Zlobnik ne može osjetiti slast sreće i istinskog vjerovanja

Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Uzvišeni Allah opisao je čovjeka u Kur’anu kao nepravednog (zalûmun), neznalicu (džehûlun), malodušnog (helû’un), naglog (‘adžûlun), nezahvalnog poricatelja Allahovih blagodati (kenûdun, keffârun).

Sve su to bolesti koje uništavaju čovjeka, i nije moguće očistiti srce ako se iz njega ne uklone ove ružne osobine. Stoga, ko hoće da mu srce bude zdravo i čisto, i ko želi da mu Allah ispuni srce vjerom (imanom), smirenošću i bliskošću sa Allahom, neka se riješi bolesti koje ga sprječavaju u tome.

Ibnul-Kajjim el-Dževzijje, rekao je: ”U ljudskoj duši se mogu naći: Iblisova oholost, Kabilova zavidnost, Nimrudova drskost, faraonova oholost, Karunova raskalašenost i Ebu Džehlovo neznanje. A može sadržavati i manire životinja: lakomost gavrana, proždrljivost psa, prezrenost kotrljana (balegara), zlobnost deve, energičnost leoparda, plahovitost lava, pokvarenost miša i lukavstvo lisice.”

U nastavku teksta ukazat ćemo na nekoliko opasnih, ako ne i najopasnijih, bolesti koje su prepreka čistoći srca.

Oholost je gora od širka

Prva od tih bolesti je oholost, a ona znači odbacivanje istine i omalovažavanje ljudi. Oholost je grijeh zbog kojeg je Iblis proklet i zauvijek udaljen od Allahove milosti. Govoreći o oholosti, šejhul-islam Ibn Tejmijje, rekao je: ”Oholost je gora od širka; ohola osoba je arogantna i ohola u pogledu obožavanja Allaha, a mnogobožac obožava Allaha, ali osim Allaha, obožava i lažna božanstva.” Stoga je Allah učinio Džehennem prebivalištem oholih, shodno ajetu: ”Ulazite kroz kapije Džehennema, u njemu ćete vječno ostati – a ružno je prebivalište oholih!” (El-Gafir, 76.)

Ko gaji mržnju prema muslimanima, on je u stalnim mukama

Druga bolest koja upropaštava čovjeka na dunjaluku i na Ahiretu je mržnja i zloba. To znači da musliman mrzi svog brata muslimana zbog prezrenog dunjalučkog razloga i neprijateljstva među njima. Onaj ko gaji mržnju i zlobu prema muslimanima, on je u neprestanim mukama i zbog mržnje i zlobe ne može osjetiti slast sreće i istinskog vjerovanja. Svemogući Allah je uklanjanje zlobe iz vjerničkih srca učinio dijelom džennetskih blagodati, zbog nevolje, tuge i tjeskobe koje mržnja i zloba izazivaju.

Jusufa, alejhi selam, bacila su njegova braća u bunar i odvojili ga od oca i njegove porodice skoro četrdeset godina, kako se navodi u nekim predajama, tokom kojih je kušao gorčinu ropstva, zatvora i nepravde.

Kada ga je Svemogući Allah izbavio iz ovih iskušenja i podigao mu ugled, pa je postao ministar finansija u Egiptu, sreo je svoju braću i oni su mu rekli: “Allaha nam” – rekoše oni – “Allah te je nad nama uzvisio, mi smo doista zgriješili.” (Jusuf, 91.) A on im je odgovorio: “Ja vas sada neću koriti” – reče – “Allah će vam oprostiti, od milostivih On je najmilostiviji!” (Jusuf, 92.) Razmisli o ovom veličanstvenom postupku i ahlaku istinskih ljudskih veličina. Jusuf, alejhi selam, nije podsjećao svoju braću na prošlost, nije ih krivio zbog onoga što su mu učinili, tačnije, oprostio im je i učio hajr-dovu za njih.

Zato uzmimo pouku iz ovog primjera i svakog dana obnavljajmo naš oprost muslimanima koji su nam nanijeli nepravdu, koji su nas uvrijedili ili nam na bilo koji način naudili.

Zašto da se vjernik zaokuplja prijekorima, mržnjom i zlobom? Zašto da zaokupljamo svoja srca i umove stvarima koje nam štete i koje nas uznemiravaju?

Mudar i iskren vjernik je zauzet sađenjem i sijanjem dobrih djela koja će požnjeti na Sudnjem danu.

Ljubav prema vođstvu je jedan od ogranaka zla

Treća opaka bolest koja sprječava čišćenje srca jeste ljubav prema vođstvu i vlasti. To je bolesna žudnja (ambicija) i ljubav prema uzdizanju, vođstvu i vlasti, bez ikakvog vjerskog, odnosno ahiretskog interesa i koristi.

Sufjan es-Sevri, govorio je: ”Ljubav prema vođstvu i vlasti više zadivljuje čovjeka od zlata i srebra.” A Hasan el-Basri, rekao je: ”Šest je korijena i ogranaka zla. Tri korijena zla su: zavidnost, pohlepa i ljubav prema dunajluku, a tri ogranka zla su: ljubav prema vođstvu, ljubav prema pohvalama i ljubav prema slavi.”

Govoreći o opasnim posljedicama ljubavi prema vođstvu, imam Ibnul-Kajjim el-Dževzijje, rekao je: ”I ne zaboravi Iblisov grijeh i njegov uzrok, a to je ljubav prema vođstvu, čija je ljubav gora od ljubavi prema dunjaluku, i zbog ljubavi prema vođstvu faraon i Haman i njihova vojska, i Ebu Džehl i njegov narod i Jevreji bili su nevjernici u Allaha.”

Nije iskren prema Allahu onaj ko žudi za slavom i popularnošću

Četvrta i ujedno zadnja bolest na koju želimo skrenuti pažnju u ovom tekstu jeste ljubav prema slavi i popularnosti.

To je jedna od najvećih pošasti našeg vremena od koje je malo ko pošteđen. Mnogo je, da ne kažemo većina, onih koji su opsjednuti ovom željom i koji teže sopstvenoj slavi i širenju svog ugleda, bez iskrenog nijeta i namjere. Prenosi se da je Ibrahim ibn Edhem rekao: ”Nije iskren prema Allahu onaj ko žudi za slavom i popularnošću.”

A imam Ez-Zehebi, rekao je: ”Znak iskrenog vjernika, koji možda voli slavu, ali je ne osjeća, jeste da se, ako zbog toga bude ukoren i upozoren, ne ljuti i ne opravdava sebe, već radije priznaje i kaže: ‘Allah se smilovao onome ko ukaže na moje greške’. Međutim, onaj ko je zadivljen samim sobom, on ne osjeća svoje mahane. Štaviše, on ne osjeća da ne osjeća, i ovo je hronična bolest.”

Stoga, vodimo brigu o čistoći naših srca, jer nemar i nebriga u tom pogledu mogu biti pogubni za srce, tako da vremenom postane lišeno dobra i u njemu se akumulira svako zlo, što se pokazuje na čovjekovom ponašanju, kako u riječima, tako i u djelima.

Neka je Allahova milost, bereket, oprost i zadovoljstvo na svakog iskrenog vjernika, koji je blag i samilostan prema muslimanima i čije srce je čisto od zlobe, zavidnosti i mržnje prema vjernicima.
Izvor:saff.ba