Pročitajte: „Tuga moje majke mi je bila teža od udaraca bičem“

Ibn Hubejre, namjesnik u Iraku, je pokušao prisiliti imama Ebu Hanifu, rahimehullah, da prihvati poziciju šerijatskog sudije (kadije).Kada je Ebu Hanife odbio tu ponudu, kažnjen je s 110 udaraca bičem. Pretučen je tako jako da mu je glava natekla i imao je problema čak i da diše.Kažnjavanje i mučenje je hrabro i stoički podnio, ali kad je saznao da mu se majka rastužila zbog njegovog belaja, suze su mu potekle iz očiju.Kad su ga konačno oslobodili, rekao je: „Tuga moje majke mi je bila teža od bičevanja.“

Izvor: Fada’il Ebi Hanife – Vrline Ebu Hanife Za Akos.ba preveo i obradio: Nedim Botić

Pročitajte još: Priča o drvenoj zdjeli: Kako se odnosimo prema roditeljima

Osjećajući da mu se približava kraj, starac je otišao živjeti sa svojim sinom, snahom i unukom. Starcu su drhtale ruke, njegov vid je bio zamagljen, a njegov korak je bio nesiguran. Ova četveročlana porodica je zajedno sjela za sto kako bi večerali. Međutim, starcu su drhtale ruke i ostali su ga posmatrali sa gađenjem. Grašak se otkotrljao sa njegove kašike na pod. Kada je uzeo čašu mlijeka svojom drhtavom rukom, mlijeko se prolilo po stolnjaku. Sin i snaha su pobjesnili zbog nereda.– “Moramo učiniti nešto sa ocem,” rekao je sin.– “Dosta mi je njegovog prosipanja mlijeka, bučnog jedenja i hrane na podu.– “Sutradan, muž i žena su postavili mali stol u ćošku sobe. Tu je starac jeo sam, dok je ostatak porodice uživao u svojoj večeri.

Pošto je starac već razbio nekoliko tanjira, njegova hrana je sada bila u drvenoj zdjeli. Kada bi porodica pogledala u starca u ćošku, ponekad bi primjetili suzu u njegovom oku dok je sjedio sam.Ipak, riječi koje su mu upućivali su bile samo oštre i ljutite, kada bi ispustio kašiku ili prosuo hranu. Unuk, koji je imao svega pet godina, je sve ovo promatrao u tišini. Jedne noći prije večere, otac je primijetio da se njegov sin igra sa nečim na podu.– Nježno je upitao svoje dijete: “Što radiš?”Isto tako nježno, dječak je odgovorio: “Oh, pravim drvenu zdjelu za tebe i mamu da možete iz nje jesti hranu kada ja odrastem i kada vi budete stari.”Te večeri, suprug je uzeo djedovu ruku i nježno ga doveo do porodičnog stola, dok su mu oči porosile od suza i kajanja.

Za Akos.ba preveo Jasmin Mujakić