Skupina koju će obasjavati svjetlo u tami Sudnjeg dana
Često primijetimo kako bježimo od razmišljanja o strašnim prizorima Sudnjeg dana, opisanih kroz Kur’an i hadis. Duši ne bude nimalo jednostavno kada pomisli da će planine poput raščupane vune biti, zemlja izbaciti što je ukopano u njenu dubinu, a Sunce se približiti koliko jedan pedalj. Nezamisliv je prizor sudara nebesa i zemlje od čije žestine će se zdrobiti u komadiće, a nebo će se razdvojiti i labavo postati. Ljudi će stati pred Gospodara svega i čekati presudu. U kuću vječnog uživanja ili u kuću vječne patnje. Tama, vrelina i tjeskoba. Još veća jeza obuzme tijelo kada pomislimo da će sve stvoreno dobiti sposobnost govora, pa svjedočiti za nas ili protiv nas. Ništa skriveno neće ostati. Strašno i jezivo.
Posebna skupina ljudi će toga dana imati svjetlo koje će im obasjavati ove teške trenutke. Kako je lijepa sama pomisao na njih. Oni će biti smireni, sigurni i zaštićeni, jer njima ovo nije prvi put da pred Gospodarom stoje. Dugo godina predhodnog života, oni su isto ovako stajali, imanom i smirenošću se opskrbili da imaju za ovaj dan. “Rob ima dva stajanja, ako uspije na prvom, uspjet će i na drugom. Prvo stajanje je stajanje na namazu na dunjaluku, a drugo stajanje je stajanje na Sudnjem danu.” (Ibn Qajjim)
Spremali su poputbinu za ove trenutke, kao čovjek koji sprema kofere za daleko putovanje, pa stavi sve što mu drugi kažu da je za tog puta potrebno. Slijedili su uputstvo Poslanika alejhisselam i spremili ono najvažnije, zato oni, u masi drugih koji se guše u tami, sijaju.
“Ko bude sačuvao svoj namaz – bit će mu svjetlo, dokaz i spas na Sudnjem danu.” (Sahih)
Znali su da je namaz glavni, prvi i osnovni ibadet muslimana. Strogo naređena obaveza. Dug Allahu do kraja života. Obavljanje namaza ne prestaje ni u bolesti, ni na putovanju, ni u ratu, zarobljeništvu i sličnim stanjima, uz olakšice.
„O vjernici, namaz obavljajte i Gospodaru svome se klanjajte, i dobra djela činite da biste postigli ono što želite.“ (EI-Hadždž, 77.)
Znali su da je namaz ono što razdvaja vjernika i nevjernika. Bili su svjesni da ostavljanje namaza unosi tamu u srca i čini lica zauvijek crnim. Sve što bi se više ljudi, od njegove obaveze, udaljavali, crnilo i smetenost se sve povećavala, pa su poput postali slijepca koji noću izađe sam da šeta. Svakog časa bliži mu se propast.
“A onaj ko se okrene od opomene Moje, taj će tjeskobnim životom živjeti, a na Sudnjem danu ćemo ga oživjeti slijepog.” (Ta-ha,124)
Spašena skupina nije želju za džennetom ostavljala samo na jeziku, nego se spremala za njega, hrlila svakom i najmanjem tračku nade koji vodi ka vječnom uživanju, a bježala od svega što je nagovještavalo drugi smjer i propast. Prateći Kur’anske smjernice tačno je imala razrađenu kartu ka oba smjera.
“Šta vas je u Sekar (džehennem) dovelo? ‘Nismo’, reći će, bili od onih koji si klanjali…” (El-Muddessir,42,43)
Oni su pomno pratili smjernice ka spasu, pa su, još na dunjaluku, saprali crnilo grijeha, otklonili veo tame koji su grijesi donosili. Zato spremni i čisti dođoše pred Gospodara noseći kandilje svjetlosti.
„Šta mislite kada bi pred vratima nekog od vas bila rijeka u kojoj bi se on kupao svaki dan pet puta; šta kažeš, da li bi to kupanje ostavilo na njemu što god od njegove prljavštine? Neće ostaviti nikakvu njegovu prljavštinu, rekoše prisutni. Tako je i sa pet dnevnih namaza sa kojima Allah briše manje grijehe.“ (Buhari)
Prije svakog putovanja, pažljivo pogledamo mapu puta, u želji da izbjegnemo bespotrebno lutanje. Danima prije, pišemo plan puta i listu potrebnih stvari. Kofere napunimo svim i svačim. Sve za bezbjedno putovanje i siguran cilj. Ako je naše željeno odredište džennet, pratimo putokaze do našeg cilja. Opskrbimo se svim potrebnim za bezbjedan put. Mapa puta, jasni putokazi su pred nama. Pratimo smjernice i stići ćemo, uz Allahovu pomoć, jer za tamu nosimo izvor svjetlosti.
Izvor:n-um.com
