Najljepši prizor koji sam ikada vidio

Charlie Chaplin, najpoznatiji komičar u historiji filma, ispričao je: “Kad sam bio mali, otišao sam sa ocem da pogledam predstavu koja se prikazivala u cirkusu. Stajali smo u dugom redu za kupovinu ulaznica. Ispred nas je bila porodica koju su činili otac, majka i šestero djece. Na njima se primjećivalo siromaštvo, odjeća im je bila stara, ali čista. Djeca su bila vrlo sretna i razgovarala su o cirkusu. Njihov otac prišao je blagajni da pita za cijenu karata. Kad mu je blagajnik saopćio cijenu, on je nešto šaptao svojoj ženi, a na njegovom licu vidjeli su se znakovi neugodnosti.

Tada je moj otac izvadio dvadeset dolara iz džepa i bacio ih na zemlju, a zatim je stavio ruku na rame muškarca i rekao mu: “Gospodine, ispao Vam je novac!” Čovjek je pogledao mog oca i sa suzama u očima, rekao mu: ”Hvala Vam, gospodine!” Nakon što su oni ušli, otac me je uzeo za ruku i izašli smo iz reda, jer otac kod sebe nije imao više od 20 dolara koje je dao čovjeku! Od tog dana ja sam bio ponosan na moga oca. To je bio najljepši prizor koji sam ikada vidio, mnogo ljepši od cirkuske predstave koju nisam gledao.”

Uvijek sam vjerovao da se odgoj zasniva na praktičnom primjeru (uzoru), a ne na teoriji. Ne potcjenjujem savjete i govor, jer je itekako potrebno ponekad ispričati priču našoj djeci, citirati im i objasniti hadis Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji će ih podstaknuti na razmišljanje i njegovu primjenu u praksi. Osim toga, djeci moramo objasniti pogreške koje su počinili, kućni red, adabe i ponašanje prilikom jela i sl., za sve to je neophodan govor, ali praktični primjer ostavlja mnogo više traga i utjecajniji je od svakog govora.

Papir koji ste bacili u korpu za smeće pred vašim sinom, govori više nego hiljadu predavanja o čistoći. Sadaka koju ste udijelili siromahu pred vašom kćerkom, govori više od hiljadu predavanja o sadaki i dobročinstvu. Ne možete uvjeriti svog sina o štetnom učinku pušenja, a sami pušite cigaru pred sinom. Ne možete uvjeriti svoju kćerku u ”svetost” hidžaba sve dok je mahrama za vas obični prekrivač na glavi.

Kada odvedete sina u džamiju, vi ga time podučavate važnosti namaza u džematu, čak i ako niste sa njim razgovarali u kući o važnosti te teme. Kada supruga ne podiže glas i ne viče na muža pred svojom kćerkom, ona je na taj način uči važnoj životnoj lekciji za budućnost iako joj nije govorila o lijepom ponašanju i ophođenju prema mužu. Vaša poslušnost prema roditeljima je najbolja lekcija iz dobročinstva za vašu djecu. Vaša posjeta sestri i bratu je najbolja lekcija o čuvanju rodbinskih veza za vašu djecu.

Dječak je crtao svoj budući dom i pokazao ga ocu. Otac je bio impresioniran crtežom svoga sina i upitao je: ”Šta predstavlja ova velika i prostrana soba?” Dječak je rekao: ”Ovdje će biti dnevna soba.” Otac je upitao: ”Šta je ova prostorija ispod?” Dječak je odgovorio: ”Ovo je velika kuhinja, tako da se moja žena ne žali na tijesnu kuhinju kao moja majka.” Zatim je otac upitao: “A kakva je to mala soba kod ulaznih vrata u kuću?” Dječak je rekao: ”Ovo će biti tvoja soba. Zar ne vidiš da liči na sobicu u koju si smjestio moga djeda.”

Sve što činimo je praktična lekcija za našu djecu, makar mi toga i ne bili svjesni, i to će nam se kad-tad vratiti. Onaj ko sije gorke tikvice ne može požnjeti grožđe.

Svoj prvi profesionalni angažman (kao pripravnik) imao sam u jednoj osnovnoj školi gdje sam upoznao Huseina, učenika šestog razreda. Bio je vrlo pametan i napredan učenik. Njegove roditelje nisam upoznao sve do polugodišnjih ispita, a razlog za to bilo je Huseinovo ponašanje u toku pismenog ispita. Naime, Husein se dugo zadržao kod pitanja na koje nije znao odgovor, a kada je nastavnica prišla da uzme njegov rad, on je odbio da joj ga preda, rekavši: ”Nisam još završio!” Nastavnica je rekla: ”Ali, vrijeme je isteklo.” Husein je na to rekao: ”Bez obzira što je vrijeme isteklo, ja neću predati rad dok ne odgovorim i na ovo pitanje.” To je naljutilo nastavnicu i ona mu je uzela rad upozoravajući ga na nedolično ponašanje.

Mislili smo da se time slučaj završio. Međutim, sljedećeg je jutra njegova majka došla u školu i zatražila sastanak sa svim učiteljima i nastavnicima, a kada smo se svi okupili, ona je rekla: “Moj sin je neodgojen i nekulturan, a znanje bez morala i lijepog ponašanja je ono što kvari svijet. Oni koji su napravili atomsku bombu bili su nemoralni učenjaci i ja ne želim da moj sin postane poput njih. Ako sada napusti školu to je šteta samo za njega.” Mi smo je ipak ubijedili da to ne čini i da bi takav potez mogao izazvati dalekosežne posljedice i negativno se odraziti na dječiji život. Husein je stajao pored majke i plakao. Nije progovorio ni jedne riječi. To je za mene bio najljepši prizor koji sam ikada vidio. Zamislite da je majka došla u školu i počela vikati na nastavnicu, na temelju činjenice da je njezin sin odličan učenik i da ga je morala pustiti da završi zadatak i da položi ispit. Umjesto toga, ova majka je održala lekciju svome sinu koju nikada neće zaboraviti. I siguran sam da je bolje razumjela odgojne metode od nas koji smo studirali na Pedagoškom fakultetu.

Piše: Edhem Šerkavi / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Saff