Kada Mi postane nepokoran onaj ko Me je spoznao, Ja vlast nad njim prepustim onome ko Me nije spoznao

Piše: Abdusamed Nasuf Buaštlić

Uzvišeni Allah objavio je: I protiv njih pripremite koliko god možete snage i konja za boj, da biste time zaplašili Allahove i vaše neprijatelje, i druge osim njih – vi ih ne poznajete, Allah ih zna. Sve što na Allahovu putu potrošite naknađeno će vam biti, neće vam se nepravda učiniti. (El-Enfal, 60.)

Riječ snaga (ar. kuvvet) spomenuta je u Kur’anu 42 puta u 25 sura, u različitim kontekstima. Zanimljivo je da se termin kuvvet (snaga, moć) čak 32 puta spominje u mekanskim surama (tj. surama koje su objavljene u Mekki), dok se u medinskim surama spominje tek deset puta. To samo po sebi upućuje na zaključak da je stanje prvih muslimana u Mekki, na početku poslaničke misije, bilo mnogo teže nego što je bilo nakon njihovog preseljenja i Hidžre u Medinu.

Zbog toga su prvim muslimanima na čelu sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, bile potrebne duhovna i materijalna snaga kao što su im bili potrebni hrana, voda i zrak. Posebno im je bila potrebna duhovna snaga, snaga vjere i ubjeđenja, koja će im pomoći da prebrode sve poteškoće i mnogobrojna iskušenja kojima su bili izloženi od strane nevjernika, ali i da lakše nose emanet koji su preuzeli i odgovornost za prenošenje islamske poslanice.

Zato nije čudo što u tom periodu Allah, dželle šanuhu, objavljuje ajete koji su bili snažna podrška i podsticaj muslimanima da ne pokleknu i da budu iskreni u svojoj vjeri, te da je dobro nauče, shvate i svojski prihvate. U nekim od tih ajeta, a da bi ih ohrabrio, Kur’an navodi primjere prijašnjih Allahovih poslanika, poput Musaa, alejhi selam, i Jahjaa, alejhi selam, koji su emanet vjere nosili besprijekorno i nisu se pokolebali pred naletom iskušenja. Uzvišeni je objavio: ”I Mi mu na pločama napisasmo pouku za sve i objašnjenje za svašta. ”Primi ih svojski (snažno), a narodu svom zapovijedi da se pridržava onoga što je u njima ljepše.” (El-‘Araf, 145.). Zatim: ”O Jahja, prihvati knjigu odlučno!” – a dadosmo mu mudrost još dok je dječak bio.” (Merjem, 12.)

Snaga i moć su Allahova svojstva

I da bi se u srcima prvih muslimanima iman što više učvrstio i da bi odagnali sve sumnje u sigurnu pobjedu Istine, Allah, dželle šanuhu, objavljuje ajete koji govore o Njegovoj Božanskoj snazi i svemoći: ”I kad je došla kazna Naša, Mi smo, milošću Našom, Saliha i vjernike s njim spasili od sramote toga dana – Gospodar tvoj je, uistinu, moćan i silan.” (Hud, 66.)

Uzvišeni Allah podučava muslimane da je el-kuvve (snaga i moć) zapravo jedno od Njegovih svojstava s kojim Ga trebaju veličati i spominjati i da nema nikakve sumnje u Njegovu pomoć vjernicima.

Ono što je također karakteristično za mekanske sure i ajete jeste da se u njima često spominju snaga i moć prijašnjih naroda, i Kur’an, putem tih ajeta, upozorava vjernike da uvijek imaju na umu kako su prijašnji narodi okončali svoj dunjalučki život, a da ne gledaju na njihovu trenutačnu snagu i moć. Jer, i pored toga što su bili moćni, to ih nije spasilo od poraza, propasti i nestanka. To su narodi koji su bili jači od idolopoklonika Mekke i njihovih saveznika, međutim, kada su postali nevjernici i zanijekali Allahove blagodati i porekli poslanike, sami sebi su presudili i ostali su ibret i pouka budućim generacijama do Sudnjeg dana.

Kao da se time želi poručiti, kako tadašnjim, tako i današnjim muslimanima, da ne očajavaju, da se ne boje nasilja i snage nasilnika i imperijalističkih sila i njihovih aspiracija, jer zulum i nepravda kad-tad moraju biti poraženi. Protivnici istine neće biti vječno jaki i nadmoćni, kao što ni muslimani neće biti vječno slabi i potlačeni. Mora doći trenutak kada će sljedbenici dobra i Istine pobijediti i konačno trijumfirati.

Snaga je povezana sa znanjem i moralom

Spomenuti ajeti zapravo znače da je prva generacija muslimana imala neodoljivu potrebu da se u stvarnosti osvjedoči i uvjeri u Allahovu svemoć i pomoć, kako bi se lakše borili protiv zuluma i nepravde. Nema sumnje da takvu potrebu imamo i mi, današnji muslimani, jer se u svakom pogledu nalazimo u nezavidnoj poziciji.

No, za razliku od nas, prve generacije muslimana dobro su shvatile kako se dolazi do snage i kako se ostvaruje Allahova pomoć i podrška, i kada su spoznali put koji vodi do potrebne snage, onda su čvrsto koračali tim putem i nisu ga napuštali.

To potvrđuje njihov život u Medini. I tamo je muslimanima također bila potrebna snaga, ali su je uz Allahovu pomoć i ostvarili. U Medini su oni izgradili svoju državu sa kompletnom infrastrukturom koja ju je učinila respektabilnom državom. Uspostavili su islamsku vlast, osnovali su svoju vojsku, imali su svoje medije, sagradili su džamiju koja je u to vrijeme bila centralna institucija islamske države, itd.

Jednom riječju, ta država sa cjelokupnim svojim sistemom, štitila je i čuvala sva njihova prava i oni su se osjećali slobodno, sigurno i zaštićeno. No, prije toga, oni su svojom duhovnom snagom, snagom istinske vjere, pokazali spremnost da se bore i žrtvuju za vjeru koju su prihvatili i Allah je nakon toga ispunio Svoje obećanje prema njima, shodno ajetu: ”Allah je zapisao: ”Ja i poslanici Moji sigurno ćemo pobijediti!” – Allah je, zaista, moćan i silan.” (El-Mudžadele, 21.)

Izvori snage u islamu

Shodno islamskoj podjeli snage na duhovnu i materijalnu, koje samo ujedinjene daju prave rezultate, i precizno određenog puta kojim se ta snaga stječe, spomenut ćemo neke od glavnih uzroka i izvora snage u islamu.

Iskreno vjerovanje i pouzdanje u Allaha

Prvi i glavni izvor snage je iskrena vjera i pouzdanje u Allaha, kao što se navodi u ajetu: ”One koji budu u Allaha vjerovali i čvrsto se Njegovih propisa pridržavali – On će sigurno u milost Svoju i blagodat uvesti, i pravim putem Sebi uputiti.” (En-Nisa’, 175.)

U ovom ajetu naglasak se stavlja na potpuni oslonac i pouzdanje u Allaha, i svijest da je On uvijek sa nama i da On pomaže Svoje iskrene robove i njihove hairli namjere i projekte, te da ih sigurno nikada neće izdati i ostaviti na cjedilu. Što je taj oslonac snažniji i imanska veza jača, kod vjernika se pojačava ponos, sigurnost i optimizam, jer ma koliko čovjek imao materijalne i fizičke snage, on je sklon pesimizmu i zapadanju u depresiju, te mu je zbog toga neophodan istinski oslonac i duhovna snaga koja će mu učvrstiti samopouzdanje i život učiniti smislenim i sretnim.

Jedinstvo i ostavljanje razilaženja i sektaštva

Mi moramo biti svjesni da je jedino islam izvor našeg ponosa, jedinstva i snage, i ako islamsko jedinstvo izostane, onda će sigurno izostati i snaga koja nam je potrebna da odbranimo naša prava i naše vrijednosti. U tom smislu je i kur’ansko upozorenje: ”Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte! I sjetite se Allahove milosti prema vama kada ste bili jedni drugima neprijatelji, pa je On složio srca vaša i vi ste postali, milošću Njegovom, prijatelji; i bili ste na ivici vatrene jame, pa vas je On nje spasio. Tako vam Allah objašnjava Svoje dokaze, da biste na Pravom putu istrajali.” (Ali Imran, 103.)

Ovo je zapravo oporuka od našeg Gospodara u kojoj nam govori da je izvor naše snage okupljanje oko islamskog programa, jer kad god su muslimani blizu vjere islama i njenih principa, oni su sigurno blizu jedni drugih i to povećava njihovu bratsku ljubav i udaljava ih od razilaženja i međusobnih nesporazuma i podjela.

Dogovaranje

Dogovaranje među muslimanima je jedan od osnovnih izvora snage, što potvrđuje i činjenica da je islam ustanovio i propisao tzv. princip šure koja u muslimanskoj državi ima ulogu posebne institucije.

Kur’an na mnogim mjestima naređuje i podstiče na dogovaranje, a jedan od takvih ajeta svakako je i ajet o Belkisi, kraljici od Sabe, u kojem se navodi: ”O velikaši” – reče ona – ”meni je dostavljeno jedno poštovanja vrijedno pismo od Sulejmana i glasi: ‘U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Ne pravite se većim od mene i dođite da mi se pokorite!’ ”O velikaši” – reče ona – ”savjetujte mi šta treba u ovom slučaju da uradim, ja bez vas ništa neću da odlučim!” (En-Neml, 33.).

Kao da nam Kur’an želi reći: ”Poslušajte primjer jedne kraljice, koja nije bila muslimanka kada je dobila pismo od Sulejmana, alejhi selam, ali i pored toga što je kao kraljica mogla sama odgovoriti na Sulejmanovo, alejhi selam, pismo, tražila je savjet i dogovarala se sa glavešinama na svom dvorcu kako i šta da odgovori na to pismo. Na taj način ona im je dala do znanja da ih poštuje i drži do njihovog mišljenja, a oni su je zbog takvog postupka još više zavoljeli i stali uz nju, tako da su joj s oduševljenjem rekli: ”Šta god ti odlučiš, mi smo uz tebe, i stojimo ti na raspolaganju.”

Maksimalno iskorištavanje prirodnih resursa

Kako god je islam podučio muslimane kako će se opskrbiti duhovnom snagom, on ih podučava da nipošto ne zanemare ni materijalnu snagu, već ih uči i podstiče da budu prvi koji će na ispravan način koristiti i eksploatirati sve prirodne resurse i blagodati koje je Allah stvorio i potčinio čovjeku.

U Kur’anu se zajedno spominju duhovna i materijalna snaga kojom se muslimani moraju ”opasati” ukoliko žele uspostaviti pravdu na Zemlji i ukoliko žele omogućiti svim ljudima normalan i prosperitetan život.

Uzvišeni Allah, objavio je: ”Mi smo poslanike Naše s jasnim dokazima slali i po njima knjige i terezije objavljivali, da bi ljudi pravedno postupali – a gvožđe smo stvorili, u kome je velika snaga i koje ljudima koristi – i da bi Allah ukazao na one koji pomažu vjeru Njegovu i poslanike Njegove kad ga ne vide. Allah je, uistinu, moćan i silan.” (El-Hadid, 25.)

U ovom ajetu je na zadivljujući način izražena aluzija o značaju i povezanosti duhovne snage koja je oličena u Allahovoj Objavi, i materijalne snage koja je oličena u željezu. Nažalost, današnje muslimanske generacije zanemarile su izvore duhovne i materijalne snage, pa su sami sebe doveli u robovski položaj i osudili na poniženje i trpljenje zuluma i nepravde.

Desilo nam se upravo ono što je Allah objavio jednom od Svojih poslanika. Naime, u predaji se navodi: ”Uzvišeni Allah objavio je jednom od Svojih poslanika: ‘Kada Mi postane nepokoran onaj ko Me je spoznao, Ja vlast nad njim prepustim onome ko Me nije spoznao.”’

A kad vlast ima onaj ko ne zna za Allaha i ko Mu nije pokoran, onda je od njega očekivati samo činjenje zuluma, nasilja, zločina i grijeha. Takvi prema svojim protivnicima i neistomišljenicima nemaju milosti ni sažaljenja, u šta smo se mi Bošnjaci itekako uvjerili. Pa, hoćemo li pouku uzeti?!
Izvor:saff.ba