Ljudi koji u propast hrle

Piše: Mr. Osman Smajlović

Zaslužiti ljubav i zadovoljstvo Milostivog Allaha i spasiti se Njegove kazne i srdžbe želja je svakog iskrenog vjernika. Svemilosni Allah u plemenitom Kur’anu podrobno kazuje o djelima kojima se postiže Njegovo zadovoljstvo i o ljudima koje On voli. Ali, isto tako, brojni su ajeti u kojima se govori o ljudima koje Allah ne voli i koji zbog djela koja čine zaslužuju Njegovu kaznu. Naš Gospodar ne voli ohole, one koji prelaze granice dozvoljenog, smutljivce, nevjernike, vjerolomnike, izdajice, nepravednike, hvalisavce, one koji mnogo griješe, rasipnike, one koji o nepravdi glasno govore i obijesne.

Svaki musliman, vjernik, treba da se udalji od svega onoga što Uzvišeni ne voli i čime nije zadovoljan. Ponekad, u trenucima slabosti, može se dogoditi da se približi djelima koja Uzvišeni ne voli, ali tada treba da se prisjeti ajeta u kojima se upravo govori o pogubnosti djela koja izazivaju srdžbu Gospodara. Kako bismo se sačuvali toga da postanemo ljudi koje Allah ne voli, podsjetit ćemo se koja su djela koja vode Njegovoj srdžbi i koje to ljude On ne voli.

OHOLNICI
Oholost je odbacivanje istine i omalovažanje ljudi, a Allah ne voli ohole: “…On doista ne voli one koji se ohole” (El-Nahl, 23).

Riječi: “Allah ne voli ohole” dolaze poslije ajeta u kojima se ljudi pozivaju da obožavaju Allaha i da Mu ne čine širk, u kojima se pozivaju da čine dobročinstvo, u kojima se govori o tome da samo Allah zna sve, i ono tajno i javno, u kojima se ukazuje na pogubnost uzdizanja nad drugima i okretanje od ljudi zbog oholosti, o nadmenom hodu po zemlji i sl.

Komentatori plemenitog Kur’ana u tumačenju riječi “ohol” naveli su da znači “da čovjek ne hoda zemljom nadmeno, da se ne hvališe blagodatima, da ne zaboravi Onoga Koji mu je darovao sve te blagodati, jer svaki vid hvalisanja i samoveličanja Allah prezire kod Svojih robova” (Tefsirus-Sa’di) i da “Allah ne voli one koji su oholi naspram Njega i ne ispovijedaju Njegovu jednoću, niti žele odbaciti svoja lažna božanstva” (Tefsiru Taberi).

Na tri mjesta u Kur’anu Allah istovremeno kaže da ne voli ohole i hvalisavce.

Oni koji prelaze granice dozvoljenog

Uzvišeni Allah ne voli one koji prelaze granice islamom dozvoljenog ili zabranjenog, odnosno one koji prelaze Allahove granice. A sam kontekst ajeta definisat će konkretno ciljane granice.

Stotinu devedeseti ajet sure El-Bekara govori o borbi na Allahovom putu i na kraju ajeta u imperativnoj formi kaže se: “…i ne prelazite granice”, jer Allah, doista, ne voli one koji prelaze granice.

Komentatori Kur’ana rekli su da se to odnosi na prelazak granica dozvoljenog u ratu: masakriranje, utaju ratnog prijena, ubijanje žena, djece, staraca, osoba koje ne učestvuju u ratu, isposnika, monaha, uništavanje stabala i ubijanje životinja. (Tefsiru Sa’di, Ibn Kesir i Taberi)

U osamdeset sedmom ajetu sure El-Maida govori se o zabranjivanju lijepih i ugodnih stvari koje je Allah dozvolio, i ukazuje se na to da naš Gospodar ne voli one koji prelaze granice po pitanju dozvoljenosti lijepih stvari, hrane ili pića, i koji ih zabranjuju sami sebi ili se ustežu od njih iako su im dozvoljene i halal.

Uzvišeni Allah čak ne voli prelazak granica u upućivanju dove Njemu, a to podrazumijeva svaki vid nedozvoljenog u upućivanje dove, kao što je traženje onoga što nije ispravno i realno, cjepidlačenje u samoj dovi, previše glasno upućivanje dove. Uzvišeni Allah rekao je: “Molite se ponizno i u sebi Gospodaru svome, ne voli On one koji se previše glasno mole.” (El-A’raf, 55)

SMUTLJIVCI
Uzvišeni Allah uspostavio je red na Zemlji i ne voli smutljivce, one koji čine nered na njoj. Različiti su vidovi smutnje na Zemlji, a kur’anski ajeti naveli su određene: činjenje grijeha, pozivanje u neispravno vjerovanje, sprečavanje ljudi da prihvate islam, nevjerovanje u Allahove ajete, utjerivanje poslanika i vjerovjesnika u laž, postupanje suprotno Allahovoj naredbi i zabrani, pokušaj uništenja islama, nepravda, tiranija, oholost, davanje prednosti blagodatima u odnosu na Onoga Koji je ih darovao, kidanje rodbinskih veza, bespravno prolijevanje muslimanske krvi, drumsko razbojništvo i sl. Uzvišeni Allah kaže: “Čim se neki od njih domogne položaja, nastoji napraviti na Zemlji nered, ništeći usjeve i stoku. A Allah ne voli nered!” (El-Bekara, 205)

NEVJERNICI
Uzvišeni Allah ne voli one koji ne vjeruju u Njega i u Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Reci: ‘Pokoravajte se Allahu i Poslaniku!’ A ako oni glave okrenu – pa Allah, zaista, ne voli nevjernike.” (Alu Imran, 32)

Komentatori plemenitog Kur’ana navode i drugo tumačenje izraza “nevjernik”, a to je poricatelj Allahovih blagodati: “Allah ne voli onoga koji poriče Njegove blagodati i ne izvršava ono što mu je obaveza udijeliti i od čijeg zla nisu bezbjedni Allahovi robovi” (Tefsiru Sa’di); “Poricanje Allahovih blagodati predstavlja nepriznavanje prava Onoga Koji ih daruje, to jest nezahvaljivanje Njemu” (Tefsiru Taberi); “Poricatelj Allahovih blagodati također je onaj koga neprestano obuhvata Allahovo darivanje, a on na sve to uzvraća nevjerstvom i nepokornošću” (Tefsiru Sa’di).

Dio kur’anskog ajeta: “Allah ne voli nevjernike” dolazi poslije ajeta u kojem se govori o uništenju kamate i unapređenju sadake, pokoravanju Allahu i Njegovom Poslaniku i neokretanju od vjere, Allahovoj odbrani vjernika i nagrađivanju onih koji vjeruju i čine dobra djela.

Komentatori plemenitog Kur’ana u tumačenju izraza “nevjernik” u ajetu u kojem se govori o kamati kažu da znači: “Allah ne voli onoga koji ustrajava u nevjerovanju u svoga Gospodara i smatra dozvoljenim kamatu i hranjenje zaradom tako stečenom” (Tefsirut-Taberi) i da Allah ne voli “onoga koji ne vjeruje u to da je kamata strogo zabranjena” (Tefsiru Begavi) i da se ovim riječima ukazuje na to da je “Uzvišeni Allah iz Svoje obilne dobrote izdvojio one koji vjeruju i čine dobra djela i pripremio im Svoje nagrade, za razliku od nevjernika, koje On ne voli” (Tefsirut-Taberi).

Ali uprkos tome što Allah ne voli nevjernike, On im ne čini nepravdu kada je riječ o nagradi i kazni.

Ibn Kesir, Allah mu se smilovao, pojasnio je vezu između spominjanja kamate i toga da Allah ne voli onoga koji negira Allahove blagodati: “Onaj koji se bavi kamatom nije zadovoljan onim što mu je Allah darovao od halala, niti je zadovoljan onim što mu je dozvoljeno od halal i dozvoljenog privređivanja. Naprotiv, teži tome da uzima bespravno imetak ljudi na različite načine nedozvoljenog privređivanja. A, sve je to negiranje blagodati koje su mu podarene.” (Tefsiru Ibn Kesir)

U Kur’anu se zajedno spominje da Allah ne voli nevjernika, onoga koji negira blagodati, i onoga koji mnogo griješi. Također, zajedno se spominje da Allah ne voli vjerolomnika, izdajicu, i nevjernika, onoga koji negira blagodati.

VJEROLOMNICI I IZDAJICE
Uzvišeni Allah ne voli one koji iznevjere vjeru, ugovore i one kojima su garantovali bezbjednost: “Allah sigurno ne voli nijednog izdajnika, nezahvalnika” (El-Hadždž, 38); “Allah uistinu ne voli vjerolomnike” (El-Enfal, 58).

Riječi: “Allah ne voli izdajnika” izrečene su u kontekstu govora o iznevjeri ugovora sa nevjernicima i Allahovoj zaštiti vjernika.

A komentatori Kur’ana u tumačenju riječi “izdajnik” navode: “Allah ne voli izdajnika, onoga koji pokušava prevariti Allaha tako što postupa suprotno Njegovoj naredbi i zabrani, iskazujući nepokornost Njemu, a pokornost šejtanu” (Tefsirut-Taberi) i navode da “Allah ne voli izdajnika, onoga koji iznevjeri amanet vjere, koji mu je u obavezu stavio Allah, pa iznevjeri obaveze prema Allahu i Njegovim stvorenjima” (Tefsirus-Sa’di) te da je “izdaja pronevjera ugovora i neispunjavanje obećanog” (Tefsiru Ibn Kesir). U Kur’anu se zajedno spominje da Allah ne voli vjerolomnika, izdajicu, i onoga koji mnogo griješi. Također, zajedno se spominje da Allah ne voli vjerolomnika, izdajicu, i nevjernika, onoga koji negira blagodati.

NASILNICI
Uzvišeni Allah ne voli zalime, one koji čine drugima nepravdu: “…Allah ne voli nasilnike” (Alu Imran, 57). Također, izraz “zalim” može da znači i “nevjernik”, zavisno od konteksta. A prethodno je navedeno da Allah ne voli nevjernike.

Riječi: “Allah ne voli nasilnike” dolaze poslije ajeta u kojem se govori o davanju pune nagrade onima koji vjeruju i dobra djela čine, Allahovoj pobjedi i strpljenju u ratu, uzvraćanju nepravde istom mjerom, oprostu nepravde i izmirenju: “A u ovim danima Mi dajemo pobjedu sad jednima, a sad drugima, da bi Allah ukazao na one koji vjeruju i odabrao neke od vas kao šehide – a Allah ne voli nevjernike.” (Alu Imran, 140)

A komentatori Kur’ana u tumačenju riječi “zalim”, nasilnik, navode: “Allah se neće smilovati nevjernicima niti će ih lijepim pohvaliti” (Tefsiru Begavi); “Allah ne voli činjenje nepravde drugome tako što mu uzurpira pravo…” (Tefsiru Taberi); “To su oni koji nepokornošću svom Gospodaru sami sebi čine nepravdu” (Tefsirut-Taberi); “To su oni koji bez povoda čine nepravdu drugima, ili se bore protiv onoga ko im je učinio nepravdu na način da prelazi obim same nepravde, a prelazak granice ustvari je nepravda” (Tefsirus-Sa’di); “Allah ne voli zalime, koji čine nepravdu drugim ljudima i bespravno se prema njima ružno odnose” (Tefsirut-Taberi).

HVALISAVCI
“… Allah, zaista, ne voli one koji se ohole i hvališu.” (En-Nisa, 36)

Riječi: “Allah ne voli one koji se hvališu” dolaze poslije ajeta u kojima se govori o obožavanju Allaha i nečinjenju širka Njemu, o činjenju dobročinstva, o Allahovom znanju svega tajnog i javnog, o uzdizanju nad drugima i okretanju od ljudi zbog oholosti, o nadmenom hodu po zemlji i sl.

A komentatori Kur’ana u tumačenju riječi “hvalisavac” kažu: “…jer Allah ne voli ni oholog ni hvalisavog”, tj. oholog, osornog, grubog, samodopadljivog. Hvalisavac je “onaj koji se hvališe Allahovim blagodatima, pripisujući ih sebi i koji se zbog podarenih blagodati ponaša tiranski i postane potpuno opsjednut njima” (Tefsirs-Sa’di); “…i hvalisavca nad drugim ljudima” (Tefsirut-Taberi); “…ne voli hvalisavog, onoga koji broji ono što mu je Allah podario, a ne zahvaljuje Mu” (Tefsirut-Taberi).

Hvalisavac je onaj koji se hvališe ljudima bespravno i oholo. O hvalisavcu se govori nakon ajeta u kojima se spominju obaveze i prava, jer ohola osoba ne izvršava obaveze i ne daje prava iz oholosti. (Tefsiru Begavi)

Hvalisavac hvali samog sebe i svoju dušu hvali ponoseći se tim i omalovažavajući druge ljude. Ovakvim osobama njihova oholost i hvalisanje ne dozvoljavaju da ljudima daju njihova prava. (Tefsirus-Sa’di)

Ne hvališite se ljudima različitim blagodatima koje vam je Allah podario u obilju. Ljudima se hvališete i pred njima se oholite, a ne zahvaljujete Allahu na Njegovim blagodatima. (Tefsirut-Taberi)

Ne hvališite se ljudima onim što vam je Allah podario, jer to nije rezultat vašeg truda i rada, već je to Allahova odredba i opskrba. I neka vam Allahove blagodati ne budu povod oholosti i da se hvališete ljudima. (Tefsiru Ibn Kesir)

U Kur’anu se zajedno spominje da Allah ne voli ohole i hvalisavce.

ONI KOJI MNOGO GRIJEŠE
Uzvišeni Allah ne voli one koji mnogo griješe: “…Allah ne voli nijednog nevjernika i onoga koji mnogo griješi” (El-Bekara, 276); “…jer Allah nikako ne voli onoga koji mnogo griješi” (En-Nisa, 107).

Riječi: “Allah ne voli onoga koji mnogo griješi” dolaze nakon ajeta u kojima se govori o uništenju kamate, unapređenju sadake i nepružanju zaštite onima koji su u dušama podmukli.

Komentatori plemenitog Kur’ana u tumačenju riječi “onaj koji mnogo griješi” kažu da je to “veliki grešnik koji se hrani kamatom” (Tefsiru Begavi), onaj koji “ustrajava u griješenju, u onome što mu je zabranjeno, kao što je jedenje kamate i harama, a i drugog što je zabranjeno” (Tefsirut-Taberi), “onaj čija je osobina varanje ljudi po pitanju njihovih imetaka i griješenje po tom pitanju, te svega drugog što je Allah zabranio” (Tefsirut-Taberi), “onaj koji mnogo vara i griješi” (Tefsirus-Sa’di), kažu da Allah “ne voli nepravednika, grešnika, koji jede bespravno imetak drugi ljudi” (Tefsiru Ibn Kesir) i da “Allah ne voli svakog onog koji ustrajava u nevjerovanju u svoga Gospodara i smatra dozvoljenim kamatu i hranjenje zaradom tako stečenom” (Tefsirut-Taberi).

U Kur’anu se zajedno spominje da Allah ne voli nevjernika, onoga koji negira blagodati, i onoga koji mnogo griješi. Također, zajedno se spominje da Allah ne voli vjerolomnika, izdajicu, i onoga koji mnogo griješi.

RASIPNICI I ONI KOJI PRETJERUJU
Rasipništo je prelazak granice dozvoljenog ili običaja: “…i ne rasipajte, jer On ne voli rasipnike” (El-En’am, 141); “i jedite i pijte, samo ne pretjerujte; On ne voli one koji pretjeruju” (El-A’raf, 31).

Riječi: “Allah ne voli rasipnike” dolaze nakon ajeta u kojima se govori o konzumiranju hrane i pića i izdvajanju zekata.

Komentatori plemenitog Kur’ana u tumačenju izraza “rasipnik” u ajetu: “jer On ne voli rasipnike”, navode da obuhvata rasipništvo i pretjerivanje u konzumiranju hrane, a to je prelazak granice dozvoljenog i običaja. Kao primjer za rasipnika može se navesti vlasnik usjeva koji uskraćuje davanje zekata ili je pak rasipnik u izdvajanju zekata, tako da izdvaja iznad potrebnog i šteti sebi, porodici ili onima kojima je dužan. A, sve je to rasipništvo koje je Allah zabranio (Tefsiru Sa’di). Isto tako, “rečeno je: ne rasipajte u darivanju i udjeljivanju, tako da dajete iznad uobičajnog” (Tefsiru Ibn Kesir).

JAVNI RUŽAN GOVOR
“Allah ne voli da se o nepravdi glasno govori, to može samo onaj kome je učinjena nepravda. A Allah sve čuje i sve zna.” (En-Nisa, 148)

“Uzvišeni Allah obavijestio nas je da ne voli javni ružan govor. Odnosno, On to prezire, mrzi i kažnjava zbog njega. Pod tim govorom misli se na svaki vid ružnog govora i govor koji će rastužiti, kao što je vrijeđanje, potvaranje, psovanje i slično. I sve je to zabranjeno i Allah to prezire… ‘osim kome se nepravda učini’, njemu je dozvoljeno da uputi Allahu dovu protiv onoga koji mu je učinio nepravdu, da ga tuži, javno ukori i izruži, s tim da ne laže na njega, da ne dodaje na nepravdu koja mu je učinjena i da ne ukorava druge mimo osobe koja mu je učinila nepravdu…” (Tefsirus-Sa’di).

OBIJESNI LJUDI
Uzvišeni Allah u kontekstu govora o Karunu kaže da ne voli obijesne osobe: “Karun je iz Musaova naroda bio, pa ih je tlačio, a bili smo mu dali toliko blaga da mu je ključeve od njega teško mogla nositi gomila snažnih ljudi. ‘Ne budi obijestan, jer Allah ne voli one koji su obijesni!’ – govorili su mu ljudi iz naroda njegova” (El-Kasas, 76). Obijest podrazumijeva radost popraćenu ohološću, nepravdom, umišljenošću i omalovažavanjem ljudi.

A komentatori Kur’ana u tumačenju izraza “obijestan” kažu: “Ne raduj se obilnosti dunjaluka i ne ponosi se njime. I nemoj da te preokupira i udalji od ahireta. Jer, Allah doista ne voli one koji se raduju dunjaluku i zaokupljeni su ljubavlju prema njemu” (Tefsirus-Sa’di); “Ne raduj se dunjalučkim blagodatima koje uživaš i ne oholi se zbog mnoštva imetka. Jer, Allah ne voli one koji su obijesni, oholi, hvalisavci, koji ne zahvaljuju Allahu na onome što im je podario” (Tefsiru Ibn Kesir); “Ne raduj se mnoštvu imetka na dunjaluku, jer onaj koji se raduje imetku, odvest će ga u pravcu suprotnom od ahiretskog” (Ibn Sideh, El-Muhkem vel-Muhit el-A’zam).

El-Asr
Izvor:n-um.com