RUKJA DJECI ZBOG “IGRICA”

Na žalost je sve veći broj djece ispod 11 godina koja zbog prečestog igranja “igrica” na mobitelima ili preko tv ekrana postaju ovisnici i žrtva džinskih nasrtaja.

U suštini se djeci ispod 11 godina ne uči rukja, osim ako postoje vidljivi znaci džinskog djelovanja unutar dječijeg tijela; rukja se uči roditeljima djeteta, najčešće majci.
Video i igrice na mobitelima su produkti bogatih svjetskih tvrtki i višečlanih timova sastavljenih od desetina inžinjera koji pola života studiraju sa ciljem da bi konstruisali koplikovane igrice koje uništavaju male, nevine, naivne i nespremne dječije mozgove i glave, koje su tek nedavno naučile čitati i pisati, pune ih sa smećem, napetošću, agresijom, srdžbom, ljutnjom, sikiracijom, ratom, disharmonijom i bolešću, stvarajući ovisnike već od doba pempasa pa do prvih školskih dana ili godina.
Ovakva djeca gube socijalnu povezanost, toleranciju, respekt prema vršnjacima i prema starijima, prema roditeljima, učiteljima itd., i iako su inteligentna, ova djeca loše uče u školi, loše pamte, nemaju potrebnu koncentraciju, gube realnost, budu ili hiperaktivna ili se povlače u samoću, začahure se u svoj svijet, postaju žrtva džinskih utjecaja i ne prepoznaju ličnu odgovornost niti izvršavaju povjerene im zadatke.

Ponudimo djeci zanimanje napolju koje zahtijeva fizičku spremnost pa čak i napor u sprezi sa odgajanjem u Islamu, neka uče Kur’an ili makar kraće Sure, to ih smiruje, otklanja agresivnost i depresije a ne da žive u fantazijama video, mobitelskih i internet igrica.
Samo u dva protekla dana sam zapanjeno razgovarao sa džinima iz tri djeteta ispod 11 godina, koji su koristili njihove ruke i govorni sklop da bi objasnili kada i kako su unišli u njihova tijela i na koji način ih napadaju te na koje mjesto u tijelu placiraju bolest.

Da Allah popravi naše stanje. Amin.
Fuad Abdullah Seferagic