Alimentacija nakon razvoda u islamu

Islam jasno propisuje alimentaciju kao obavezu oca nakon razvoda, naglašavajući njegovu odgovornost prema djeci i nakon prekida bračne zajednice. Otac ostaje zadužen za osnovne potrebe svoje djece, osiguravajući im izdržavanje, skrb i zaštitu, kako bi rasla u stabilnom i sigurnom okruženju, bez obzira na okolnosti razvoda. Kur’an i hadisi posebno naglašavaju prava djece na izdržavanje i njegu.

Allah, subhanehu ve te’ala, kaže: “Nastanite ih gdje i vi stanujete, prema svojim mogućnostima, i ne činite im teškoće da biste im otežali. Ako su trudne, izdržavajte ih dok ne rode; a ako za vas djeca doje, onda im platite, i dogovarajte se lijepo. A ako se nađete u teškoći, neka dijete doji druga žena.” (Et-Talak, 6). Ovim ajetom jasno se propisuje da otac ima obavezu brinuti se o bivšoj supruzi dok je trudna, te da nakon poroda mora osigurati potrebna sredstva za dijete, čak i ako je potrebno angažovati drugu ženu za dojenje.

Dalje, Allah, subhanehu ve te’ala, veli: “Majke neka doje svoju djecu pune dvije godine, onima koji žele da dojenje upotpune. Otac je dužan da ih hrani i odijeva prema svojoj mogućnosti. Nikoga ne zadužujemo preko njegovih mogućnosti. Neka majka ne trpi štetu zbog svoga djeteta, niti otac zbog svoga djeteta.” (El-Bekara, 233). Ovaj ajet jasno ukazuje na dužnost oca da osigura sve potrebno za dijete, u skladu sa njegovim mogućnostima, poštujući prava oba roditelja.
Allah, subhanehu ve te’ala, također kaže: “Neka imućan prema bogatstvu svome snosi trošak dojenja, a onaj koji je u oskudici, neka izdvaja prema tome koliko mu je Allah dao. Allah nikog ne zadužuje više nego što mu je dao; Allah će, sigurno, poslije tegobe, olakšanje dati.” (Et-Talak, 7). Teberi, Allah mu se smilovao, komentariše da je otac dužan izdržavati dijete i majku prema svojim mogućnostima, uvažavajući potrebe porodice.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorava: “Dovoljno je čovjeku grijeha da zapusti one o kojima je dužan da se brine.” (Muslim, 996). Ovo ukazuje na ozbiljnost zanemarivanja porodičnih obaveza, jer je to ne samo pravni, već i vjerski prekršaj. Također, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Najbolja sadaka je ona koju daš svojoj porodici.” (Buhari, 5355), ističući da je izdržavanje porodice, posebno djece, najvredniji oblik sadake i ibadeta.
Nažalost, i pored ovih jasnih uputa, svjedočimo da neki vjernici ne ispunjavaju svoje obaveze prema djeci nakon razvoda, što je u suprotnosti s islamskim vrijednostima. Izbjegavanje odgovornosti ne šteti samo djeci već i ugledu muslimanske zajednice. Muslimani bi trebali biti primjer pravednosti i odgovornosti, slijedeći Allahove propise u svakom aspektu života, uključujući i razvod.

Majke nisu obavezne plaćati alimentaciju ako djeca ostanu s ocem, jer je izdržavanje djece isključivo odgovornost oca prema šerijatskim pravilima. Korištenje svjetovnih zakona za oduzimanje imetka majke u ove svrhe, mimo šerijatskih smjernica, je neispravno. Uzeti takav imetak, čak i ako to sud naloži, predstavlja nepravdu i kršenje islamskih principa.

Također, nije dozvoljeno majkama zloupotrebljavati djecu kako bi pribavile svjetovnu korist, koristeći ih kao sredstvo za ostvarivanje materijalne ili emocionalne koristi. Takvo postupanje je u suprotnosti s principima pravde i zaštite dječjih prava koje propisuje islam.
Vjernici moraju ispunjavati svoje obaveze prema djeci nakon razvoda, potvrđujući svoju iskrenost i posvećenost vjeri. Na taj način, ne samo da se osiguravaju prava djece, već se izgrađuje povjerenje i poštovanje prema muslimanskoj zajednici kao zajednici koja živi ono što propovijeda.

Ervin Sinanović, prof.
Izvor:n-um.com