Zahvalnost Allahu kroz prizmu sure El-Adijat

Jedno od imena Uzvišenog Allaha jeste Eš-Šekur – Zahvalni, Onaj koji mnogo zahvaljuje. Zahvaljuje se Svojim robovima, i za malo, On nagrađuje mnogo. Za malo ibadeta i dobrih djela na ovom prolaznom svijetu koje vjernik čini, kao nagradu dobiva vječni Džennet, sreću i zadovoljstvo. To može samo Onaj koji posjeduje sve riznice, Apsolutni Vladar i Stvoritelj, Onaj čija je milost obuhvatila prostranstva Zemlje i nebesa.

Zahvalnost se ogleda u djelima udova, govoru i srcu. Ibn Kajjim, rahimehullah, rekao je: “Zahvalnost se ogleda u priznanju Allahovih blagodati jezikom i srcem, te ljubavi i pokornosti udova tijela.” (Medaridžus-salikin, 2/244)

U suri El-Adijat, Allah, dželle šanuhu, kaže: “Tako Mi onih koji dahćući jure, pa varnice vrcaju, i zorom napadaju, i dižu tada prašinu, pa u njoj u gomilu upadaju.” (El-Adijat, 1–5)

Zašto se Allah, dželle šanuhu, u ovoj časnoj suri zaklinje baš konjima, njihovim dahtanjem, varnicama njihovih kopita, prašinom koju dižu?

Konj je plemenita životinja, iznad svega vjerna i poslušna svom vlasniku koji vodi brigu o njoj, hrani je i pazi.

Zatim Allah, dželle šanuhu, spominje čovjeka koji je nezahvalan svome Gospodaru: “Čovjek je, zaista, Gospodaru svome nezahvalan” (El-Adijat, 6 ). Nezahvalnost je u prirodi ljudi, osim onih kojima se Uzvišeni Allah smiluje i ukaže im na Pravi put.

Ako usporedimo prve generacije muslimana i nas danas, uvidjet ćemo da su oni veoma skromno živjeli, ali to ih nije spriječilo da budu zahvalni Allahu, dželle šanuhu, na blagodatima. Oni su ispravno razumjeli riječi Allaha, dželle šanuhu, u kojima kaže: “A ko je zahvalan, u svoju je korist zahvalan, a ko je nezahvalan, pa Gospodar moj je neovisan i plemenit.” (En-Neml, 40)

Ove riječi Uzvišenog praktično su primjenjivali u svojim životima, pokazujući svima nama kako se Kur’an praktično živi. Praktičan primjer zahvalnosti pokazao nam je i naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, koji je toliko klanjao i u namazu noći provodio da su mu njegove plemenite noge oticale. Mugira, radijallahu anhu, rekao je: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, na nogama je noću stajao, da bi se Allahu molio, toliko da su mu cjevanice oticale. Neko mu je to spomenuo, a on je uzvratio: ‘Pa zar da ne budem zahvalan rob?’” (Buhari)

Zahvalnost Allahu, dželle šanuhu, vodi ka povećanju blagodati, jer odnos i veza između Allaha, dželle šanuhu, i Njegovih robova su uzajami: “Sjećajte se vi Mene, i Ja ću se vas sjetiti, i zahvaljujte Mi, i na blagodatima Mojim nemojte neblagodarni biti” (El-Bekara, 151); “O vjernici, ako pomognete Allaha, i On će vama pomoći.” (Muhammed, 7)

Zahvalnost mora biti naš prvi korak prema Gospodaru. Kada mi prvi napravimo korak zahvalnosti prema Allahu, dželle šanuhu, On će, doista, Svoje obećanje ispuniti i povećati Svoje blagodati prema nama. Uzvišeni Allah kaže: “I kada je Gospodar vaš objavio: ‘Ako budete zahvalni, Ja ću vam, zacijelo, još više dati, budete li nezahvalni, kazna Moja doista će stroga biti.’” (Ibrahim, 7) Kao što je zahvalnost uzrok povećanja blagodati, tako je nezahvalnost uzrok Allahove srdžbe i kazne.

Nijedno djelo, ma koliko sitno i beznačajno bilo, ne treba smatrati kod Allaha, dželle šanuhu, bezvrijednim i beznačajnim. U hadisu od Ebu Zerra, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alehi ve sellem, rekao: “Nemoj prezirati nikakvo dobro djelo, pa makar da sretneš svoga brata nasmijana lica.” (Muslim) Zahvalnost Allahu, dželle šanuhu, na blagodatima jela i pića može uzdići čovjeka na stepen postača i onoga koji je radi Allaha strpljiv. U tom kontekstu prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zaista kada čovjek nešto pojede pa se na tome zahvali, ima nagradu postača i onoga koji je strpljiv.” (Tirmizi, hasen) Dvije riječi: elhamdu lillah – hvala Allahu, izgovorene iz srca, iskreno, s ubjeđenjem da nas Allah opskrbljuje, hrani i obasipa Svojim blagodatima, mogu nas uzdići na visoke stepene.

Nakon ovih ajeta, Allah, dželle šanuhu, obavještava nas o razlogu nezahvalnosti većine ljudi: “…i sam je on toga, doista, svjetan, i on je zato što voli bogatstvo, radiša.” (El-Adijat, 7–8)

Ljubav prema dunjaluku i njegovim ukrasima jedan je od glavnih razloga koji čovjeka odvraćaju od pokornosti Uzvišenom Gospodaru i zahvalnosti.

Kur’an nas obavještava da je život na ovom svijetu u odnosu na ahiret samo igra i zabava. Allah, dželle šanuhu, kaže: “Znajte da život na ovom svijetu nije ništa drugo do, igra, i razonoda, i uljepšavanje, i međusobno hvalisanje i nadmetanje imecima i brojem djece.” (El-Hadid, 20)

Mnogi ljudi su toliko okupirani ovim svijetom, gomilanjem i radom za ovaj svijet, kao da će na njemu vječno ostati, kao da nas je Allah, dželle šanuhu, stvorio za ovaj prolazni svijet, a ne za vječni ahiret. Musliman treba biti bogat, ali to bogatstvo treba biti u njegovoj ruci, a nikako u njegovom srcu. Musliman svojim bogatstvom treba pomagati islam i muslimane, a ne da ga to bogatstvo odvraća od zahvalnosti i sjećanja na Allaha i ahiret. Prenosi se od Amra b. Avfa, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Tako mi Allaha, ja se ne bojim da ćete osiromašiti, ali se bojim ako vam se pruži ovaj svijet (bogatstvo), kao što je bio pružen onima koji su bili prije vas, pa ćete se natjecati (u imecima), kao što su se oni natjecali, i to će vas natjecanje upropastiti, kao što je njih upropastilo.” (Buhari)

Svjesni smo svog boravka na ovom svijetu i životnih potreba koje su neophodne za normalno funkcioniranje, ali to nikako ne znači da trebamo zanemariti svoje duhovne potrebe koje zadovoljavamo istinskim robovanjem i pokoravanjem Allahu, dželle šanuhu, zahvaljujući Mu se na svemu što nam je podario kroz izvršavanje svega naređenog i ostavljanje svega zabranjenog.

Na kraju ove kratke, ali veoma sažete sure, Allah, dželle šanuhu, podsjeća nas na konačni povratak Njemu i da smo mi ovdje samo privremeno. Allah, dželle šanuhu, kaže: “A zar on ne zna da će, kada budu oživljeni oni koji su u grobovima, i kad izađe na vidjelo ono što je u srcima, Gospodar njihov tog Dana sigurno sve znati o njima” (El-Adijat, 9–11). Jučer nisi bio ništa, danas si ljudsko biće koje živi i sutra te opet nema. Jedino od čega ćemo imati koristi nakon napuštanja ovog svijeta jesu dobra djela i zahvalnost Onome koji nas je stvorio. Kada bismo cijeli život nastojali da se zahvalimo samo na blagodati vida Onome koji nam ga je dao nikad, to ne bismo bili u stanju. Neka nam stalno na umu budu riječi Uzvišenog: “Pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete.” (Er-Rahman, 13)

el-asr.com