”…OSMJEHNUTI SE BRATU MUSLIMANU, TO JE SADAKA.”

”…osmjehnuti se bratu muslimanu, to je sadaka.” (Buhari, Tirmizi, Ibn Hibban)

Ove riječi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, primjenjivao je u svakodnevnom životu što je potvrdio i Abdullah b. Haris Džezi, radijallahu anhu, rekavši: ”Nisam vidio čovjeka da je bio više nasmijan od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.” (Ahmed i Tirmizi)

Tokom svoje bolesti i u danu preseljenja na ahiret, osmijeh nije silazio s njegovog lica. Ustao je iz bolesničke postelje i otkrio zastor koji je dijelio mesdžid od Aišine sobe u kojoj je boravio. Stajao je i posmatrao muslimane poredane u safove, dok mu je lice bilo poput lista mushafa, a potom se osmjehnuo i nasmijao. (Buhari i Muslim)

Smijanje je osobina karakteristična za ljude i čovjek je jedino stvorenje na zemlji koje prima i šalje osmijeh.

U hadisu se pod riječima: ”…svome bratu…”, ne misli samo na upućivanje osmijeha prilikom susreta, nego se misli i na održavanje međuljudskih odnosa koje osmijeh uljepšava, otklanjajući mnoge nelagode i pretjeranu uzdržljivosti.

Džerir b. Abdullah, radijallahu anhu, rekao je: ”Od kada sam primio islam, nikada me Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije vratio sa svojim vrata i nikada ga nisam vidio a da mi se nije odsmjehnuo.” (Buhari i Muslim)

(Prepisano iz knjige STAZAMA EGOIZMA, str. 68.-69.)

n-um