Pobožnjak može u Džehennem, a grješnik u Džennet. Primjer dvojice prijatelja:

Grijeh koji vodi u Džennet, i dobro djelo koje vodi u Džehennem:
Od učenjaka selefa se prenosi da su rekli: “Ponekad čovjek uradi grijeh koji ga može odvesti u Džennet, a ponekad uradi dobro dijelo koje ga može odvesti u Džehennem.

Čovjek koji uradi grijeh ili ponavlja jedan te isti grijeh, s vremena na vrijeme počne da osječa grižnju savjesti, krivicu, poniženje, stalno ga njegova duša podsjeća na pogubnost tog grijeha, pa zbog toga može da ga ostavi i da se spasi.

Dok imamo čovjeka koji radi dobro djelo, međutim, svaki put kad to dobro djelo uradi, ono u njegovim očima postane nešto veliko, nakon toga se javlja oholost i i činjenje tog dijela postaje u ime popularnosti a ne u ime Allaha, pa na taj način čovjek upropasti svoja dobra djela i zasluži kaznu.

Prenosi se od Imama Malika, rhm, da je rekao: “Ne gledajte u ljudske grijehe kao da ste vi Gospodar, nego gledajte u svoje grijehe kao da ste obični robovi, smilujte se ljudima u iskušenju a zahvaljivajte Allahu, s.w.t. na oprostu.“
Nemoj da ikome kažeš: “Ti ćeš u Džehennem ili ti češ u Džennet, nemoj da se oholiš i uzdižeš iznad griješnika, nego moli Allaha za njihovu uputu i njihov spas.

“ U Mekki je živio čovjek koji je bio teški griješnik, a njegov prijatelj je bio od bogobojaznih ljudi. Stalno ga je podsječao riječima:“Boj se Allaha, kako možeš takve grijehe da radiš a nalaziš se na najsvetijem mjestu na planeti Zemlji, brate boj se Allaha!“ Jednog dana ga je ponovo sreo i opet mu isto rekao, a ovaj griješnik se okrenu i na još ružniji način mu odgovori. Tada se ovaj bogobojazni čovjek naljuti u u toj ljutnji mu reče:“Allah ti nikada neče oprostiti, osoba kao što si ti, nikad joj Allah neće oprostiti!!!“

Kad mu je ovo rekao, griješnik se prema njemu okrenu i reče prijetečim glasom: “Meni Allah neće oprostiti, jel meni Allah neće oprostiti, e sad ćeš da vidiš, da li će meni Allah oprostit ili ne!“ Obukao je ihrame i nanijeti da obavi umru. Dok je bio u završnom tavafu, pade i ispusti svoju dušu pored Hadžeru-l-Esveda. Da, preselio je pored Ka’be, pod abdestom, u ihramima, sa nijetom umre…

Rekao je Poslanik, savs: “Svaki sin Ademov je griješnik, a najbolji od griješnika su oni koji se često kaju.“ (Tirmizi, a šejh Albani, rhm, ge je ocijenio kao hasen hadis).

Saudin Cokoja