Lagumdžija u UN-u: Optuženi slobodno šetaju Srbijom i tamo uživaju apsolutnu slobodu!

Ostajemo privrženi svojim obavezama u tom okviru, odlučni ne samo da donesemo zasluženu istinu i pravdu za zločine počinjene u Bosni i Hercegovini, već i da je sačuvamo…
Predstavnik Bosne i Hercegovine pri UN-u Zlatko Lagumdžija, obratio se Vijeću sigurnosti UN-a u New Yorku gdje je održana polugodišnja rasprava o Međunarodnom rezidualnom mehanizmu za kaznene sudove (IRMCT), ponovno naglašavajući važnost rada IRMCT-a u postizanju pravde za žrtve ratnih zločina i genocida u BiH.

Lagumdžija se zahvalio predsjedniku Mehanizma, sudiji Gatti Santana, i tužiocu, Sergeu Brammertzu, na njihovim izvještajima.

“Kako je sutkinja Santana ispravno istakla u jednoj od svojih ranijih izjava, proces pravde se ne završava donošenjem pravosnažnih presuda. Dok glavni teret u postizanju pravde za žrtve ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida počinjenih u bivšoj Jugoslaviji i Ruandi sada prvenstveno leži na nacionalnim tužilaštvima, rad Mehanizma, čak i u gašenju njegovih funkcija, ostaje od suštinskog značaja za mir, pravda i pomirenje kroz iscjeljenje. Održavamo našu podršku tekućem radu Mehanizma, posebno onim funkcijama koje su neophodne da bi cijelo ovo preduzeće došlo do punog kruga, da bi se njegov kredibilitet i naslijeđe pravilno održavali i očuvali. Smatramo da je njegovo kontinuirano angažovanje u izvršenju kazni i arhivskom pitanju od suštinskog značaja, ali što je najvažnije, nastavljamo da se oslanjamo na Mehanizam za dalju pomoć u domaćim tužilaštvima”, naveo je Lagumdžija.

Dodaje da je stim u vezi, tokom izvještajnog perioda, održano više sastanaka između Tužilaštva Bosne i Hercegovine i predstavnika Mehanizma, kao i sa tužilaštvima iz zemalja regiona.

“Ostajemo privrženi svojim obavezama u tom okviru, odlučni ne samo da donesemo zasluženu istinu i pravdu za zločine počinjene u Bosni i Hercegovini, već i da je sačuvamo. Zbog toga je pitanje arhiva i dalje jednako važno. Uspješno očuvanje i digitalizacija audio, video i pisanih zapisa prevazilazi puko fizičko postojanje svjedočenja i dokaza o počinjenim zločinima. Njihova vrijednost za sudske postupke u prošlosti je možda bila iscrpljena, ali imaju trajnu vrijednost za buduće obrazovne, istorijske i istraživačke svrhe”, rekao je Lagumdžija.

Lagumdžija u UN-u: Optuženi slobodno šetaju Srbijom i tamo uživaju apsolutnu slobodu!
Ipak, dodaje, potrebno je mnogo više od praznih uvjeravanja o svojoj posvećenosti prihvatanju i procesuiranju takvih slučajeva kako bi se postigla pravda i ojačala regionalna saradnja i pomirenje.

“Jednostavno zbog činjenice da su nedostupni osumnjičeni bili nedostupni s razlogom. Oni su zaštićeni, zaštićeni, slavljeni, nagrađeni i počašćeni za zločine koje su počinili u Bosni i Hercegovini; zločini se negiraju, a žrtve i njihove porodice ponižavaju se iz dana u dan u proteklih 30 godina. Đukić, Vrućinić i Savčić su samo neki koji uživaju apsolutnu slobodu u Srbiji. Osim toga, negiranje zločina, revizionizam i veličanje ratnih zločinaca nastavljaju se nesmanjenom pažnjom, a vremenom se čak i pogoršavaju. Da li je to posvećenost pravdi o kojoj Srbija govori? Ili dobrosusjedski odnosi? Regionalna saradnja? Pomirenje? Za postizanje pomirenja potrebna je pravda i obračun”, rekao je Lagumdžija i dodao:

‘Ako ćemo komentarisati zahtijev Srbije i njenu spremnost da na svojoj teritoriji izvrši zatvorske kazne koje su izrekli MKSJ i Mehanizam, treba samo da se prisetimo šablona slučajeva u kojima optuženi i optuženi slobodno šetaju Srbijom. Radovan Karadžić, Ratko Mladić, Novak Đukić, Mirko Vrućinić, Milomir Savčić. Lista se nastavlja”.

Dodaje da auvijek iznova, Srbija propušta prilike da se pomiri sa prošlošću i pruži poštenu ruku pomirenja svojim susjedima.

“Usvajanje Rezolucije o genocidu u Srebrenici s ciljem odavanja počasti žrtvama i formalnog priznavanja sudskih odluka trebalo je da bude jedna takva prilika za zajedničko djelovanje, a ne nacionalistički narativi i reviziju užasna prošlost zarad zdravih odnosa, povjerenja i saradnje za budućnost. Bez obzira na stvarne motive Krstićevog pisma, ili činjenicu da je on u jedinstvenoj poziciji da svoje riječi kajanja potkrijepi sadržajnijim i smislenijim djelima, nudi vrijednije i konkretnije informacije, a ne jednostavne riječi, ali hajde da zastanemo na jednom dijelu. svog pisma u kojem kaže “Volio bih da moje riječi pročitaju i razumiju mladi ljudi koji danas žive na prostorima gdje je nekada postojala država koja se zvala Jugoslavija. Volio bih da ljudi koji će zajedno živjeti u ta područja kada me nema, ako nekim čudom dođu do njih, da zastanu i pomisle – nikad više rata, nikad više smrti jer je neko druge vjere, nacionalnosti ili uvjerenja, nikad više genocida. Nadajmo se da će se ove riječi pretočiti u djela i put ka budućem pomirenju zasnovanom na istini, pravdi, sjećanju na žrtve i kajanju za krivce.

Koristim ovu priliku da pozovem tužioca gospodina Brammertza koji je s pravom naveo da se od 42.000 nestalih osoba u ratovima u bivšoj Jugoslaviji njih 12.000 i dalje vodi kao nestalo – da zamoli generala Krstića, barem da nam pomogne, da identifikujemo preostale nestale osobe u genocidu u Srebrenici da za koji je osuđen”, rekao je Lagumdžija.

Lagumdžija u UN-u: Optuženi slobodno šetaju Srbijom i tamo uživaju apsolutnu slobodu!
Navodi da je prije 30 godina, ovo Vijeće bilo inovativno i hrabro u poduzimanju koraka bez presedana koji su zauvijek transformirali pejzaž međunarodne pravde i omogućili napredak međunarodnog prava kroz značajan korpus sudske prakse o genocidu, zločinima protiv čovječnosti i ratnim zločinima.

“Nema povratka u tom odlučujućem trenutku za pravdu, niti se može zaustaviti njen pohod naprijed. I moramo biti čvrsti i spriječiti da se to okalja, uprkos prilično sramnim pokušajima. Ako ništa, onda zbog same činjenice da su u ovom trenutku u srži gotovo svih pitanja u predmetu Vijeća masovna kršenja ljudskih života. Žene, djeca i nevini ljudi okreću svoje oči ka ovoj komori u nadi u zaštitu, spas, u nadi za pravdom. Vi nosite teret da ispunite svoje obaveze, svoje obaveze i svoju dužnost, a ne da ih potkopavate. Ovo bi moglo pasti na gluhe uši za neke. Ipak, osjećao sam obavezu da to primijetim, znajući da ima dovoljno nas kojima je stalo do budućeg rada Mehanizma kao još jedne cigle u zidu međunarodnog prava, kao i cjelokupnih pravosudnih institucija i sudova koje su osnovale Ujedinjene nacije”, zaključio je Lagumdžija.
Izvor:hayat.ba