Oporuke šejha Ahmeda Jasina – osnivača pokreta Hamas

Tražim od vas da se pripremite za ono što dolazi, pripremite se vjerom i znanjem, pripremite se pronicljivošću i mudrošću. Učite se životu pod okupacijom i tiranijom, učite se životu bez električne energije. U nekoliko dana nastojite sebe priviknuti da živite u teškim i nemilosrdnim okolnostima. Pokušajte pronaći načina da se zaštitite i isplanirate svoju budućnost. Držite se vaše vjere, ne zanemarujte uzroke, a u Allaha se pouzdajte!”
“Nastupilo je vrijeme, o moji sinovi i unuci, nastupilo je vrijeme da se vratite Allahu i pokajete Mu se! Nastupilo je vrijeme da se probudite i klanjate sabah-namaz u džematu!

Nastupilo je vrijeme u kojem ćete učiti, obrazovati se i raditi na naučnim pronalascima, kako biste pretekli ostale narode! Nastupilo je vrijeme da se okitite plemenitim svojstvima, da postupate shodno onome što Kur’an naređuje i da se ugledate na svoga vjerovjesnika Muhammeda, s.a.v.s.

O sinovi moji, pozivam vas da obavljate namaz u njegovo vrijeme, približite se sunnetu vašeg Vjerovjesnika i više od toga.

Mojim sinovima, unucima i omladincima islama…

Omladino ovog ummeta, vama muškarcima, pozivam vas da spoznate i istinski shvatite značenje odgovornosti, da snažno i izdržljivo podnosite životne poteškoće, da se prođete žaljenja i kuknjave, a da se okrenete Uzvišenom Allahu, da Ga molite za oprost grijeha, pa će vam On obilnu nafaku pružiti. Pozivam vas da uvažavate i poštujete starije, a prema mlađima budete milostivi. Od vas, moji sinovi i unučadi, tražim od vas da ne gubite vrijeme na slušanju i gledanju muzike i muzičkih kanala, da zaboravite riječi koje vode strastima, već ih zamijenite riječima rada, djelovanja i zikra. Molim vas, nemojte se zauzimati muzikom i muzičkim instrumentima, niti slijeđenjem strasti.

Mojim kćerkama i unukama, djevojkama islama…

Kćeri moje i unuke moje, Allahom vas zaklinjem, čuvajte vaš istinski hidžab. Kćeri moje, tako vam Allaha, čuvajte vašu vjeru i slijedite vašeg Poslanika, s.a.v.s. Ugledajte se na vaše majke, Hatidžu, r.a., Aišu, r.a., neka one budu svjetiljke vaših života! Čuvajte se, čuvajte se da pogledi muškaraca ne budu oštrice noževa koje paraju vaše tijelo!

Svima onima koji su me znali i voljeli…

Tražim od vas da se pripremite za ono što dolazi, pripremite se vjerom i znanjem, pripremite se pronicljivošću i mudrošću. Učite se životu pod okupacijom i tiranijom, učite se životu bez električne energije. U nekoliko dana nastojite sebe priviknuti da živite u teškim i nemilosrdnim okolnostima. Pokušajte pronaći načina da se zaštitite i isplanirate svoju budućnost. Držite se vaše vjere, ne zanemarujte uzroke, a u Allaha se pouzdajte!”

Šehid Ahmed Jasin je uputio i pismo vođama arapskih zemalja, u kojem je kazao:

„Nema sumnje da, kada god su Arapi bili dostojanstveni i na vrhuncu moći, i islam je bio dostojanstven. Ako na išta ova izreka upućuje, to je odgovornost i emanet kojeg nosite vi, Allah vas uputio i sačuvao. Uzvišeni Allah vas je zadužio da vodite računa o sadašnjosti i budućnosti ummeta, a Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: „Uzvišeni Allah će pitati svakog onoga koga je nečim zadužio da li se o tome čime ga je On zadužio brinuo ili ga je upropastio.“ Zato, bojte se Allaha zbog ovog ummeta koga su Allahovi i njegovi neprijatelji napali zajedničkim snagama.“

Šejh Ahmed Jasin je neposredno pred svoju pogibiju poslao pismo Arapskom vrhu, čije zasjedanje je bilo zakazano za 28., mart 2004. godine, šest dana nakon njegove pogibije. U pismu je ukazao na osnovne smjernice arapske politike koje bi trebale biti suština arapskog odnosa prema problemu Palestine. Nažalost, skoro da nije došlo ni do kakvih promjena u odnosu arapskog političkog vrha prema Palestini, a problemi na koje je šehid Ahmed Jasin ukazao prije 10 godina postoje i danas. On je u pismu istakao:

„Prvo: Palestina je arapsko-islamska zemlja koju su oružjem uzurpirali cionisti i koja se jedino oružjem i može osloboditi. Ta zemlja je islamski vakuf i nije dozvoljeno odustati od nje ni koliko za jedan pedalj, pa makar sada i ne imali snage da je oslobodimo.

Drugo: Borba u Palestini je legalno pravo palestinskog naroda, to je stroga obaveza svakom muslimanu i muslimanki, iako neprijatelji Allahove vjere to pokušavaju okarakterisati kao terorizam. Taj veliki zulum, tu silnu nepravdu odbacuje naš palestinski narod, koji neumorno bdi na njenim granicama, ali to odbijaju i odbacuju i svi arapski i islamski narodi širom svijeta, te očekujemo od arapskog vrha da jasno i nedvosmisleno pruži pomoć i podršku našem palestinskom narodu.

Treće: ovaj naš narod, koji je silom prilika prinuđen da se bori i brani, kome je nametnut rat i stradanje zaslužuje da bude pomognut na sve moguće načine. Palestini je potrebna ekonomska pomoć, jer su cionisti porušili i uništili sve ono što je palestinskom narodu osiguravalo pristojan život. Palestinskom narodu je potrebna i vojna pomoć, sigurnosna, medijska, logistička, diplomatska i sve druge koje su nužne u nastavku borbe koju vodi.

Četvrto: Pozivamo vas da prekinete sve odnose sa ovim neprijateljom, da zatvorite njihove ambasade, konzulate, trgovinske biroe, da sprovedete potpuni arapsko-islamski bojkot i da sa njima prekinete svaku komunikaciju i saradnju.

Peto: Ummet posjeduje snagu i mogućnosti kojima se može suprotstaviti neprijatelju i postaviti crvenu liniju preko koje se neprijatelj ne bi smio usuditi preći. Smatram da je sada nastupilo vrijeme da ummet počne djelovati po kur’anskom principu: I svi se čvrsto Allahovog užeta držite i nikako se ne razjedinjujte. (Ali Imran, 103) Tako bi postali snaga u vremenu razdora i interesnih grupa: Oni koji ne vjeruju, prisni su prijatelji jedni drugima, ako i vi tako ne postupite, na Zemlji će se nered i smutnja velika proširiti. (El-Enfal, 73)

Šesto: Mesdžidu-l-Aksa vas poziva, cionisti su joj potkopali temelje, a koga ova džamija, nakon Allaha, ima do vas?!

Sedmo: Pozivam vas da pružite svu moguću pomoć bratskom Iraku da se oslobodi američke okupacije, jer je pomoć Iraku i iračkom narodu pomoć Palestini i palestinskom narodu.

Ekselencije…

Ovo sam vas želio posavjetovati, a Allahov Poslanik, s.a.v.s., je kazao da je vjera savjet. Molim Allaha da ujedini vaše riječi i stavove na putu pomaganja Njegove vjere, da vas ujedini na onome što je dobro za ovaj ummet i njegov napredak.

Vaš brat, Ahmed Jasin,osnivač Pokreta islamskog otpora (Hammas)

Gazza, Palestina

“Arapi, zar ne vidite vaše stanje!? Ja sam, zaista, jedan oronuli starac. Svojim mrtvim rukama ne mogu podići niti pero, niti oružje.

Nisam neki govornik koji, svojim glasom pokreće ljude. Ne mogu otići bilo kome niti uraditi bilo šta dok me drugi tome ne povedu i ne pomognu mi. Moja kosa je osijedila a ja sam već pri kraju života, bolesti i iskušenja kroz koja sam prolazio su me iscrpila i oduzela mi snagu.

Sve što imam je želja da oni poput mene, koji na svojim plećima nose ono što se i očituje na njihovim tijelim, progovore o slabosti i nemoći Arapa.

Ovako ste obični nemoćni, ćutljivci ili mrtvi stradalnici. Zar vam srca ne zatrepere pred prizorima bolne tragedije koja nas je zadesila.

Nema ljudi koji dižu svoj glas iz srdžbe radi Allaha i zbog časti ummeta. Nema ljudi koji bi krenuli protiv Allahovih neprijatelja koji protiv nas vode krvavi međunarodni rat.

Čak, od nas časnih i poniženih branitelja prave ratne zločince i teroriste, dogovarajući se da nas unište.

Zar se ovaj ummet ne stidi sam sebe dok se probada ka samom svom pročelju. Zar se ne stide zemlje ovog ummeta dok obaraju oči pred cionističkim zločincima i međunarodnim saveznicima, ne obazirući se na nas, ne potirući naše suze i olakšavajući teret na našim plećima?

Zar se islamske organizacije, njihove snage, njihova udruženja, njihove partije i njihovi članovi neće istinski rasditi radi Allaha? Pa da svi zajedno izađu na skupove kličući: O Allahu, zaliječi našu nemoć, smiluj se našoj slabosti… i pomozi Tvoje robove mu´mine…

Zar ne posjedujete to – da makar za nas dove upućujete!? Uskoro ćete slušati o velikim borbama među nama. Jer mi tada nećemo biti nista drugo do oni koji pružaju otpor, a na našim čelima zapisano da smo umrli ponosno stojeći, hrabro koračajući naprijed a ne bježeći.

Sa nama umiru naša djeca, naše žene, naši starci i naša omladina. Mi smo od njih napravili gorivo za ovaj nepokretni i apatični ummet. Ne očekujte od nas da se predamo ili podignemo bijelu zastavu! Jer mi smo naučili da nam je, svakako, umrijeti pa makar tako i uradili. Zato, ostavite nas da umremo ponosom mudžahida!

Ako hoćete budite sa nama onoliko koliko možete. Našu odmazdu mora o vrat okačiti svaki od vas. Na vama je, ujedno, da gledate našu smrt i da molite Allaha da nam se smiluje.

Naša utjeha je u tome da će Allah kazniti svakom onom ko pronevjeri emanet koji mu je dat.

Molimo vas, ne budite protiv nas! Tako vam Allaha, o vi vođe našeg ummeta i vi narodi našeg ummeta, ne budite protiv nas!

Allahu!

Tebi se žalimo…

Tebi se žalimo…

Tebi se žalimo…

Tebi se žalimo na slabost naše snage i našu nemoć.

Tebi se žalimo na to što nememo uticaj na ljude.

O, Najmilostiviji, Ti si Gospodar potlačenih!Ti si naš Gospodar.

Kome nas prepuštaš? Dalekom koji nas zanemaruje ili neprijatelju kome si vlast nad nama dao?

Allahu!

Tebi se žalimo zbog:

krvi koja je prolivena…

časti koja je pogažena…

svetinja koje su iznevjerene…

djece koja su jetimi ostala…

žena koje su hudovice ostale…

majki koje plaču…

kuća koje su porušene…

njiva koje su uništene…

Tebi se žalimo rascijepljenošću našeg bića, rastrojenošću naše skupine, razdvojenošću naših puteva, i naših konstantnih razilaženja.

Tebi se žalimo slabošću našeg naroda, nemoći našeg ummeta oko nas i prevlasti našeg neprijatelja!”

Autor: Ahmed Jasin

Pripremio: Semir Rebronja

IslamBosna.ba
Izvor:akos.ba