Tajanstvena mjesta spomenuta u Kur’anu: Arefat i El-Meš’aril-Haram

Piše: Nezir Halilović/Saff

Malo je muslimana koji ne znaju za Arefat, ali još je manje onih koji znaju šta je to Meš’aril-Haram koji spominje Uzvišeni Allah u Kur’anu zajedno sa Arefatom. Oni koji su ga posjetili uvijek ga se sjećaju sa čežnjom za ponovnim dolaskom na njega, a sve to nimalo nije čudno budući da se radi o najznamenitijim obilježjima islama.

U ovom radu upoznat ćemo se detaljnije samo sa nekim znamenitostima Arefata, jer bi nam za detaljno upoznavanje trebalo daleko više prostora. Geografski, to je visoravan 22 km jugoistočno od Kabe. Ukupna površina Arefata je 10, 4 km² i čitava visoravan nalazi se van granica Harema. Na Arefatu se u isto vrijeme, 9. zul-hidždžeta, sakupe i borave do sumraka sve hadžije, njih oko 3 miliona. Brojne predaje govore da je Dan Arefata najbolji dan u godini i da se može porediti jedino sa Lejletul-kadrom, koja je najbolja noć. Ali šta je Meš’aril-Haram?

Arefat i El-Meš’aril-Haram u Kur’anu

Uzvišeni Allah mubarek mjesto Arefat spominje u Svome vječnom govoru – Kur’anu, u okviru govora o obredima hadždža: A kada pođete sa Arefata, spominjite Allaha kod časnih mjesta; spominjite Njega, jer vam je On ukazao na Pravi put, a prije toga ste bili u zabludi. Zatim krenite odakle kreću ostali ljudi i tražite od Allaha oprosta, jer Allah, uistinu, prašta i samilostan je. A kad završite obrede vaše, opet spominjite Allaha, kao što spominjete pretke vaše, i još više Ga spominjite! (El-Bekare, 197.-202.)

Vidimo da se u ovim ajetima govori o hadždžu i da se spominje Arefat, ali se u prijevodu izgubila izvorna arapska sintagma El-Meš’aril-Haram i na bosanski je prevedena kao “časna mjesta”. Dakle, riječ Arefat nije prevođena, dok je sintagma El-Meš’aril-Haram prevedena.

Zašto je nazvan Arefatom

Arapski jezičari razišli su se u pogledu riječi Arefat, da li se ona odnosi samo na jedno mjesto ili obuhvata skup više mjesta, jer ova riječ označava jedno poznato mjesto dok jezičari lahko uočavaju da je u izvornom arapskom nazivu došla sa pravilnom množinom ženskog roda!? Tako učenjaci basrijske škole tvrde da se ona odnosi na skupinu mjesta jer je došla s nastavkom pravilne množine ženskog roda. Druga, znatno manja skupina zagovara da je to imenica jednine koja ima samo prividan nastavak za množinu. Učenjaci kufijske škole kažu: “Arapi nikada ne nazivaju nešto množinom a da ga poslije smatraju jedninom.” Treći kažu: “Arefat nije nikakva predaja niti preneseno ime, nego je riječ o mjestu, tj. o predjelu koji je nazvan tako zajedno sa svim okolnim dijelovima.”

Govoreći o tim predajama i raspravama jezičara, Ibn Džerir kaže: “Najispravnije, po meni, je mišljenje da se radi o jednom poznatom mjestu koje je nazvano u množini. Pa kada se deklinira gubi se svojstvo množine koje mu stoji u osnovi…” (Ibn Džerir et-Taberi, Tefsir, 2/286.-287.)

O povodu nazivanja tih predjela imenom Arefat postoje mnoge predaje. Od Es-Sudijja bilježi se da je rekao: “Kada je Ibrahim, a.s., oglasio ljudima hadždž, pa su mu se ljudi odazvali sa telbijjom i došao mu je ko mu je došao, Uzvišeni Allah mu je naredio da ode do Arefata. Ibrahim, a.s., je izašao i kada je došao do jednog drveta kod Akabe, tu ga je sačekao šejtan i stao ga odvraćati, na što ga je Ibrahim, a.s., gađao sa sedam kamenčića, izgovarajući tekbir sa svakim bačenim kamenčićem. I to se ponovilo tri puta. Kada je vidio da mu ne može ništa, a Ibrahim nije znao gdje će otići, krenuo je sve dok nije došao do Zel-Medžaza, pa je tu pogledao u njega i nije ga prepoznao, nego je samo prošao i zato je to mjesto prozvano Zel-Medžaz. Zatim je Ibrahim ponovo krenuo sve dok nije stigao na Arefat. Čim ga je pogledao, prepoznao ga je po opisu pa je rekao: ‘Spoznao sam!’, pa je to mjesto prozvano Arefat.”

Od Alije, r.a., prenosi se da je rekao: “Uzvišeni Allah poslao je Džibrila Ibrahimu, a.s., pa je zajedno s njim obavljao hadždž. Kada je došao na Arefat rekao je: ‘Spoznao sam!’, a još jednom je bio tu prije toga, pa je zbog toga to mjesto prozvano Arefat.”

Atta’ navodi predaju u kojoj se kaže: “Arefat je dobio to ime zato što je Džibril, a.s., pokazivao obrede hadždža Ibrahimu, a.s., a on je stalno govorio: ‘Znam, znam.’ Pa je zato to mjesto nazvano Arefat.”

Postoji i mišljenje da je Arefat dobio ime po tome što ljudi na njemu priznaju svoje grijehe (ar. i’teref – priznati). Drugi navode da je dobio ime zato što su se na njemu konačno sastali Adem i Hava, nakon što ju je Adem, a.s., dugo vremena tražio pa su se našli na Dan Arefata i prepoznali (ar. te’arefa), pa je taj dan nazvan Dan Arefata, a to mjesto Arefat. Na Arefatu se okupljaju sve hadžije i to od sabaha do akšama 9. dana zul-hidždžeta. Na mjestu na kojem se nalazio šator Allahovog Poslanika, s.a.v.s., dok je boravio na Arefatu podignuta je džamija En-Nemire. Nazvana je po malom brežuljku koji se nalazi iza nje. Na tom mjestu, u dolini Arime, Allahov Poslanik, s.a.v.s., održao je svoju poznatu hutbu na Oprosnom hadždžu. Prvi put tu je sagrađena džamija za vrijeme Abbasija, a ona danas zauzima površinu od 110.000 m² i može primiti 350.000 klanjača. Na Arefatu se nalazi i mala džamija koja se danas jedva primjećuje među ogromnim kompleksima. Nalazi se nedaleko od Džebelu-r-Rahmeta (Brda milosti) i to sa desne strane puta do njega. To je mjesto na kojem je Allahov Poslanik, s.a.v.s., boravio do polaska na Muzdelifu nakon što je na En-Nemiri održao hutbu na dan boravka na Arefatu.

A jedno od najupečatljivijih obilježja Arefata je, svakako, Džebelu-r-Rahme (Brdo milosti). Ne možemo a da ne spomenemo kako predaje govore da su se na tom brdu naš otac Adem i majka Hava prvi put sreli nakon spuštanja na Zemlju. To brdo se zove još i Džebelul-Ilal (od hilal, odnosno polumjesec). Brdo se nalazi u istočnom dijelu Arefata na udaljenosti 1,5 km od Nemire. Visoko je 382 m i na njemu se nalazi zidani stub visok 8 m. Navodi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., za vrijeme boravka na Arefatu odabirao mjesto za boravak kako bi Džebelu-r-Rahme bilo između njega i Kabe, a isto to je činio i za vrijeme svog cjelokupnog boravka u Mekki kada bi obavljao namaz kod Kabe.

muzdalifah

El-Meš’aril-Haram

El-Meš’aril-Haram je ustvari Muzdelifa na kojoj hadžije borave nakon boravka na Arefatu i povratku u Mekku. Džem’a je drugi naziv za Muzdelifu, a Muzdelifa je dolina između Mine i Arefata. O tome kako je dobila ovo ime ima više mišljenja. Neki kažu da je nazvana Muzdelifom zato što ljudi do nje stižu “početkom noći” (ar. zelefetul-lejl). Drugi kažu da je to zbog toga što ljudi na nju dolaze i odlaze u skupinama (ar. zulfeten). Neki je zovu i Džem’a zato što su se tu, navodno, prvi put sastali Adem i Hava na Zemlji. Muzdelifa se proteže od dva brda zvana El-Muzejmen kod Arefata pa u dužini 4 kilometra i nekoliko stotina metara do doline Muhassir. Cjelokupna dolina je ukupne površine od 12,25 km². Na ovom mjestu hadžije prenoće kad se sa Arefata upute ka Mini. Tu klanjaju akšam i jaciju, a nakon sabaha se upute ka Mini. Na mjestu gdje je boravio i klanjao Allahov Poslanik, s.a.v.s., sagrađena je džamija poznata po kur’anskim riječima El-Meš’aril-Haram. Ta džamija danas može primiti 12.000 klanjača. Brojne su predaje o muslimanima koji su pitali za riječi El-Meš’aril-Haram i to mjesto. Tako Es-Sebi’i bilježi predaju u kojoj Omer bin Mejmun kaže: “Pitao sam Abdullaha bin Omera za Meš’aril-Haram, pa nije odgovorio dok naše jahalice nisu stigle na Muzdelifu. Tada je rekao: ‘Gdje je onaj što pita za Meš’aril-Haram? Ovo je Meš’aril-Haram!”’

Od Ibn Omera navodi se da je rekao: “Meš’aril-Haram je cijela Muzdelifa.” Ibn Kesir nam pobliže pojašnjava značenje te sintagme pa kaže: “Ja bih rekao: El-Meš’ari su znamenja. Muzdelifa je prozvana Meš’aril-Haramom jer ulazi u Harem.”

Ibn Džerir, pojašnjavajući to, kaže: “Pojasnili smo da riječ meš’ari, znači obilježja, a nazvano je tako zato što se tu klanja namaz, boravi u toku jedne noći i uče dove, a sve su to obilježja hadždža i njegovih farzova koje je Uzvišeni Allah naredio Svojim robovima.”

Navodi se da je Ibn Omer vidio ljude kako se stišću i guraju na dva brda kod Džem’a (Muzdelife), pa je rekao: “O ljudi, cijeli Džem’a je El-Meš’aril-Haram!” Od Ibn Abbasa se prenosi da je rekao: “Sve između dva brda na Džem’u je Meš’ar.”

A Es-Sudejj prenosi od Se’id bin Džubejra koji kaže: “Pitao sam za El-Meš’aril-Haram pa mi je rekao: ‘Sve što se nalazi između dva brda Muzdelife.’”

Ibn Abbas kaže: “El-Meš’aril-Haram je cijela Muzdelifa.” Suvejr kaže: “Stao sam sa Mudžahidom na jedan brežuljak pa mi je rekao: ‘Ovo je El-Meš’aril-Haram.’”

Vidimo da su se i prve generacije muslimana raspitivale za tu kur’ansku sintagmu, međutim, nisu svi uvijek bili u prilici da dobiju odgovor na to pitanje. Tako je zabilježeno da je Abdur-Rahman bin el-Esved rekao: “Nikada nisam našao nikoga ko bi mi mogao nešto reći o El-Meš’aril-Haramu!”

Predislamski period zabilježio je i neke zanimljivosti vezane za Arefat i Muzdelifu. “Naime, dolazilo je do rasprava između pripadnika plemena Kurejš i drugih Arapa, tako da su Kurejšije stajali kod Meš’aril-Harama na Muzdelifi, a ostali Arapi na Arefatu, pa bi raspravljali. I jedni i drugi su tvrdili da su njihov hadždž i mjesto gdje stoje, mjesto i hadždž Ibrahima, a.s. Allah je prekinuo ovu prepirku, objasnio sve obrede i zabranio prepirku na tom mjestu i u to vrijeme. Ima mišljenja da prepirka znači ovdje neprijateljstvo, licemjerje, psovku, svađu i srdžbu.

U tom pogledu Ibn Kesir navodi jedan zanimljiv događaj i iskušenje koje se desilo Ebu Bekru. Naime, njegov sluga je pustio da zaluta deva na kojoj je bila hrana i voda, na što se Ebu Bekr naljutio i udario ga pred Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., pa se Poslanik, s.a.v.s., gledajući u Ebu Bekrov postupak, nasmiješio i u vidu blagog prijekora rekao: ”Gledajte šta čini ovaj vjernik u ihramu!” (Ibn Kesir, Tefsir, str. 132.)

Vrijednosti Arefata

Ibn Abbas, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Nema dana u kojima je djelo draže Allahu od ovih! Znači, deset prvih dana zul-hidždžeta.” Oni ga upitaše: “Pa čak ni džihad na Allahovom putu?” On reče: “Čak ni džihad, osim ako čovjek izađe sa svojim životom i svojim imetkom i ne vrati ništa od toga.” (Buharija)

Od Katade, r.a., prenosi se da je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., upitan je o postu na Dan Arefata pa je odgovorio: ‘On briše grijehe prošle godine, te ostatak dotične godine.’” (Muslim)

Tirmizi bilježi predaju od Ibn Abbasa, r.a., da je rekao: “Džinni su se uspinjali na nebo radi slušanja Objave, pa kada bi čuli nešto dodavali su na to i po deset puta, tako da bi samo nešto od toga bilo istina, a sve ostalo njihova laž i izmišljanja. Kada je Uzvišeni Allah poslao Muhammeda, s.a.v.s., zabranjen im je pristup dotadašnjim položajima pa su to spomenuli Iblisu, a još nisu bili gađani meteorima, pa im je Iblis rekao: ‘Ovo je zbog nekog velikog razloga koji se desio!’ Zatim je poslao svoje vojske pa su naišli na Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako klanja namaz između mekanskih brda, pa su došli Iblisu i obavijestili ga o tome, a on im je rekao: ‘On je taj veliki događaj koji se desio na Zemlji!’” (sahih hadis)

U Es-Sudejjevoj predaji kaže se da su oni čim su ih meleki počeli gađati došli Iblisu i obavijestili ga o tome, a on im je rekao: “Donesite mi iz svih krajeva po komad zemlje da je pomirišem!” Pa su mu donijeli, a on je mirisao, a onda je odjednom rekao: “To je zbog čovjeka iz Mekke!” (Kurtubi, Tefsir, 19/3.)

Često se spominje predaja da je Iblisu najgori dan u godini upravo Dan Arefata, i da je on tog dana najponiženiji i najljući, a kako i ne bi bio kada Bejheki bilježi hadis koji prenosi Ebu Hurejre da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Zaista Uzvišeni Allah ukazuje stanovnicima neba hadžije na Arefatu govoreći im: ‘Pogledajte Moje robove! Došli su Mi nesređeni i prašnjavi!’, a u verziji od Ebu Nuha kaže se: ‘Gledajte u ove Moje robove!’” (Bejheki)

Što se tiče noći Muzdelife ili Meš’aril-Harama, to je noć uoči Kurban-bajrama i dok mi krećemo na bajram-namaz, hadžije kreću ka Mini da bacaju kamenčiće na prvo džemre, pa Bajram šerif mubarek olsun!