Putevi koji se prevaljuju srcem, a ne nogama
Piše: Edhem Šerkavi / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom je rekao svojim ashabima, skrećući im pažnju na važnost nježnosti i saosjećajnosti u srcu: ”U Džennet će ući ljudi čija su srca poput srca ptica.” (Muslim)
Islamski učenjaci su kazali da se ovaj hadis može tumačiti na dva načina:
Prvo: To su oni koji se istinski oslanjaju i pouzdaju u Allaha i Njemu se potpuno predaju po pitanju svoje opskrbe i nafake. Njihovo je samo da ulože trud koliko mogu i da uvaže postojeće zakonitosti i uzroke, baš kao što ptice ujutro gladne napuštaju svoja gnijezda, a vraćaju se navečer punih stomaka, znajući da ne mogu uzeti ničiju nafaku i da niko ne može uzeti njihovu nafaku.
Drugo: U hadisu je upotrijebljena metafora koja se odnosi na nježnost i mehkoću srca, na saosjećanje prema ljudima, tako da su oni tužni zbog njihove tuge i radosni zbog njihove radosti.
Nema smetnje da se spoje ova dva značenja, pa je tako ptičije srce metafora za istinsko pouzdanje u Allaha koje prati nježnost i saosjećajnost.
Talha ibn Abdur-Rahman ibn Avf bio je jedan od najplemenitijih i najdarežljivijih ljudi, tako da je ljudima obilato davao iz svoga imetka, pa mu je supruga rekla: ”Nikad nisam vidjela pokvarenijih i nezahvalnijih ljudi od tvojih prijatelja i braće.”
Rekao joj je: ”Zašto to?”
Odgovorila je: ”Vidim da se ne odvajaju od tebe u stanju tvog bogatstva, a kad ti nestane imetka, oni te napuštaju.”
Na to joj je Talha rekao: ”To je, Allaha mi, zbog njihovog lijepog ahlaka. Oni nam se obraćaju kad smo u mogućnosti da im učinimo dobročinstvo, a ostavljaju nas u slučaju da nismo u mogućnosti da ispunimo njihova prava.”
Imam El-Maverdi prokomentirao je ovu priču, rekavši: ”Pogledajte kako je on, zbog svoje plemenitosti i velikodušnosti, protumačio njihov slučaj, pa je njihov ružni postupak učinio lijepim, a njihovu očiglednu izdaju okarakterizirao kao poštenje i vjernost. Kome Allah podari nježno i mehko srce, zaista mu je podario veliko dobro.”
Pa, blago onome ko bira riječi iz straha da nekoga ne povrijedi, a ako je nekoga nenamjerno povrijedio svojom riječju, čistoća njegovog srca ne dâ mu mira i tjera ga da, čim prije, popravi ono što je pokvario i oštetio.
Blago onima koji su bliski s ljudima i koji su omiljeni među njima, poput kiše koja, ako dođe, donese sa sobom veliko dobro, ili poput mirisa koji ostavlja lijep i dugotrajan trag.
Blago onima koji osjećaju potrebe i patnje ljudi, koji se raspituju i brinu o njihovim potrebama, pa udjeljuju prije nego se od njih zatraži pomoć.
Blago onima koji opraštaju nanesene uvrede, koji pokreću inicijativu za pomirenje, koji neće vidjeti suzne oči, a da ne ulože maksimum truda da obrišu te suze, i koji, čim primijete tugu i brigu kod svojih prijatelja i bližnjih, kreću u akciju otklanjanja njihovih briga, jer kod Allaha postoje putevi koji se prevaljuju srcem, a ne nogama.
Izvor:saff.ba
