Ko je zadovoljan Allahovom odredbom, on ne strahuje od onoga što se krije iza te odredbe

Piše: dr. Selman el-Avde/ Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Svaki put kad proživim neku nedaću, ponavljaju se isti osjećaji, kao da ne učim iz svojih iskustava. Ali, nisam samo ja takav, već se tako ponaša svako ljudsko biće. Uistinu je čovjek čudan u svojoj žurbi i brzini transformacije, u zanemarivanju i zaboravljanju stanja udobnosti i rahatluka, u svom očaju u stanju nedaća i nevolja, kao što je Uzvišeni Allah, rekao: ”Kad čovjeku kakvu blagodat darujemo, on se okreće i oholo udaljava, a kad ga zadesi zlo, onda očajava.” (El-Isra’, 83.)

Čovjek gleda na stanje nevolje kroz koju prolazi kao da je to stanje vječno i da neće prestati, a zaboravlja ono što je prije imao u pogledu obilja i udobnosti, i ne može ni zamisliti kakvo ga, poslije tegobe i nevolje, olakšanje čeka.

Zapravo je lahkoća osnova i načelo života, a teškoća je izuzetak. Allah nas stavlja na iskušenja i čini da prolazimo kroz različite poteškoće kako bi iz nas ”izvukao” posebne oblike ibadeta i obožavanja Allaha, koje smo zanemarivali dok smo plovili na valu udobnog i bezbrižnog života.

Allah, dželle šanuhu, iz Svoje neizmjerne dobrote, želi slušati naše skrušene dove i molitve u kojima Ga molimo za pomoć, želi da naša srca progovore iskrenošću i potpunom predanošću Allahu, i da naše oči orose suzama koje su bile presušile u vrijeme izobilja i udobnog života.

Dobro poznajem i pamtim poteškoće kroz koje sam prošao i kroz koje prolazim, jer i sad osjećam njihovu gorčinu, vrelinu i okrutnost, ali ne znam odakle je i kako došlo olakšanje. Moj Gospodar me opskrbljuje odakle se i ne nadam, a lahkoća dođe iznenada, nenajavljeno, i pokuca na moja vrata poput stranca.

Stoga je u Kur’anu riječ poteškoća spomenuta sa određenim članom (el-ال), a riječ lahkoća je spomenuta bez određenog člana: ”Ta, zaista, s mukom je i last, zaista, s mukom je i last.” (فَإِنَّ مَعَ الْعُسْرِ يُسْرًا * إِنَّ مَعَ الْعُسْرِ يُسْرًا) (El-Inširah, 5.-6.), povezujući prvi ajet sa onim što mu je prethodilo slovom ili harfom ”fa”, jer je to komentar na iskušenja i nedaće Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i obećanje olakšanja koje se odnosi posebno na njega.

Što se tiče drugog ajeta: ”Zaista, s mukom je last”, on je došao u općoj formi i predstavlja općenito pravilo za svakoga ko, usljed teškoće i iskušenja, očekuje olakšanje od Allaha. I kao da mu se želi reći: ”Olakšanje je tu, ono je prisutno, i za njega se ne veže samo dolazak i iščekivanje, već je on ”sa” (مَعَ) poteškoćom, ono ide uz nju, ali i nakon poteškoće.”

To je olakšanje zadovoljstva i strpljivosti, i onaj ko je zadovoljan Allahovom odredbom, on se ne brine šta se krije iza te odredbe. Hazreti Omer, radijallahu anhu, govorio je: ”Bogatstvo i siromaštvo su dvije jahalice, i ja se, Allaha mi, ne brinem koju od njih ću uzjahati.”

U Kur’anu se često osuđuju oni koji obožavaju Allaha po ”slovu” ili ”harfu”, tj., oni koji obožavaju Allaha samo u jednom stanju, pa kada se to stanje promijeni oni ostavljaju ibadet.

Zatim, to je olakšanje u obliku darova u posebnom ”omotu” koje nam Allah šalje na način koji ne očekujemo, da nas odvede u okrilje Svoje milosti i pomogne nam da spoznamo svoje slabosti i da kročimo ispravnom stazom, te da uvijek budemo na pravom mjestu i na pravoj strani.

Nepodnošljiva bol je ta koja nas uči da stanemo na stranu slabih prije nego što napravimo kalkulaciju i sagledamo dobitke, gubitke i privremene interese. Ko iskusi posljedice nepravde i zuluma, najpreče je da mrzi najmanji oblik zuluma i nepravde i da se distancira od nje, te da, ako ne može nikako drugačije, pruži utjehu obespravljenom barem lijepom riječju i dovom.

To je ”sveti” plamen koji uništava sve lažne slike i forme kojima se ukrašavamo i pretvaramo, ostavljajući pred sobom samo golu istinu bez falsificiranja. Ovakvi smo mi sa našim strahovima i iluzijama, sa našim nedostatnim procjenama, požurivanjima, pesimizmom i očajem.

To je pokušaj odbrane slabim ljudskim naporom, zato ne preziri ni najmanji takav pokušaj, jer tvoje je da započneš i da se potrudiš učiniti koliko možeš dobra, tvoje je da pokušaš zatresti palmu, a Allah će ti pomoći i omogućiti da dobar posao ili dobro djelo sretno završiš, kao što je pomogao Merjemi, a.s., kojoj je rečeno: ”Zatresi palmino stablo, posut će po tebi datule svježe.” (Merjem, 25.) I osloni se na vječno Živog Koji ne umire, jer ne postoji nevolja da je On ne može otkloniti, niti briga a da je On ne može odagnati.

To je iščekivanje olakšanja od strane iskrenog vjernika čije je srce prožeto pouzdanjem u Allaha i u ono što je kod Allaha, a njegovo povjerenje u ono što je kod Allaha je veće od povjerenja u samog sebe, jer je iščekivanje olakšanja nakon nevolje, vjerovanje i ibadet.

Jučer si bio s onim koga voliš i bio si u onome što voliš, a sada ti je to uskraćeno. Nemoj očajavati, onaj ili ono što voliš vratit će ti se i ti ćeš se njemu vratiti na bolji način i u boljem stanju od prethodnog.

Zato se pripremi za radost ponovnog susreta i povezivanja i ne dopusti da upadneš u mrežu očaja, i neka su ti uvijek na umu Allahove riječi: ”Sve što vam je dato – samo je uživanje u životu na ovome svijetu, a ono što je u Allaha – bolje je i trajnije za one koji vjeruju i u Gospodara svoga se uzdaju.” (Eš-Šura, 36.)
Izvor:saff.ba