila, tako mi Allaha u tom trenutku sam bez ikakvog osjecaja pustio suzu. Ne znam da li je to bila suza boli zbog njene buducnosti, ne znam da li je to bila moja dusa koja je izasla iz oka, ne znam da li je to bila svijest, ne znam da li je to bilo zbog radosti sto sam ispunio dato obecanje i zauvijek sacuvao tajnu.

U caj sam ubacio citavu kapsulu. Dosla je osmehujuci se. Gledajuci je pred sobom zamisljao sam je kao janje koje je, bez ikakvih losih namjera uslo u sumu punu vukova. Zapazila mi je suze i pocea ih brisati: “Muskarci ne palcu..” – Pokusala me utjesiti, misleci da se kajem. Nije znala da placem zbog nje, a ne zbog sebe. Plakao sam zbog njene buducnosti, zbog njenog osmijeha, njenih ociju, zbog njenog cistog srca. Sejtan mi je govorio: “Strpi se, nece joj naskoditi, sutra ces lijeciti sebe i sestru. Ona mora znati za tvoje probleme i prozivljavati ih sa tobom, inace nece znati u kakvim si problemima dok ih sama ne dozivi.” Tako mi je sejtan uljepsavao grijeh i smutnju. Dovoljan mi je Allah protiv njega.

Tada sam joj rekao da popije caj, smirit cemo se, a zatim razgovarati. Popila je, a kamo srece da nije. Poceo sam joj pricati a ona je gubila svijest, jedng trenutka sam plakao a drugog se smijao. Ne znam sta me zadeslio: smijem se i placem, suze mi na obrazima. Sejtan mi je dosaptavao da ce roditelji saznati sve ukoliko vide sestru u takvom stanju, pa smo razmislajli o bijegu.

Pobjegao sam prijateljima i kazao im sta sam ucinio – svi su mi cestitali. Rekli su mi da tako postupaju muskarcine i da sam ja njihov vodja: “Ti si vodja nase grupe i imas pravo naredjivati i zbranjivati”. Tu noc smo prespavali. Oko podne sam se poceo tresti i pitao se sta sam uradio, sta su ove ruke ucinile. Nakon dva dana otac se poceo raspitivati o meni, jer sam prekinuo svaku vezu s njima. Poslao sam jednog prijatelja da ispita situaciju u kuci, jer sam se bojao za sestru. Oni su me uvjeravali da je sve u redu, pa sam se odlucio vratit kuci spreman na udarce, prijekore i psovke.

Otac me je istukao, a majka i sestra iskritizirale. Sestra me je sljedeceg jutra pitala sta sam joj stavio u caj. Rekla je da joj se svidjelo i da zeli jos. Odbio sam, a ona je pocela moliti. Dogodilo se ono sto se dogodilo i meni s prijateljima kada sam od njih trazio drogu. Pristao sam i dao joj, to se ponavljalo vise puta. Pocela je slabiti na studijima, cak ih je i napustila, bez valjanog razloga. Roditelji su se strpjeli, znali su da njihovoj cerki preostaje samo dom. Nade su bile usmjerene prema mladjem bratu.

Jednom mi je nestalo droge i zatrazio sam od jednog prijatelja, ali mi je odbio dati, osim pod jednim uvjetom. A znate li kojim? Dovoljan mi je Allah i divan je On zastitnik. Dovoljan mi je Allah protiv ovog covjeka i protiv sejtana. Odbio sam i posvadjali smo se. Drugovi su nas pokusali izmiriti. Govorili su: “Nije to nista, nista ne skodi, ona nece nista izgubiti…”. Svi su bili uz njega okrenuvsi se protiv mene. Rekoh mu: “Ti si mi prvi govorio da ces biti uz mene i pomoci mi da je izlijecim, a sada to trazis od mene? Rusis prijateljstvo! Kakvo prijateljstvo i kakvo lijecenje???

Raspravljali smo se i na kraju sam ih napustio. Proslo je nekoliko dana, ja i sestra smo bili strpljivi, ali poslije izvjesnog vremena pocela je od mene traziti drogu, a ja je nisam imao. Mogao sam je dobaviti jedino preko starih prijatelja, a sestrino stanje se pogorsavalao. Trazila je bar jedan komadic. Sejtan me je naveo da je upitam, te sam rekao: “On zeli tebe, zeli da se sastanete i da spavas s njim, a poslije toga ce ti dati drogu besplatno.” Odmah je odgovorila: “Slazem se, idemo.”

Napravili smo plan i izasli iz kuce. Poveo sam sestru do prijatelja, kad smo dosli sjeli smo u njegov stan. Zatrazio je da odem u setnju dok on ne zavrsi sa njom. Otisao sam i sada prizivam Allahovo proklestvo na sebe, svoju dusu, druga, sejtane, drogu, narkomane i dilere. Dosao sam za sat vremena i zatekao je polugolu.

Tesko meni od mog Gospodara! Tesko meni od vatre – ja sam od njenih stanovnika. Kamo srece da sam mrtav. Gospodaru, usmrti me, ja sam zivotinja, ne zasluzujem zivjeti niti jedan trenutak.

Vratili smo se kuci. Govorio sam joj da je ovo prvi i posljednji put, ali on joj je dao licni broj i zakazo mjesto, tako da ga je mogla kontaktirati kada god bi zelejla. Vise joj nisam bio potreban, a ja za to nisam znao. Dani su prolazili. Vidjao sam sestru kako se krece suprotno njenim dotadasnjim obicajima. Trazila je svaki izgovor za izlazak, bilo da je u pitanju pijaca ili bolnica, cak je odbila vratiti se na studije dok je jadni otac pokusavao na sve moguce nacine i svim sredstvima vratiti je tamo.

Jednom, dok sam bio kod prijatelja kazao mi je da trebamo ici drugom jaranu, kada smo stigli kod tog prijatelja, zamislite nesrece – zatekoh sestru. Sjedila mu je u krilu. Poceo sam plakati. Ustala je i kazala mi: “Nemas pravo kontrolirati moj zivot, ja sam slobodna!” Prijatelj mi je dao otrov koji cini da covjek zaboravi ono najdostojastvenije sto ima i koje ga, cak i u njegovim ocima, srozava do najnizih granica. Vratili smo se, bio sam miran. Oni su se igrali sa mojom sestrom, a ja sam to posmatrao poput zivotinje, cak i gore.

Poslije podne smo se vratili kuci. Nisam znao sta da radim. Nestalo je stida, imetka, dostojanstva, buducnosti, razuma-sve je nestalo, potpuno sve. Prolazili su dani. Ja sam u trenucima opijensoti se smijao, a u trenucima bez droge plakao. To je zivotinjski zivot, cak i gori. To je jeftin, prljav i nizak zivot. Prolazili su pesimisticki trenuci, citav zivot mi je ispunjen pesimizmom.

Jednog jutra, oko devet sati, policija je pozvala oca, trazili su da hitno dodje, pa je otac krenuo. Dogodila se velika nesreca, koju nije mogao podnijeti. Umro je nekoliko dana poslije, a majka je izgubila moc govora. Znate li sta se dogodilo?

Sestra je bila u drustvu mladica na izletistu van grada. Bili su nadrogirani i dogodila se saobracajna nesreca. Oboje su poginuli na licu mesta. Teske nesrece koja izaziva uzdah kamena i suzu stijene. Loseg zavrsetka sestro moja. Kraj koji nisi zeljela, koji nisi odabrala…Moja cista sestra je postala nemoralna… Moja plemenita sestra je postala bludnica… Moja dobra sestra vjernica je postala razuzdana… Gospodaru sta sam uradio! Svojim rukama sam je bacio u dzehenemsku vatru! Bacio sam je u proklestvo.

Gospodaru, sta mi je ciniti? Gospodaru, molim Te da mene kaznis, umesto nje! Gospodaru moj, Ti znas da je njoj nasilje naneseno. Ti znas da je njoj nasilje ucinjeno. Ja sam je unistio ona to nije znala! Zeljela me je izlijeciti, a ja sam je unistio. Neka je Allahovo proklestvo na droge i njene dilere. Otac je umro nekoliko dana poslije, a majka ni do danas nije progovrila, a ja sam i dalje na crnom putu. Moja braca su na rubu propasti. Neka je Allahovo proklestvo na drogama.

Poceo sam razmisljati o pokajanju, ali se nisam mogao strpjeti. Zamolio sam majku da mi dozvoli da otputujem u inostranstvo.To vijeme je potrajalo mjececima, zelio sam zaboraviti sve sto se desilo.Posto sam unistio svoj, zivot svoje porodice i zivot svoje sestre. Odlucio sam se lijeciti, pa sam otisao u bolnicu da tamo trazim pomoc. Pitali su me o nacinu dobavke droge, a ja sam tvrdio da sam je dobio od turista iz inostranstva. Za nekoliko mjeseci sam se izljecio od ovisnosti. Ali, sta poslije??

Posto sam pokidao sve spone koje su garantirale miran i siguran zivot, vratio sam se prodici koja je zivjela od onoga sto bi joj ljudi donjeli i poklonuli. Majka je prodala jedan stan, a drugi iznajmila. Iz ugodnog i lagodnog zivota u ekskluzivnim stanovima, sada smo zivjeli u stanu s tri sobe, a bilo nas je osmoro. Zivjeli smo u tjeskobi i sirotinji. Nisam imao nikakvog znanja niti posla.

Braca su jos mladja. Pola ih je prekinulo skolovanje zbog nedostatka sredstava. Kada bi neko spomenu sestrino ime u porodici, svi bi je grdili i proklinjali, jer je uzrok svega sto nam se desava. Proklinju je i predaju vatri. Moje srce se kida za njom, jer joj je nasilje ucinjeno. Takodje osjecam zalost za prodicom jer oni ne znaju pravo stanje. Ne mogu im govoriti o zlim i pakosnim ljudima koji su unistili moj i sestrin zivot, jer kada bih ih spomenuo, povecavao bih ranu porodici koja jos nije prezalila sestru, oca, majku, nas renome, dostojanstvo i ugled. Ako bi se to dogodilo porodica bi saznala da sam glavni uzrok svega. Zbunjen sam. Placem svakog trenutka, niko ne primjecuje. Mislim da je nuzno da budem kamenovan, ali cak ni to nije dovoljno da odstrani sve moje grijehe i propuste.

Braco, pogledajte sta sam uradio. Sta su uradile droge od mene. To su droge, majke svih zala i prljavstina. To je zlo koje je posvuda rasireno. Koliko je samo domova unistilo, koliko ljudi bestraga otjeralo, koliko porodica rasturilo! Braco, uzmite pouku iz ovog kazivanja i proslijedite ga poznaniicima. Mozda Allah ovom pricom uputi bar jednu osobu i zbog nje mi oprosti veliki grijeh za koji mislim da mi nikada nece biti oprosten.

Molim vas cinite dovu za moju sestru. Mozda joj se Allah smiluje i oprosti joj grijehe. Zahvalan sam svakom ko radi na sirenju i umnozavanju ovog kazivanja. Ovo je svrsetak mog kazivanja, da sam ispricao sve detalje, to bi ucinilo da vam se koza najezi i da osjetite stid u ocima. Dovoljno je ovo sto sam kazao……

Allah ti se smilovao, sestro, Allah ti se smilovao! Allahu moj, oprosti joj, smiluj joj se!

Iz knjige “Otvorili su svoju dusu i srce” – istinite price koje je Amr Halid sakupio u ovu knjigu

Izvor: n-um.com