Vidjevši na meni strah, ljudi su nabrzinu zakopali umrlog i napustili mezarje

Šejh el-Kahtani ispričao je i ovo: “Pošto smo jednog dana završili s pokopom jednog čovjeka, pozvali su me neki ljudi da im pomognem oko pokopa njihovog umrlog, jer oni, objasnili su, nisu tome vični. Ušao sam u kabur s još dvojicom ljudi te smo prihvatili umrlog i okrenuli ga prema kibli. Nakon što sam odvezao kefine, glava umrlog okrenula se…

ustranu, nije ostala u pravcu kible. Okrenuo sam njegovu glavu, ali su se zatim otvorile njegove oči, a na nos je potekla gusta krv. Nedugo zatim njegova se glava opet okrenula. Osim mene, to su vidjeli još neki ljudi. Prepao sam se i pobjegao iz mezara. Vidjevši na meni strah, ljudi su nabrzinu zakopali umrlog i napustili mezarje. Tog sam čovjeka usnio 7–8 puta i nisam ga mogao zaboraviti, pa sam otišao na umru i u Meki boravio dvije sedmice. Tek tad sam postigao duševni mir.”