Tri su stvari spasonosne, a tri pogubne

Uzvišeni Allah kaže: “Ne misli nikako da će oni koje veseli ono što rade i kojima je drago da budu pohvaljeni i za ono što nisu učinili, kazne biti spašeni; njih čeka teška patnja!” (Ali Imran 188.)

U našem vremenu dominiraju ljudi koji se hvališu dok progovore, koji su očarani svakim svojim postupkom i koji se beskrupulozno bore da se okite bilo kakvim i bilo čijim perjem. Takvi su za sve zaslužni, za sve eksperti i sve bi propalo da njih nema ili da oni nisu na poziciji.

Hvalisavci i ljudi puni samoljublja obavezno proizvode još jednu grupu ljudi, proizvode ulizice, poltrone, beskičmenjake. Dok hvalisavci uživaju da se hvale i da ih drugi hvale, ulizice svu energiju ulažu da hvale svoje „velike vođe“, i još uživaju u tome. Na taj način bacaju prašinu u oči i sebi i onima koje hvale i svima drugima.
Ne zaboravimo, najbolji kod Uzvišenog Allaha je onaj koji ga se najviše boji, koji Ga je što više svjestan, a ne onaj ko se najviše hvali ili koga ljudi najviše hvale, pogotovo ako znamo da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, najboljoj generaciji rekao: “Nikoga od vas neće spasiti njegova djela.” Ashabi upitaše: “Zar ni tebe, Allahov Poslaniče?” A on reče: “Ni mene, osim ako me Uzvišeni Allah obaspe Svojom milošću.”

Hazreti Alija, radijallahu anhu, je imao običaj kazati: “Loše djelo koje te ražalosti bolje je kod Uzvišenog Allaha od dobra djela koje te zadivi.”

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Tri su stvari spasonosne, a tri pogubne. Spasonosne su: bogobojaznost i u tajnosti i u javnosti, govoriti istinu i u zadovoljstvu i u ljutnji, te umjerenost i u bogatstvu i u siromaštvu. A pogubne su: povođenje za strastima, povođenje za škrtošću i čovjekovo divljenje samome sebi. Ovo posljednje je najpogubnije.”

Samodopadljivost je koprena za istinu. Ona pruža lažnu, omamljujuću i nerealnu sliku o nama. Samoljublje zasljepljuje i obmanjuje. Divljenje sobom je stranputica koja nas vodi pogrešnom zaključku da je naše mišljenje o samima sebi ispravno i dovoljno u procjeni onoga šta i kako radimo.

Čuveni egipatski šejh (učenjak), Muhammed Mutevelli Ša’ravi, bio je vrlo cijenjen i omiljen među ljudima. Jedanput je šejh Ša’ravi išao u posjetu jednom selu, pa je veliki broj stanovnika toga sela izašao da ga dočekaju. Njegov sin, šejh Abdurrahim, priča da su ljudi, od velike radosti zbog njegovog dolaska, podigli na ramena auto u kojem je bio šejh Ša’ravi.
Pri povratku kući, šejh Ša’ravi je rekao: “Zaustavite auto na benzinskoj stanici, želim u toalet.” Sin kazuje: “Otac je bio bolestan i dugo se zadržao, pa sam se zabrinuo i pobojao da mu se nešto dogodilo. Krenuo sam ka toaletu i čuo da iz prostorije u koju je ušao dopire zvuk nalik na ribanje četkom. Pokucao sam na vrata i ušao, kad tamo moj babo skinuo džube, odložio ahmediju, kleknuo i riba patos toaleta! Ma, oče, šta to radiš?!”
Šejh Ša’ravi je na to rekao: “Ništa, ništa, nije tvoja briga, vrati se u auto, kasnije ću ti objasniti!” Potom se očistio, abdestio i izašao. Sin ga je upitao: “Oče, šta ti bi, zašto si ono radio?” Šejh Ša’ravi je dogovorio: “Kada su ljudi, iz ljubavi i poštovanja prema meni, podigli auto u kojem sam bio, pobojao sam se da mi se duša ne uzobijesti, da se ne zaljubim sam u sebe, pa sam htio da je vaspitam nekim postupkom koji će me približiti Uzvišenom Allahu. Zato sam odlučio da očistim prostor koji koriste muslimani i drugi ljudi.”

PORUKA:
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Neće se niko skromno (ponizno bez poniženosti), ponašati radi Uzvišenog Allaha, a da ga On ne uzdigne.” (islam.ba)

Izvor:akos.ba