Najteži ibadet u ovom vremenu

Rekao je Uzvišeni Allah: “Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje sve dok ne ukažemo na mudžahide i strpljive među vama, a i vijesti o vama provjeravat ćemo”.(Muhammed, 31)

Rekao je šejh Es-S’adi: “Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje” tj. ispitat ćemo vaš iman (vjerovanje) i vaše strpljenje, “kako bi smo vidjeli koji su od vas mudžahidi a koji strpljivi, i ispitat ćemo vijest o vama”, pa ko se pokori Allahovoj naredbi i bude borio na Allahovom putu radi pomaganja Njegove vjere i uzdizanja Njegove riječi takav je pravi vjernik, a ko to zanemari, onda to biva manjkavost u njegovom imanu.

Zaista ko dobro promatra našu stvarnost i dobro razmatra našu situaciju i stanje, zasigurno će naći i uvidjeti da je džihad na Allahovom putu najteži od ibadeta u ovom vremenu u kojem su se Allahovi neprijatelji sakupili protiv ovog ummeta, počevši im svim sredstvima i raznim načinima postavljati žestoke spletke, varke i zamke kako bi ljude odvratili od njihove vjere i njihovog vjerovanja, a nema moći niti snage osim kod Allaha i dovoljan nam je Allah i divan li je On zaštitnik.

I zaista je najteža odluka koju musliman izabere u ovom životu odlazak u džihad na Allahovom putu. Pa nailaziš na čovjeka kome pri početku razmišljanja o odlasku u džihad nasrću i navaljuju šejtani u ljudskom i džinskom obliku ne bi li ga odvratili od ovog uzvišenog i veličanstvenog ibadeta. A ovo uzmi za pravilo: kada vidiš da ti šejtan prilazi šubhama u određenim stvarima ili poslovima, i počinje biti sve jači i jači, i počnu se razmnožavati i razlikovati načini i putevi u odvraćanju tebe od te stvari, tada znaj da je ta stvar kod Allaha vrlo važna i velika.

Iz prakse smo vidjeli da šejtan najviše prilazi čovjeku sa šubhom onda kada je u pitanju ibadet džihada, pa mu ubacuje mnoge i raznovrsne šubhe – a koje ni na um ne dolaze – sve dok ga ne odvrate od tog djela.

A u suprotnom kada bi čovjek upitao samoga sebe: da li mu dolaze takva razmišljanja i šubhe i vesvese onda kada nanijeti na primjer ibadet namaza ili posta ili učenje Kur’ana ili mimo toga od ibadeta? Odgovor je: Ne!

Uistinu se začudiš kada vidiš da te neki od šejhova odvraćaju od ibadeta džihada na Allahovom putu, a ne odvraćaju te onda kada želiš stjecati ovosvjetsko znanje ili kada želiš trgovati kako bi popravio svoje materijalno stanje… pa dovoljan nam je Uzvišeni Allah.

Zaista je najvažnija i najveća stvar koja ljuti nevjernike od židova i kršćana i njihovih podanika to da se ubaci i proširi ideja džihada u tijelu ovog ummeta.

Pa znaš li – o ti, Allah te sačuvao – da Allahovi neprijatelji nemaju nikakvu smetnju niti problema kada ti počneš izvršavati bilo koji ibadet? Pa kada bi svake noći klanjao i svakog dana postio i učio Kur’an ne bi se protiv tebe borili zbog toga niti bi te zlostavljali. Ali onda kada ti počneš razmišljati o džihadu i počneš pozivati u to, pa teško tebi, teško tebi! Pa Allahovi neprijatelji troše svoje imetke i ulažu svu svoju snagu i sklapaju na svojim sastancima ugovore o borbi protiv tebe i tvom uništenju. I ovo ne negira niko ko vidi i razmišlja o stvarnosti. Pa napiši što god želiš od knjiga i održi što god želiš od predavanja i skupi što god želiš od imetka, ali ni slučajno nemoj da se uputiš ka džihadu niti da bodriš na to a niti da sakupljaš imetak za to, inače će zatvor, i ubistvo, i protjerivanje, i kažnjavanje biti tvoj svršetak kod Allahovih neprijatelja. A učenjaci su spomenuli kada se ibadet zapostavi onda se nagrada tog ibadeta povećava i udvostručuje kod Uzvišenog Allaha. Šejhul islam ibn Tejmije je spomenuo da je većina ajeta i hadisa došlo o poglavlju namaza i džihada, a to ukazuje na važnost i veličinu džihada u našoj vjeri.

Pa smo zbog toga rekli da je najteži ibadet u ovom vremenu džihad na Allahovom putu. Čak šta više, zaista ćeš vidjeti čovjeka koji ima i pamti veliko znanje i čini mnogo ibadeta ali kada je u pitanju ibadet džihada onda je on slabić i onaj koji izostaje i vraća se i opravdava sebe i traži sebi opravdanje u sjedenju sa onima koji su izostali, a nema snage niti moći osim kod Allaha.

Džihad na Allahovom putu, njegov početak je put brige i zabrinutosti, a njegov kraj je put spokoja i sigurnosti, pa kada čovjek počne razmišljati o džihadu tada počinje putovanje brige i zabrinutosti; kako će ostaviti svoju ženu, svoju djecu, svoju zemlju, svoj posao i imetak? Kako će ostaviti užitke, strasti i slasti? Zaista je to putovanje bez povratka na ovom svijetu… onda počinju brige i opasnosti i poteškoće i odlazak u bitke…

A kada duša izađe iz tjela onda počinje putovanje spokoja i sigurnosti, a šehid ne osjeća bol smrti i neće imati kabursko iskušenje niti njegovo kažnjavanje i neće vidjeti žestine i strahote Sudnjeg dana, i biće sačuvan od najvećeg straha, i na kraju rezultat ovog putovanja biće vječnost u džennetskim blagodatima i visokim stepenima na ahiretu. Pa zaista je to putovanje spokoja i sigurnosti u pravom njegovom značenju.

Molimo Allaha od Njegove velike blagodati, da naš kraj učini sa šehadetom na Njegovom putu i da nas primi i uvede u najuzvišeniji Firdeus, zaista je On Plemenit i Milostiv koji mnogo daje i daruje.

Napisao: Šejh Halid el-Husejnan

Izvor: www.tawhed.ws