Kad insan ima svoje dostojanstvo (Poučna priča)

U davna vremena jedan čovjek je želio da posudi hiljadu dinara. Trebao mu je novac kako bi trgovao i tako zaradio nešto za svoju porodicu. Imao je namjeru da novac vrati nakon godinu dana. Vlasnik novca ga je pitao: “Ko mi garantuje da ćeš mi vratiti novac?“ Odgovorio mu je: “Dovoljan nam je Allah kao garant.” Čovjek se zadovolji sa njegovim riječima, povjerova mu i dada mu novac. Junak naše priče je izašao i daleko putovao kako bi trgovao. Putovao je daleko preko mora sa brodom. Kupovao je i prodavao, te tako zarađivao. Zaradio je za kratko vrijeme puno novca. Allah mu je dao bereketa u novcu kojeg je pozajmio i on se za kratkovrijeme mnogo obogatio.

Došlo je vrijeme dogovorenog roka i trebalo je da se vrati dug. Pripremio je hiljadu dinara i stavio ih u kesu. Tražio je brod kako bi se vratio, ali

ga ne nađe i tako ostade danima čekati. Bio je mnogo tužan zbog nemogućnosti da nađe brod kako bi se vratio kući i vratio pozajmljeni novac. Razmišljao je šta da uradi? Bio je nemoćan i toliko je rado želio da vrati pozajmljeni novac. Znajući da je bio iskren u svojoj namjeri kada je rekao: “Dovoljan nam je Allah kao garant.” Uzeo je jedno drvo. Stavio je u šupljinu tog drveta kesu sa hiljadu dinara i pismo u kojem je napisao sljedeće: “Gospodaru moj! Ti znaš da sam od toga i toga uzeo dug od hiljadu dinara. Obećao sam da mu vratim poslije godinu dana. Došlo je vrijeme, a ja nisam našao brod. Tražio je od mene garanta, pa sam mu rekao: ‘Dovoljan nam je Allah kao garant.’ On je bio zadovoljan Tobom kao garantom. Molim te da dostaviš moj dug onom čovjeku od kojeg sam ga pozajmio?“

Onda je zatvorio šupljinu drveta u koju je stavio novac i pismo. Zatim je bacio drvo u more. More je Allahovom voljom nosilo na svojoj površini ovo drvo. Valovi su ga nosili sve do mjesta na drugoj obali u kojem je živio vlasnik pozajmljenog novca. On je bio izašao na obalu mora. Gledao je u morsku pučinu i čekao je da dođe junak naše priče, te da mu vrati dug. Čitav dan je ostao čekajući. Uvidjevši na kraju dana da nema čovjeka na kojeg je čekao, odlučio je da se vrati kući.

Ugledao je drvo kojeg su talasi donijeli sa mora i reče u sebi: “Uzeću ovo drvo, kako bi se okoristili u kući.” Kad je došao kući počeo je da cijepa drvo koje je uzeo i nađe u njemu pismo i hiljadu dinara. Poslije nekoliko dana, junak naše priče pronađe brod. Ukrcao se u njega i ponio sa sobom drugih hiljadu dinara. Mislio je da drvo u kojeg je stavio novac nije stiglo i da se izgubilo. Došao je kod vlasnika novca. Izvinuo mu se što je zakasnio i objasnio mu da nije našao broda, te je zbog toga zakasnio.

Vlasnik novca sav radostan mu reče: “Allah se odužio za tebe.” Ispričao mu je kako je našao drvo i u njemu novac sa pismom koje je naš junak bio napisao. Ovako biva sa onima koji pozajme novac od ljudi i žele da ispune dogovoreno. Allah će im olakšati i odužiti se za njih. A one koji hoće daprevare nekoga, Allah će ih poniziti, a na Sudnjem Danu kazniti.

num.com