Dva oka koja džehennemska vatra neće dotaći

Piše: šejh Muhamed el-Gazali / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Islam je vjera istine i snage (moći). Muslimanski vojnik napušta svoj dom, gdje živi u miru i sigurnosti, i odlazi na bojno polje, gdje nosi terete i rizike koji zahtijevaju izuzetnu hrabrost i novu odlučnost. Islam cijeni ovaj trud i ove teškoće onako kako zaslužuju, a Uzvišeni Allah im je garantirao višestruku nagradu.

Na bojnom polju pušu vjetrovi i bijesne silovite oluje, a oblaci prašine skupljaju se na licima i odjeći mudžahida. Allah ne zaboravlja sve ovo iskrenom i strpljivom mudžahidu.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Neće se spojiti prašina na Allahovom putu i džehennemski dim.” (Et-Tirmizi)

Zatim: ”Nema ni jednog čovjeka čije lice bude uprašeno na Allahovom putu, a da ga Allah neće sačuvati džehennemskog dima na Sudnjem danu, i nema ni jednog čovjeka čije se noge upraše na Allahovom putu, a da Allah neće učiniti njegove noge sigurnim od vatre na Sudnjem danu.” (Et-Taberani)

A kada noć razastre svoje tmine, raspoređuju se mudžahidi koji će čuvati vojni logor i nadgledati neprijatelje. Budnost mudžahida, bdijenje nad životima svoje braće, njegova pažnja na svaki pokret i otkrivanje svake sumnjive situacije, oblik je ibadeta koji je vrjedniji od dobrovoljnog posta i dobrovoljnog namaza, iako su i to ibadeti i dobro djelo koje je za vjernika pohranjeno kod Allaha, kako se navodi u hadisu: ”Dva oka džehennemska vatra neće dostići: oko koje je plakalo zbog straha od Allaha i oko koje je stražarilo na Allahovom putu.” (Et-Tirmizi)

Vojnik na bojnom polju je izložen smrti, upada u teške situacije, suočava se s teškim krizama, u njemu se ponekad budi osjećaj tjeskobe, plaši se nekad za sebe a nekad za one s njim, i to nije čudo za nekoga ko se svaki čas suočava sa smrću. Ali nagrada za ovu uznemirujuću emociju nikada neće biti izgubljena kod Allaha.

Život mudžahida na bojnom polju nije lahak i lagodan život kakav poznajemo. Umor je sastavni dio njegovog života. On mora čekati da se ispune njegove potrebe i mora trpiti glad i žeđ dugo vremena, puno putovati i biti spreman na razna iznenađenja i uznemiravanja. Međutim, ništa od ovoga ne smije spriječiti vjernika da napusti džihad, niti da odgodi obavljanje dužnosti koja mu je propisana, kao što se navodi u ajetu: ”Nije trebalo da stanovnici Medine ni beduini u njenoj blizini iza Allahova Poslanika izostanu i da svoj život njegovu životu pretpostave jer njih neće zadesiti ni žeđ, ni umor, ni glad na Allahovu putu, niti će stupiti na neko mjesto koje će nevjernike naljutiti, niti će ikakvu nevolju od neprijatelja pretrpjeti, a da im to sve neće kao dobro djelo upisano biti – Allah zaista neće dopustiti da propadne nagrada onima koji čine dobro – i neće dati nikakav prilog, ni mali ni veliki, niti će ikakvu dolinu prevaliti, a da im to neće zapisano biti, da bi ih Allah nagradio za djela njihova nagradom ljepšom od one koju su zaslužili.” (Et-Tevba, 120.-121.)

Gubici, borbe i ranjavanja uobičajeni su u ratu, pa ih se ne trebamo plašiti niti povlačiti pod njihovim teretom. Ono što nas zadesi od svega ovoga je svjedok s kojim ćemo sresti Allaha, ozarena lica i radosne duše, kao što je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ”Ko zadobije ranu na Allahovom putu ili neku povredu, ona će doći na Sudnji dan obilnija nego što je bila, krv iz rane bit će boje šafrana, a njen miris će biti poput mirisa miska.” (Ebu Davud, Ahmed, Et-Tirmizi, En-Nesai)

U vrijeme kada će protiv nevjernika svjedočiti njihovi udovi o grijesima koje su počinili, rane mudžahida će biti jasan dokaz onoga što su podnijeli u ime Allaha, boreći se na Allahovom putu.

Islam ne prouzrokuje rat, već mu pribjegava. On poziva na odlučnost, mobilizira napore i iscrpljuje posljednje atome snage kod vjernika, da sebi utre put i ukloni prepreke sa svog puta. Stoga Uzvišeni Allah kaže Svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: ”Zato se bori na Allahovom putu, pa makar sâm bio, a podstiči i vjernike; Allah će zaustaviti silu onih koji ne vjeruju, Allah je jači i kazne Njegove su strožije.” (En-Nisa’, 84.)

Nije onda čudo što Allah cijelo vrijeme džihada čini nizom dobrih djela za njegovog izvršioca kako bi muslimani naučili da se bore da visoko podignu svoju zastavu i ojačaju svoju poziciju, i da im život bude u znaku spremnosti i pripravnosti, a spremnost i pripravnost traju dok traju noć i dan. I muslimani ne smiju škrtariti u dijeljenju imetka na Allahovom putu, u ulaganju truda, u odricanju i žrtvovanju. Jer, sve dragocjeno što se žrtvuje radi potvrđivanja i uzdizanja istine je beznačajno.
Izvor:saff.ba