PROČITAJTE ZAŠTO OVAJ ČOVJEK NA SAMRTI NIJE MOGAO IZGOVORITI LA ILAHE ILLALLAH!

Pročitajte zašto ovaj čovjek na samrti nije mogao izgovoriti LA ILAHE ILLALLAH!
Neki dan mi priča ahbab kako mu je amidža preselio njemu na rukama. Bolestan je bio i očekivali su smrt, u nekim 60-im godinama života. Osjetio je kako mu prsti hlade i kako se duša sprema za izlazak. Ahbab je počeo tiho učiti šehadet, ne bi l’ sa tim svjedočenjem duša izašla, ali osim jaukova ništa nije kazao. I njegova djeca oko njega su, u strahu i prateći ovog mog ahbaba, pokušali izgovoriti šehadet, ne bi l’ babu podstakli, ali ni oni ga nisu mogli izgovoriti! Oni, mladi, pravi-zdravi, nisu umjeli kazati LA ILAHE ILLALLAH! Zašto? Ahbab mi kaže da amidža nikad u džamiju nije ušao, pa ni na bajram. Život se svodio na: zaradi, popij i potroši. A djeca žive životom stilom: ja imam to, to sam uspio, kupio, sredio, napravio; dok se Allah ne spominje u njihovoj priči i životu. Pa kako da Ga spomenu kad bude najpotrebnije? Zato znaj da je najvrednije što imaš vjera u Allaha! Šta god da deveraš sada, znaj da imaš nešto puno bitnije od tog devera – Allaha! A ako nemaš Allaha u životu, to je veći problem od toga što te muči sad! Znaj za Njega danas, da bi ti On bio na umu kada prema Njemu kreneš.(Ammar Bašić

Šaptaji Ljubavi (Bismillah)