ZAR HOĆEŠ DA ME ZAKINEŠ, ALLAHOV POSLANIČE?

Otac Džabira ibn Abdullaha, r.a., velikog ashaba, poginuo je u bici na Uhudu i iza sebe je ostavio devet kcerki za koje se nije imao niko brinuti osim Dzabira. Takodjer je ostavio i veliki dug na plecima ovog mladica koji je bio u cvijetu svoje mladosti. Zato je Dzabir uvijek bio zamisljen, zaokupljen brigom o svojoj vjeri i sestarama, a oni kojima je dugovao trazili su ga ujutru i navecer. Dzabir je krenuo sa Poslanikom, s.a.w.s., u pohod na Zatur-rika’. Zbog svoje neimastine nije mogao kupiti snaznu devu, pa je isao na iscrpljenoj i slaboj devi, koja se jedva kretala. Ljudi su ga prestizali i on je ostao na zacelju povorke.

Poslanik, s.a.w.s., koji je isao na zacelju vojske, sustize Dzabira, kojeg je njegova deva nosila gotovo puzuci, pa ga upita: “Sta je s tobom, Dzabire?” On odgovori: “Allahov Poslanice, usporila me ova moja deva.” Poslanik, s.a.w.s., mu rece: “Natjeraj je da klekne.” Dzabir to ucini. Onda i Poslanik, s.a.w.s., natjera svoju devu da klekne, pa rece: “Daj mi svoj stap!”, ili je rekao: “Otkini mi granu sa drveta!” Dzabir mu dodade stap.

Deva je sjedila na zemlji iscrpljena i klonula, a Poslanik, s.a.w.s., joj pridje i blago je udari. Deva ustade i krenu puna zivosti. Dzabir se uhvati za nju i uzjaha je. Isao je pokraj Poslanika, s.a.w.s., radostan. Njegova deva je zivnula i zurila je naprijed. Poslanik, s.a.w.s., se okrenuo prema Dzabiru i htio da razgovara sa njim. Kakve je to teme izabrao Poslanik, s.a.w.s., da ih zapocne sa Dzabirom? Dzabir je bio mladic, a zelje mladica, uglavnom, kruze oko zenidbe i trazenja opskrbe. Poslanik, s.a.w.s., rece: “Dzabire, jesi li se ozenio?” “Da”, odgovori Dzabir.

“Djevojkom ili zenom koja je bila udavana?”, upita Poslanik, s.a.w.s.. “Zenom koja je bila udavana”, odgovori on. Poslanik, s.a.w.s., se zacudio kako se mladic koji se prvi put zeni ozenio zenom koja je bila udavana, pa ga upita: ” Zasto nisi ozenio djevojku, pa da se s njom zabavljas, kao i ona s tobom?” Dzabir odgovori: “Allahov Poslanice, moj otac je poginuo na Uhudu i ostavio je devet kcerki za koje se nema ko drugi brinuti osim mene. Nisam zelio da se ozenim djevojkom poput njih, pa da se medju njima cesto desavaju razmirice. Ozenio sam se zenom koja je starija od njih da im bude poput majke.” Ovo je znacenje njegovih rijeci. Poslanik, s.a.w.s., je vidio da je pred njim mladic koji je zrtvovao svoje licno zadovoljstvo radi svojih sestara, pa je htio da se nasali sa njim rijecima prikladnim za mladica. Rece mu: “Mozda cemo se, kada se priblizimo Medini, odmoriti u Siraru, a tvoja supruga ce cuti za nas dolazak, i prostrijeti ti jastuke”, tj. iako si se ozenio udavanom zenom, ona je jos uvijek nevjesta, radovat ce ti se kad dodjes, prostrijeti svoju postelju i poredati jastuke na njoj. Dzabir se sjetio u kakvom siromastvu zivi sa svojim sestrama, pa rece: “Jastuke? Tako mi Allaha, Allahov Poslanice, mi nemamo jastuke.” Poslanik, s.a.w.s., rece: “Imat cete jastuke ako Bog da.”Zatim su nastavili dalje. Poslanik, s.a.w.s., je htio dati Dzabiru nesto imetka, pa se okrenu prema njemu i rece: “Dzabire!” “Odazivam ti se Allahov Poslanice”, odgovori on. “Hoces li mi prodati svoju devu?” upita Poslanik, s.a.w.s.. Dzabir razmisli i vidje da mu je deva sav kapital.

To mu je bila kad je bila slaba i iscrpljena, a pogotov nakon sto je postala snazna i cvrsta. Medjutim, vidio je da nema prostora za odbijanje Poslanikovog, s.a.w.s., zahtjeva, pa rece: “Reci, Allahov Poslanice, koliko dajes?” Poslanik, s.a.w.s., rece: “Dirhem.” Dzabir rece: “Dirhem?! Zar hoces da me zakines, Allahov Poslanice?” Poslanik, s.a.w.s., rece: “Dva dirhema.” “Ne, zakinuo bi me, Allahov Poslanice”, rece Dzabir. Tako su oni nastavili povecavati njenu cijenu, sve dok nisu stigli do cetrdeset dirhema, oka zlata. Dzabir rece: “Ali uz uslov da ostanem na njoj sve dok ne stignemo u Medinu.” Poslanik, s.a.w.s., rece: “Uredu.” Kada su stigli u Medinu, Dzabir je otisao svojoj kuci, skinuo svoje stvari sa deve i otisao da klanja sa Poslanikom, s.a.w.s., a devu je svezao kod dzamije. Kada je Poslanik, s.a.w.s., izasao, Dzabir mu rece: “Allahov Poslanice, ovo je tvoja deva.” Poslanik, s.a.w.s., rece: “O Bilale, daj Dzabiru cetrdeset dirhema i dodaj jos”, sto Bilal i ucini. Dzabir ponese taj novac i poce ga prebirati svojim rukama, razmisljajuci o svojoj situaciji. Sta da uradi sa ovim novcem? Hoce li njime kupiti devu, ili ce kupiti stvari koje su mu potrebne za kucu, ili…

Iznenada se Poslanik, s.a.w.s., okrneuo Bilalu i rekao: “Bilale, uzmi devu i daj je Dzabiru.” Bilal je uzeo povodac deve i poveo je Dzabiru. Kada mu je doveo devu, Dzabir se zacudio. Da li je to trgovina raskinuta? Bilal rece: “Uzmi devu, Dzabire.” Dzabir upita: “Sta se desilo?”, a Bilal odgovori: “Allahov poslanik, s.a.w.s., mi je naredio da ti dam devu i novac.” Dzabir je otisao Poslaniku, s.a.w.s., i pitao ga o tome, rekavsi: “Zar ne zelis devu?” Poslanik, s.a.w.s., rece: “Zar smatras da sam se cjenkao s tobom kako bih uzeo tvoju devu?” tj. nisam trazio od tebe da spustis cijenu kako bih kupio devu, vec da procijenim koliko cu ti dati novca da te pomognem u tvojim potrebama. Kako je samo velicastven ovaj ahlak! Odabirao je govor koji je odgovarao mladicu, a zatim je, kada je htio da mu ucini dobro i udijeli mu sadaku, obavio to s ljubaznoscu u uljudnoscu.

Izvor: sebil