Niko ne voli ispriku više od Allaha

Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić

U ovom tekstu bit će riječi o Allahovom lijepom imenu El-Halim – Blagi. Allahovo ime El-Halim spominje se 11 puta u Kur’anu.

Ragib el-Isfahani veli da el-hilm znači: ”Samokontrolu i savladavanje u srdžbi.” Islamski učenjaci su kazali da El-Halim – Blagi, znači također i Es-Sabûr – Strpljivi. A to znači: Allah je Blagi, Strpljivi, Onaj Koji odgađa kaznu, prelazi preko nedostataka i prašta grijehe.

Hilm ili blagost ide uz hikmet ili mudrost, tako da Allah nije samo El-Halim, a da istovremeno nije i El-Hakim – Mudri, Onaj Koji svaku stvar stavlja na mjesto koje joj pripada.

Allah daje vremena Svojim iskrenim robovima da povećaju svoju pokornost, a grješnicima daje vremena da se pokaju, a da ubrzava kaznu niko se ne bi spasio, kao što dolazi u ajetu: ”Da Allah kažnjava ljude prema onome što zasluže, ništa živo na površini Zemljinoj ne bi ostavio; ali, On ih ostavlja do roka određenog, i kad im rok dođe – pa Allah dobro zna robove Svoje.” (Fatir, 45.)

Međutim, On je El-Halim, Koji je blag prema ljudima, Koji je čovjeka postavio za halifu na Zemlji, ostavio ga do roka određenog. On zbog Svoje blagosti i mudrosti odgađa i usporava kaznu nevjernicima, a ubrzava nagradu vjernicima.

Rekao je imam Gazalija: ”El-Halim je Onaj Koji svjedoči nepokronost grješnika i vidi njihovo suprotstavljanje Njegovoj naredbi, ali Ga ne obuzima srdžba niti žuri da ih kazni zbog njihove neposlušnosti i pored apsolutne moći da to učini. Na to aludiraju riječi Uzvišenog: ”Kada bi Allah ljude zbog grijehova njihovih kažnjavao, ništa živo na Zemlji ne bi ostavio, ali, On ih do roka određenog ostavlja, i kad rok njihov dođe, ni za tren ga jedan ne mogu ni odgoditi ni ubrzati.” (En-Nahl, 61.)

Dakle, suština značenja ovoga imena je da Allah odgađa kaznu zbog grijeha da bi čovjeku dao priliku za pokajanje, kao što dolazi u ajetu: ”I da nije ranije izrečene riječi Gospodara tvoga, kazna bi već bila neminovna.” (Ta-ha, 129.)

Ta riječ je hilm i rahmet (blagost i milost), da nije te riječi i da to nisu Allahova svojstva, svakako da bi ljude stigla kazna zbog onoga što čine od grijeha, jer ti grijesi zaslužuju kaznu.

Razlika između blagosti (hilm) i strpljivosti (sabr)

Islamski učenjaci kažu da je osnovna razlika između blagosti i strpljivosti u tome da se blagost veže za moć i snagu, dok to nije uvjet za strpljivost, jer nekada čovjek pokaže strpljivost iz nemoći da bilo šta učini, što je suprotno blagosti, jer blagosti nema bez moći.

Allah je El-Halim, i da nije Njegove blagosti srušila bi se nebesa i Zemlja zbog grijeha Njegovih robova, na šta aludira ajet: ”Allah brani da se ravnoteža nebesa i Zemlje poremeti. A da se poremete, niko ih drugi osim Njega ne bi zadržao; On je zaista blag i prašta grijehe.” (Fatir, 41.)

Zašto se ovdje spominje svojstvo blagosti? Zato što nebesa žele da se kazne nevjernici i razvratnici, jer njihov grijeh zaslužuje kaznu, ali ih El-Halim drži, a da dozvoli nebesima ona bi se srušila na grješnike, nevjernike i razvratnike, i da Allah dozvoli Zemlji progutala bi nevjernike i razvratnike, ali ih u tome sprječava blagost Uzvišenog Allaha, jer On je El-Halim.

Znakovi Allahove blagosti

U nastavku ćemo spomenuti neke od znakova Allahove blagosti prema ljudima.

– Odgađanje kazne i davanje vremena nevjernicima

U hadisi-kudsiju koji prenosi Ebu Hrejre, r.a., dolazi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Uzvišeni Allah rekao je: ‘Vrijeđa Me Moj rob, a ne dolikuje mu da Me vrijeđa, utjeruje Me u laž (poriče Me), a ne dolikuje mu (nema pravo) da to čini. Vrijeđa Me kada govori da Ja imam dijete, a poriče Me kada kaže: -Allah me neće ponovo oživjeti i vratiti kao što me je prvi put stvorio.”’ (Sahihul-Buhari)

Ibnul-Kajjim je, u komentaru ovog hadisi-kudsija, rekao: ”Allah, dž.š., i pored vrijeđanja i poricanja od strane čovjeka, opskrbljuje poricatelja i onoga koji vrijeđa Allaha. Poziva ga u Džennet i prima njegovu tevbu ako se pokaje, pretvara njegova loša djela u dobra djela i blag je i dobrostiv prema njemu u svim situacijama, i Svojim poslanicima naređuje da budu blagi sa ljudima kada ih pozivaju u vjeru.” (Šifaul-‘alil, I/238.)

Uzvišeni je objavio o onima koji su spaljivali žive Njegove odabrane robove i iskrene vjernike: ”One koji vjernike i vjernice budu na muke stavljali pa se ne budu pokajali – čeka patnja u Džehennemu i isto tako prženje u ognju.” (El-Burudž, 10.)

Komentirajući ovaj ajet, Hasan el-Basri, rekao je: ”Pogledajte u ovu plemenitost i dobrotu! Oni su ubijali i mučili Allahove evlije, a On ih poziva da se pokaju, poziva ih Svojoj milosti.” (Tefsir Ibn Kesir, VI/86.) A ako se ne pokaju onda zaslužuju kaznu.

Ajeti o kršćanima koji Allahu pripisuju sudruga

Kolika je Allahova milost i blagost prema ljudima, svjedoče i ajeti koji govore o kršćanima i njihovoj bogohulnoj tvrdnji da je Isa, a.s., Bog, odnosno da je Allah jedan od trojice. U Kur’anu dolazi: ”Nevjernici su oni koji govore: ‘Bog je – Mesih, sin Merjemin!’ A Mesih je govorio: ‘O sinovi Israilovi, klanjajte se Allahu, i mome i vašem Gospodaru! Ko drugog Allahu smatra ravnim, Allah će mu ulazak u Džennet zabraniti i boravište njegovo će Džehennem biti; a nevjernicima neće niko pomoći.”’ (El-Ma’ida, 72.)

”Nevjernici su oni koji govore: ‘Allah je jedan od trojice!’ A samo je jedan Bog! I ako se ne okane onoga što govore, nesnosna patnja će, zaista, stići svakog od njih koji nevjernik ostane.” (El-Ma’ida, 73.)

Nakon ovih ajeta, po ljudskim mjerilima i shvatanjima, za očekivati je bilo da dođu ajeti o bolnoj kazni onima koji tako govore o Allahu, ali nakon ovih ajeta dolazi sljedeći ajet: ”Zašto se oni ne pokaju Allahu i ne zamole oprost od Njega, ta Allah prašta i samilostan je.” (El-Ma’ida, 74.) Allah ih poziva da se pokaju i objašnjava ljudima koji su skrenuli sa Pravog puta i koji su Isaa, a.s., za božanstvo uzeli: ”Mesih, sin Merjemin, samo je poslanik – i prije njega su dolazili i odlazili poslanici – a majka njegova je uvijek istinu govorila; i oboje su hranu jeli. Pogledaj kako Mi iznosimo jasne dokaze, i pogledaj, zatim, njih kako se odmeću.” (El-Ma’ida, 75.)

Davanje vremena velikim grješnicima

Koliko blagodati je Allah dao i podario velikim grješnicima, ali im ne ubrzava kaznu i pored toga što su je zaslužili. I bez obzira na veličinu njihovih grijeha, On im daje vremena i odgađa im kaznu.

Odgađanje kazne i davanje vremena ljudima je jedna od najvećih Allahovih blagodati.

El-Halim ne kažnjava grješnike odmah poslije učinjenog grijeha, već im otvara vrata pokajanja, daje čovjeku priliku da popravi ono što je pokvario. Kao znak odgađanja kazne je i to da melek koji zapisuje loša djela podigne pero i čeka šest sati i ne upisuje grijeh, ne bi li se čovjek pokajao, a ako se ne pokaje, onda upiše samo jedan grijeh.

Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: ”Melek koji se nalazi na lijevoj strani čovjeka, podiže svoje pero šest sati i ne piše grijeh onom muslimanu koji ga je počinio, pa ako se pokaje i zatraži oprost onda ga ne upisuje, a ako se ne pokaje upiše mu jedan grijeh.” (Taberani i Ebu Nuajm, hadis je hasen – dobar)

Egipatski ljekar Ešref ispričao je zanimljivu priču i svoje iskustvo sa jednim mladićem. Naime, on je liječio jednu ženu koja je bolovala od dijabetesa. Jedanput je otišao kod nje u posjetu i kad je završio pregled, ona je insistirala da ga njezin sin odveze kući. Doktor je pristao i u toku putovanja započeli su razgovor iz kojeg je doktor shvatio da njezin sin ne vjeruje u Boga, te da se ismijava sa proživljenjem, Džennetom i Džehennemom.

Dr. Ešref se osjećao vrlo teško i tjeskobno tako da nije bio u stanju da ulazi u raspravu sa tim mladićem i zamolio ga je da stane da izađe, jer ne može podnijeti njegov govor. Stalno je ponavljao: ”Ja tvoj govor ne mogu podnijeti.”

Subhanallah, on kao Allahov rob ne može podnijeti riječi negiranja Boga od strane jednog mladića, a Allah dž.š., Koji ga je stvorio, može, i još ga, pored njegovog kufra i negiranja, hrani, podario mu je zdravlja i sve druge blagodati.

Prošlo je izvjesno vrijeme, a onda je ta žena ponovo pozvala doktora da dođe, jer joj se stanje pogoršalo. On je došao i nakon obavljenog pregleda htio je da ide, a onda mu je ona rekla: ”Sačekaj moga sina da te odveze.” Doktor je odgovorio: ”Ne, hvala! Neću ga čekati.” Ona je insistirala i rekla mu: ”Molim te sačekaj moga sina dok klanja jaciju. Za nekoliko minuta će doći.”

Doktor je bio iznenađen i zbunjen, i kada se mladić pojavio, on mu je rekao: ”Šta se desilo s tobom, sjećaš li se šta si mi prije izvjesnog vremena govorio?”

Mladić je rekao: ”Allah me je spasio. Promjena u mom životu desila se kad sam se pridružio jednoj turističkoj agenicji koja se uglavnom bavila organiziranjem hadža i umre. Putovao sam na umru sa jednom skupinom i kad smo došli u hotel u Džidi, ja sam im rekao: ‘Ja neću nastaviti putovanje sa vama, ja ostajem u hotelu.’ Ismijavao sam se sa njihovom odjećom, sa ihramima. Ostao sam sâm u hotelu i tada mi je sinula ideja da ipak odem na umru i da obučem ihrame.

Bio je početak mjeseca šabana i to je vrijeme kad se peru zidovi Kabe. Kada sam ušao u Harem osjetio sam iznimno strahopoštovanje. Našao sam se ispred vrata Kabe, a onda me je jedan od ljudi iz porodice Benu Šejbe, koji su odgovorni za ulazak hodočasnika unutar Kabe, pozvao i rekao: ”Ako želiš ući u Kabu, možeš to učiniti.” Ušao sam i našao se sâm unutar Allahove kuće. Tog trenutka sam osjetio da je naš Gospodar blag. Nalazio sam se na najčišćem mjestu na Zemlji i mnogo sam plakao. Osjetio sam i shvatio da je Allah El-Halim, osjetio sam moju ljubav prema Allahu i rekao sam: ‘Ja vjerujem u Allaha Koji je El-Halim.”’

Da, Allah je El-Halim, koliko puta smo pogriješili pa nam je On odgodio kaznu, dao nam vremena, oprostio grijeh, smilovao nam se.

Odgađanje kazne i davanje vremena zulumćarima

Prenosi se da je Amir ibn Behdele naišao pored čovjeka kojeg je Hadžadž ibn Jusuf objesio, pa je rekao: ”Allahu dragi, Tvoja blagost prema silnicima i zulumćarima nanosi veliku štetu mazlumima.” Nakon toga u snu je vidio kao da je nastupio Sudnji dan i sanjao je sebe u Džennetu u kojem je, na najuzvišenijem mjestu, vidio onog obješenog muslimana.

A onda je čuo glas koji mu govori: ”Moja blagost prema zulumćarima omogućila je mazlumima najveće stepene u Džennetu.” (Et-Tezkiretu el-Hamdunijje, III/188)

Ljudi se čude zbog Allahove blagosti prema zulumćarima na dunjaluku, prema onima koji su spaljivali i u rovove bacali vjernike i vjernice, prema onima koji su ubijali poslanike, koji su Isaa, a.s., htjeli na krst razapeti, ali se u tome krije mudrost, jer da Allah ubrzava kaznu zulumćarima i nasilnicima, naprimjer, vatrom na dunjaluku, kao što su oni to činili vjernicima, to bi bila blaga kazna za njih, jer dunjalučka vatra je sedamdeseti dio ahiretske, vječne vatre.

Ibn Abbas, r.a., o tome je rekao: ”Zulumćari koji su ubijali vjernike i vjernice, zaslužili su najžešću i najgoru kaznu, ali toga nema osim u Džehennemu, kao što dolazi u ajetu: ”Mi smo nevjernicima pripremili vatru čiji će ih dim sa svih strana obuhvatiti; ako zamole pomoć, pomoći će im se tekučinom poput rastopljene kovine koja će lice ispeći. Užasna li pića i grozna li boravišta.” (El-Kehf, 29.)

Prihvatanje isprike

Govoreći o vrijednosti hilma ili blagosti, Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ”Blagost i smirenost je od Allaha, a žurba je od šejtana. Niko više ne prihvata isprike od Allaha, a Allahu nema ništa draže od hamda – zahvale.” (Šejh Albani ocijenio je ovaj hadis kao hasen – dobar)

Enes ibn Malik prenosi da je bio u društvu sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., koji je na sebi imao ogrtač od grube tkanine, pa je došao beduin i uhvatio ga za ogrtač i povukao toliko da su mu na vratu ostali tragovi od ogrtača, a zatim rekao: ”Muhammede, naredi da mi se dadne iz Allahovog imetka”, pa se Allahov Poslanik, s.a.v.s., okrenuo i nasmijao i rekao da mu daju ono što traži. (Muslim)

Nije džaba rečeno: ”Blagost je gospodin ahlaka.” Stoga, ne čudi da je Allah, dž.š., opisao šejha poslanika, Ibrahima, a.s., ovom osobinom, objavivši: ”Ibrahim je doista bio pun sažaljenja i obazriv.” (Et-Tevba, 114.) Ajet se odnosi na njegovo traženje oprosta za svoga oca koji je bio idolopoklonik.

U drugom ajetu dolazi: ”Ibrahim je zaista bio dobrodušan, sažaljiv i odan.” (Hud, 75.)

Ovaj ajet se odnosi na njegovu raspravu sa melekima koji su došli da najave stradanje Lutovog, a.s., naroda.

Hilm je osobina koja se stječe, kao što je rekao Allahov Poslanik, s.a.v.s., u hadisu koji prenosi Ebu Hurejre: ”Znanje se postiže učenjem, a blagost vježbanjem. Ko se trudi da postigne dobro, dobit će ga, a ko se čuva zla, sačuvat će se.” (Silsiletus-sahiha, 342. hadis)

Blagost je osobina koja se ne ispoljava osim u trenucima srdžbe ili žestoke rasprave.

Zato je rečeno: ”Ko sebi pripisuje blagost i hilm, naljuti ga pa ćeš vidjet je li zaista takav.”

El-Maverdi je rekao: ”Hilm je veličanstveni ahlak i on priliči umnim i pobožnim ljudima, jer je u blagosti spas za čast i rahatluk za tijelo.” (Edebud-dunya ved-din, I/252.)

Blagost je zaštita od poniženja. Prenosi se da je Muavija, r.a., rekao čovjeku koji je pred njim svjedočio: ”Slagao si.” Ovaj mu je odgovorio: ”Lažov je ogrnut u tvojoj odjeći.” Muavija je na to rekao: ”Ovo je ”nagrada” onome ko požuruje.” (Revdatul-‘ukala’, str. 290.)

Blagost će povećati tvoje pomagače protiv neznalica i bestidnika koji te napadaju. Hazreti Alija, r.a., rekao je: ”Tvoja blagost prema bezobraznom glupaku povećat će tvoje pomagače protiv njega.” (El-‘Ikdul-ferid, II/138.)

Allahova ljubav prema onima koji posjeduju blagost (hilm)

Allah, dž.š., posebno pokazuje Svoju ljubav i Svoju blagost prema onima koji su blagi, i što se više povećava tvoja blagost, povećava se i Allahova blagost prema tebi.

Pa, ako želiš da Allah bude blag prema tebi, da ti ne ubrza kaznu zbog grijeha, budi blag prema drugim ljudima, prema Allahovim stvorenjima, ne žuri sa kaznom ako su ti nešto nažao učinili. Onaj ko se sjeti mnoštva svojih grijeha i Allahove blagosti i odgađanja kazne, splasnut će njegova srdžba prema onome ko mu je zulum učinio.

Dakle, to je svojstvo i osobina kojom se stječe Allahova ljubav i Allahovo zadovoljstvo i ona je dokaz zrelosti i savršenosti uma, širokogrudnosti i samokontrole.

Ako želiš da saznaš dokle je neko došao u izgradnji svoje ličnosti, onda gledaj u njegovu blagost, jer je kod čovjeka osnova da se voli osvetiti zbog sebe, da ubrzava osvetu i kaznu, da odmah uzvraća istom mjerom ili više nego što mu je naneseno zlo i nepravda i sl.

Ali onaj ko je blag, on ne obraća pažnju na takve stvari, on nije rob svoga nefsa, niti se osvrće na džahilijjetske postupke pojedinaca.

Čovjek je psovao i vrijeđao Ibn Abbasa, pa je on rekao: ”Ikrime, vidi šta treba ovom čovjeku i dadni mu”, pa je taj čovjek oborio glavu i od stida zbog blagosti Ibna Abbasa nije ništa tražio.

Šejh je rekao jednom svom učeniku: ”Sinko, znaj da dobar i pobožan čovjek nema potrebe za tvojim savjetom i vazom, tvoj vaz treba onome ko je loš i ko je skrenuo sa pravog puta. Tvoja sposobnost u da’vi i tvoje znanje potrebni su grješnicima, a rad sa njima zahtijeva hilm i blagost, zahtijeva široka prsa, zahtijeva samilost prema ljudima, kako bi oni prihvatili istinu i uputu.”

Kada iskreni vjernik vidi grješnika on se prema njemu odnosi blago, sa puno samilosti, ne oholi se, ne ponižava ga i ne podcjenjuje zbog grijeha, već moli za njegovu uputu.

Allaha molimo da nam podari blagost i da nas obaspe Svojom blagošću i milošću! Amin!

saff.ba