DOVA ZA MAJKU

Kada moj pogled zastane,
Tebe vidim, tuga nestane.
Uzdahnem duboko, zaplačem,
Ruke dignem, duša odjekne

Nedostaješ mi lijepa moja,
Nedostaju mi riječi, slova tvoja.
Nedostaješ mi svakog dana,
Nedostaje mi tvoje: “Sine, hvala!”

Miris tvoj svugdje osjećam,
Osmijeha se tvoga prisjećam.
Ja sam čedo tvoje maleno,
U krilu tvom rukom zagrljeno

Leptir sam mali i samo letim,
U tvoje krilo često sletim
Željan tvoga toplog dodira,
Željan tvoga nježnog pogleda.
Svake zore učim dove
I poklanjam ih tebi gore.
Majko moja, majčice mila,
Dovu moju ti si zaslužila.

Autor: Admir Muhić