Ko je Isus u islamu?

IslamBosna.ba-Slava pripada samo Allahu. On je Gospodar svega što postoji. Neka je salavat i selam na posljednjeg Poslanika, vođu pravovjernih i na njegovu porodicu, ashabe i one koji slijede njihov primjer dobročinstva do Dana Okupljanja.

Primjeri

Prije nego počnemo, navest ću primjere nekoliko arapskih riječi koje ću upotrebljavati u današnjem predavanju:

Allah-bukvalno znači Bog, Onaj koji je zaslužuje obožavanje;
Kur’an– posljednja objava shodno muslimanskoj tradiciji, posljednja riječ Allahova.
SalaAllahu ‘alejhi we sellem, s.a.v.s.- znači: neka su Allahov mir i blagoslov na njega.

Predstavljanje

Današnje predavanje će biti obrazovna diskusija. Ali, također bit će korisna za nas da naučimo o vjerovanjima jedni drugih, jer su učenjaci, kako bivši tako i sadašnji, rekli- Korijen mržnje je u ignorisanju.
Isus kod muslimana je poznat kao Isa – to ime je Isusu dato u našim spisima.
Za muslimane, Isus ili Isa je spasitelj, reformator, Mesija (miropomazani), Riječ Božja, on je podignut na nebo. Mogao je da izliječi bolesne, podigne mrtve, oblikuje nežive stvari i da udahne u njih život Božjom voljom.
Vjerujemo da je onaj ko ne vjeruje u Isusa nije musliman, jer osoba koja ne vjeruje u jednog od poslanika ne vjeruje ni u jednog od njih. Tako da muslimani vjeruju u Isusa i u njegovu objavu. Njegova objava je ista kao i svim ostalim poslanicima. U Kur’anu je rečeno da Bog nikada nije poslao poslanika čovječanstvu sa drugom objavom osim sa upozorenjem – Obožavajte samo Allaha.
Muhammed, s.a.v.s., je rekao: Među svim ljudima ovoga i budućeg svijeta ja sam najbliži Isau, a. s., sinu Merjeminu.” Oni su kazali: “Allahov Poslaniče, kako to?” Na to je Poslanik odgovorio: “Poslanici su braća po vjeri, majke su im različite, a njihova religija je istovjetna, a između mene i Isa´a nema Poslanika. (Muslim)

Stoga, ovo povlači da onaj koji negira punovažnost jednog od istinitih poslanika i vjerovjesnika da on zapravo osporava sve njih. Pojedinac ne može vjerovati u Muhammeda, s.a.v.s, a ne vjerovati u Isa, a.s. Jednako, pojedinac ne može potpuno vjerovati u Isaa, a.s., i ne vjerovati u Muhameda, s.a.v.s. Istinsko prihvatanje jednog poslanika ili vjerovjesnika povlači prihvatanje svih onih koji su došli prije njega i one koje dolaze nakon njega, završavajući sa Muhamedom, s.a.v.s.

Moje današnje predavanje će pokriti četiri glavne tačke:

Ko je Marija? – prije sagledavanja Isusa u Islamu, moramo prvo spoznati status Marije u Islamu
Bezgriješno začeće
Posebne osobine koje je Allah podario Isusu
Muslimanski pogled na “raspeće”, i o onome šta nakon toga dolazi.
Merjem (Marija), kćerka Imranova
Jedan od najdirljivijih i najupečatljivijih odnosa majka- sin u Kur’anu jeste o Isau, sinu Merjeminom, a.s. Po prvi i posljednji put u historiji, poslanik nije oslovljen po imenu oca. Štaviše, označen je kao Isus – sin Merjemin/Marijin.
Da bismo procijenili i razumjeli istinsku vrlinu Isaa, a.s, neophodno je da naučimo o njegovoj majci Merjem, kćerci Imranovoj, a.s.
Marijina/Merjemina majka je bila u poodmakloj starosti kada je zatrudnjela. Molila se Bogu da joj podari posljednje dijete koje može posvetiti Božjoj službi. Kada je začela u poodmaklom dobu, rekla je, kao što se bilježi u Kur’anu:
Allah je odabrao Adema, i Nuha, i Ibrahimovu porodicu, i Imranovu porodicu nad ostalim svijetom – sve porod jedan od drugog – a Allah sve čuje i sve zna.

Kada Imranova žena reče: “Gospodaru moj, ovo što je u trbuhu mome je zavjetujem samo na službu Tebi, pa primi od mene, jer Ti, zaista, sve čuješ i znaš!”

Poslije ona, kada je rodi, reče: “Gospodaru moj, rodila sam žensko”- a Allah dobro zna šta je rodila – “a žensko nije kao muško; nadjela sam joj ime Merjema, i ja nju i porod njezin stavljam pod Tvoje okrilje od prokletog šejtana.”

I Gospodar njezin primi je lijepo i učini da uzraste lijepo, i da se o njoj brine Zekerijja.* Kad god bi joj Zekerijja u hram ušao, kod nje bi hrane našao. “Odakle ti ovo, o Merjema?” – on bi upitao, a ona bi odgovorila: “Od Allaha, Allah onoga koga hoće opskrbljuje bez muke. (Ali ‘Imran, 33-37.)

Kada se Marijina majka porodila bila je tužna što je rodila žensko dijete. Iz razloga što prema jevrejskoj tradiciji, postoje samo nekoliko vjerskih obreda predanosti Bogu koje mogu obavljati žene. Od 514 svakodnevnih obreda samo četiri može obavljati žena Jevrejka.
Nazvala je dijete Merjem, a što znači “čista”, ili “ona koja je pročišćena”. Allah je prihvatio mladu djevojčicu u Svoju službu, a i izabrao je Zekerijju- ili Zaharija- da bude onaj koji će o njoj brinuti. Zekerijja je jedan od poslanika u Islamu. Izabran je od svih pisara tog vremena, koji su bili sakupljeni i podučeni kako da bace svoja pera u rijeku. Rečeno im je da čije pero bude plovilo nasuprot riječnoj struji taj će biti njen zaštitnik. Zekerijjino pero je plovilo nasuprot riječnoj struji.
O Merjemi, Poslanik, s.a.v.s, je rekao: “Četiri najbolje žene na dunjaluku su: Merjem, kćerka ‘Imranova; Asija, žena Faraonova; Hatidža, kćerka Huvejlidova i Fatima, kćerka Muhammedova.
Poslanik, s.a.v.s, također je rekao o Merjem: Pri rođenju svakog djeteta šejtan ga dodirne, i tada dijete zaplače, osim Merjem i njenog sina. (Ahmed, Muslim)

Allah je rekao u Kur’anu:
I kada meleki rekoše: O Merjem, tebe je Allah odabrao i čistom stvorio, i boljom od svih žena na svijetu učinio. (Ali ‘Imran, 42)
Stoga, Merjem je izabrana od cijelog čovječanstva da rodi Isa, a.s.
Devetnaesta sura Kur’ana se zove Merjem, i posvećena je njenoj priči i bezgriješnom začeću.

Bezgriješno začeće
U Kur’anu, Muhamedu, s.a.v.s, je rečeno da uči priču Merjeminu:

I spomeni u Knjizi Merjemu: kada se od ukućana svojih na istočnu stranu povukla

i jedan zastor da se od njih zakloni uzela, Mi smo k njoj meleka Džibrila poslali i on joj se prikazao u liku savršeno stvorena muškarca.

“Utječem se Milostivom od tebe, ako se Njega bojiš!” – uzviknu ona.

“A ja sam upravo izaslanik Gospodara tvoga” – rece on – “da ti poklonim dječaka čista!”

“Kako ću imati dječaka” – reče ona – “kad me nijedan muškarac dodirnuo nije, a ja nisam nevaljalica!”

“To je tako!” – reče on. “Gospodar tvoj je rekao: ’To je Meni lahko’, i zato da ga učinimo znamenjem ljudima i znakom milosti Naše. Tako je unaprijed određeno!(Merjem, 16-21.)

Isus je nazvan “riječju Božjom” zbog toga što Allah kaže “Mi” i on jeste. Allah dalje postavlja parabolu između Isusa i Adema – Adem je napravljen od zemlje, nije rođen iz materice žene. Allah kaže:
Isaov slučaj je u Allaha isti kao i slučaj Ademov: od zemlje ga je stvorio, a zatim rekao: “Budi!” – i on bi”. (Ali ‘Imran,59.)

Isus nije imao oca. Ali to ne znači da je Isus božanstvo i da je vrijedan obožavanja, zbog toga što je Adamovo postojanje veće čudo od Isusovog.
Allah također kaže u Kur’anu da su Isus i njegova majka postali umorni, i da su im potrebna sredstva za život. Stoga, oni ne mogu biti božanstva.

Priča o bezgriješnom začeću se nastavlja u Kur’anu:

I ona zanese i bremenita se skloni daleko negdje.I porođajni bolovi prisiliše je da dode da stabla jedne palme. “Kamo sreće da sam ranije umrla i da sam potpuno u zaborav pala!” – uzviknu ona.I melek je, koji je bio niže nje, zovnu: “Ne žalosti se, Gospodar tvoj je dao da niže tebe potok poteče. ( Merjem, 22-24.)

Isus je govorio sa Marijom kao Božja mudžiza (čudo) kako bi joj rekao da se ne treba bojati i da ne treba biti tužna. Marija je podučena da kad se vrati porodici ne odgovara ni na jedno njihovo pitanje. Tako kada su se suočili sa njom, ona je pokazala na dijete. Oni su je upitali: ”Kako može govoriti dijete u kolijevci?” Onda je beba Isus progovorio i rekao:

Ja sam Allahov rob” – ono reče – “meni ce On Knjigu dati i vjerovjesnikom me učiniti i učiniće me, gdje god budem, blagoslovljenim, i narediće mi da dok sam živ molitvu obavljam i milostinju udjeljujem, i da majci svojoj budem dobar, a neće mi dopustiti da budem drzak i nepristojan.I neka je mir nada mnom na dan kada sam se rodio i na dan kada budem umro i na dan kada budem iz mrtvih ustajao!

To je Isa, sin Merjemin – to je prava istina o njemu – onaj u koga oni sumnjaju.“
To je priča o bezgriješnom začeću prema onome što nam je rečeno u Kur’anu.

Posebne osobine Isusove
Bezgriješno začeće je samo jedno od mnogih čuda koje je Allah podario Isusu.
Prema islamskim izvorima, Isus je počeo kao pastir, kao što su i svi poslanici bili prije nego što su primili objavu.

Isus je poznavao Toru, pisao je i čitao još kao malo dijete.

Isus je odrastao poznavajući rođaka Jahju/Jovana Krstitelja. Obojica će zajedno pozivati na obožavanje Boga.

Isus nikad nije rekao – “Obožavajte me”- to nije prikladno nijednom božjem poslaniku.

Isus je živio potpuni život, protiv njega su se borili, mrzili ga i grdili različiti neprijatelji, uključujući sve zle rabine toga vremena, koji su željeli moć i status.

Učenjaci tvrde da je svaki poslanik i vjerovjesnik poslat sa nekom vrstom dokaza, znaka na osnovu kojih bi njihov narod se odazvao. Tokom vremena Musaa, a.s., magija i iluzija su bile jako raširene i lažno pripisivane lažnim božanstvima. Tako da je Allah poslao Musaa sa onim što bi moglo baciti u sjenu faraonove mađioničare. Tokom vremena Isaova, a.s, liječenje bolesnih smatralo se božanskom moći. Allah je stoga poslao Isaa, a.s., i podario mu jedinstvene sposobnosti.
Allah će podsjetiti Isaa na ove sposobnosti na Dan suda, kao što to Allah opisuje u suri Ma’ida, 110-115:

Kad Allah rekne: “O Isa, sine Merjemin, sjeti se blagodati Moje prema tebi i majci tvojoj: kada sam te Džibrilom pomogao pa si s ljudima, u bešici i kao zreo muž, razgovarao; i kada sam te pismenosti i mudrosti, i Tevratu i Indžilu naučio; i kada si, voljom Mojom, od blata nešto poput ptice napravio i u nju udahnuo, i kada je ona, voljom Mojom, postala ptica; i kada si, voljom Mojom, od rođenja slijepa i gubavca iscijelio; i kada si, voljom Mojom, mrtve dizao; i kada sam od tebe sinove Israilove odbio, kad si im ti jasne dokaze donio, pa su oni među njima koji nisu vjerovali – povikali: ’Ovo nije ništa drugo do prava vradžbina!’

I kada sam učenicima naredio: ’Vjerujte u Mene i Poslanika Moga!’ – oni su odgovorili: ’Vjerujemo, a Ti budi svjedok da smo mi muslimani’.”

A kada učenici rekoše: “O Isa, sine Merjemin, može li nam Gospodar tvoj trpezu s neba spustiti?” – on reče: “Bojte se Allaha ako ste vjernici.” “Mi želimo” – rekoše oni – “da s nje jedemo i da naša srca budu smirena i da se uvjerimo da si nam istinu govorio, i da o njoj budemo svjedoci.”

Isa, sin Merjemin, reče: “O Allahu, Gospodaru naš, spusti nam s neba trpezu da nam bude blagdan, i prvima od nas i onima kasnijim, i čudo Tvoje, i nahrani nas, a Ti si hranitelj najbolji!”

“Ja ću vam je spustiti” – reče Allah -“ali ću one među vama koji i poslije ne budu vjerovali kazniti kaznom kakvom nikoga na svijetu neću kazniti.

Ovo je najveće čudo koje je Allah podario Isusu. Ukratko ćemo razmotriti kako je Isa sačuvan od Jevreja i Rimljana. Ajet, također, pokazuje kako su zapravo Jevreji oni koji su tražili Isusovu smrt, a ne Rimljani,. Ajet, također, pokazuje da je među Jevrejima bolo onih koji su vjerovali (havarijuni ili učenici) i onih koji nisu vjerovali.

I kada sam učenicima naredio: ’Vjerujte u Mene i Poslanika Moga!’ – oni su odgovorili: ’Vjerujemo, a Ti budi svjedok da smo mi muslimani’.

Ovaj ajet jasno pokazuje da Allah upravlja i usađuje uputu u srca pojedinaca. Mnogo je onih koji su odbili istinu nakon što su bili svjedoci već navedenih čudesnih događaja. Uputa je čisto od Allaha, kao što je i dovođenje u zabludu onih kojima je suđeno da odbace istinu i svijetlo tevhida.

A kada učenici rekoše: “O Isa, sine Merjemin, može li nam Gospodar tvoj trpezu s neba spustiti?” – on reče: “Bojte se Allaha ako ste vjernici.

Iako su vidjeli da ptica od gline biva oživljena, da su slijepi i gubavci izliječeni od svojih boljki, ustajanje mrtvih i mnoga druga čuda, oni su ipak govorili: “Da li tvoj Gospodar može”. Sama sintaksa njihovih riječi implicira da ako tvoj Gospodar ne može da nam spusti trpezu, onda On ne može, a ne da ne želi!

“Mi želimo” – rekoše oni – “da s nje jedemo i da naša srca budu smirena i da se uvjerimo da si nam istinu govorio, i da o njoj budemo svjedoci.”

Ponovo je slabost njihove vjere očigledna. Sintaksa njihove izjave implicira – ako si nam rekao istinu i ako si ti zaista poslanik i vjerovjesnik onda će nam tvoj Gospodar spustiti trpezu kao što smo tražili. Inače nisi govorio istinu.- Oni priznaju da je njihova vjera slaba. Isa, a.s., stoga priziva Allaha da spusti trpezu:

Isa, sin Merjemin, reče: “O Allahu, Gospodaru naš, spusti nam s neba trpezu da nam bude blagdan, i prvima od nas i onima kasnijim, i čudo Tvoje, i nahrani nas, a Ti si hranitelj najbolji!”

Ovaj zahtjev, ma koliko se činio jednostavnim u poređenju sa drugim čudima koje je radio Isa, a.s., je sasvim druge prirode. Zahtjev učenika je „izazov“ Allahu. Sufijan es-Sevri, r.a., tvrdi – Blagdan znači dan koji moramo označiti danom Tvog obožavanja.
Selman el-Farisi, r.a., je rekao: Dan koji ćemo obilježavati sjećajući se Tebe.

Allah je rekao:

“Ja ću vam je spustiti” – reče Allah -“ali ću one među vama koji i poslije ne budu vjerovali kazniti kaznom kakvom nikoga na svijetu neću kazniti.”

Abdullah bin ‘Amr bin El ‘Aws, r.a., tvrdi: Tri naroda koja će najviše biti kažnjena na Dan okupljanja bit će: licemjeri (u doba Poslanika), oni koji su nakon što im je trpeza spuštena uznevjerovali, i faraon i njegove legije.

Muslimanski pogled na raspeće
Isusa je Bog sačuvao za kraj vremena. Allah kaže u Kur’anu:

i zbog riječi njihovih: “Mi smo ubili Mesiha, Isaa, sina Merjemina, Allahova poslanika!” A nisu ga ni ubili ni raspeli, već im se pričinilo. Oni koji su se o njemu u mišljenju razilazili, oni su sami o tome u sumnji bili; o tome nisu ništa pouzdano znali, samo su nagađali; a sigurno je da ga nisu ubili,već ga je Allah uzdigao Sebi. – A Allah je silan i mudar. (An-Nisa, 157-158.)

Jevreji i Rimljani su radosno objavili: ”Ubili smo Mesiju!” Ali, nisu ga oni ubili niti raspeli, spašen je od Boga i uzdignut na nebo.
Allah kaže u suri Ali-‘Imran, 54-58,:

I nevjernici počeše smišljati spletke, ali ih je Allah otklonio, jer On to umije najbolje.I kada Allah reče: “O Isa, dušu će ti uzeti i k Sebi te uzdignuti i spasiću te od nevjernika i učiniću da tvoji sljedbenici budu iznad nevjernika sve do Smaka svijeta. Meni ćete se, poslije, svi povratiti i Ja ću vam o onome u čemu se niste slagali presuditi: one koji ne budu vjerovali na strašne muke ću staviti i na ovome i na onome svijetu i niko im neće moći pomoći.”…A onima koji budu vjerovali i dobra djela činili, On će njima punu nagradu dati. – Allah ne voli nasilnike.Ovo što ti kazujemo jesu ajeti i Qur’an mudri.

Mi, muslimani, vjerujemo da će jednog dana Antihrist doći i da će onda Isus biti spušten s neba i da će ubiti Antihrista, da će živjeti među muslimanima i da će vladati njima. Tokom tog vremenskog perioda zemlja će biti ispunjena pravdom i blagostanjem.

Muhamed, s.a.v.s, je rekao :
A zatim će se reći zemlji: ‘Pronikni plodovima i okiti se bereketom. Tada će se čitava skupina najesti od jednog šipka i moći će stati u hladovinu njegove kore. U mlijeku će biti bereket. Jedna muža deva zadovoljit će sakupljene ljude, a jedna krava muzara – čitavo pleme; a jedna ovca muzara zadovoljit će mlijekom jedan ogranak plemena. Dok oni budu tako živjeli, Allah će im poslati mirisni vjetar, pa će ih dodirnuti ispod njihovih pazuha i dušu svakog mumina i svakog muslimana uzeti. Samo će ostati najgori ljudi, koji će otvoreno zinaluk činiti, kako to čine magarci, i na njih će se izliti strahote Posljednjeg dana. (Muslim)

Muhamed, s.a.v.s., je rekao:
Kako će slavno biti vrijeme kada Isa bude živio među vama, zasadit ćete sjeme na jalovoj stijeni i ono će ponići; neće biti suše; bilje će prekriti zemlju, čovjek će moći da sjedi pored lava i neće mu naštetiti. ( Ed-Dejlemi)

Isus će ponovo doći, oženit će se, imaće djecu, živjet će 40 godina među nama. I nakon što on umre Sudnji dan će doći.

Zaključak

Allah, s.v.t., kaže:

Oni govore: “Milostivi je uzeo dijete!” –
Vi, doista, nešto odvratno govorite!
Gotovo da se nebesa raspadnu, a Zemlja provali i planine zdrobe
što Milostivom pripisuju dijete.
Nezamislivo je da Milostivi ima dijete –

ta svi će oni, i oni na nebesima i oni na Zemlji, kao robovi u Milostivog tražiti utočište! (Merjem, 88-93.)

Allah, s.v.t., kaže:

Allah nije uzeo Sebi sina, i s Njim nema drugog boga! Inače, svaki bi bog, s onim što je stvorio – radio što bi htio, i jedan drugog bi pobjeđivao. – Hvaljen neka je Allah koji je daleko od onoga što oni iznose! (El-Mu’minun, 91.)

Postoji više sličnosti nego razlika između muslimana i kršćana. Shodno islamskim zakonima, imamo posebna pravila za „sljedbenike Knjige“, koji su slični nama izuzev nekoliko manjih razlika u glavnim područjima dogme. Zaključit ćemo sa sljedećim riječima:

Reci:

“O sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko jedne riječi i nama i vama zajedničke:

da se nikome osim Allahu ne klanjamo,

da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge,

pored Allaha, bogovima ne držimo!”

Pa ako oni ne pristanu, vi recite:

“Budite svjedoci da smo mi muslimani!

(Ali ‘Imran,64.)

Izvor: Islaam.net

Napisao: Jahja Ibrahim

Prijevod: IslamBosna.ba